Ako nam san pokazuje kakva bi stvarnost mogla biti (Borhes), možda i pamflet može dočarati iskušenje u koje bi FIFA mogla pasti ako bi postala stecište novca i zlogl. trgovine uticajem.
Dok sam ja dovrhunio svoju paškvilu o FIFA-i – a mimo običaja pisao sam je pasus po pasus, nekoliko dana – fudbalske sudije koje sam ocrnio kao slepe poslušnike veleposlodavca kao da mic po mic dolaze k sebi, sviraju ponovo faulove, čime potkopavaju moju teoriju, ali koju ipak neću baciti, jer držim da sam bio na pravom tragu.
Evo.
Braća u Hristu govorahu mi da se prođem politike, da se okrenem nekoj uživanciji kojoj čak ni naša država ne može ništa, evo, govorahu, sad će svetsko prvenstvo, i Vimbldon, tu ćeš imati i istinu, i slobodu, i pravdu, sve što ti je uskraćeno u domaćoj stvarnosti…
Rečeno-učinjeno: odvratih oči i uši od lupetarijuma našeg vlasnika te se priklonih fudbalu, kad, imam šta i da vidim: sudije reaguju na svaki deseti ili jedanaesti očevidni faul, jedan sudija, drugi, treći, kako ste tako složni, da li vas nadzire neki vaš Stefanović koji vam je naložio da tako sudite? Dobili ste obavez. uputstvo (kao ono što je tužiteljka dobila: da ne uznemirava nasilnicu, nego da je ostavi na slobodi zlatnoj) da ne prekidate igru dok neki Nobi Stajls, Gatuzo ili Pepe, baš ne prekardaši.
&
Je li neko istraživanje pokazalo da bi najveći fudbalski događaj morao imati malo jaču sponu sa rimskom arenom, majkom svih arena? Nisu li gladijatori preteče i ideal takmičarskog sporta, nisu li anonimni borci na život i smrt preci i ove planetarne svečanosti, da, zaista, šta ako je nauka ustanovila da bi gledaoci voleli da za svoje pare vide grublju, pravu mušku igru. FIFA je nalik Vučiću: veruje u statistiku, matematiku i u psihologiju; drugo, ili prvo: i oko nje, i u njoj samoj, su stotine velebogataša radih da iz svetskog prvenstva izađu još bogatiji. Silne televizije, koje je Matica fudbalska odrala za prava prenošenja, isto ne ljube cinculiranje. I njihovi pretplatnici, mnogi ogrezli u gledanje rijalitija, daleki su potomci onih koji punijahu Koloseum i koji videše mnogi ropac: i televizijski gledaoci i ovi koji su kupili skupe ulaznice potiču od svetine koja se tiskala da izbliza vidi pogubljenje… Jesmo sada civilizovani (što su ljudi o sebi mislili u svakom od minulih stoleća), ali još ima u nama nečeg iskonskog: za te atavističke žmarce, za njihov daleki i posredovani odblesak, spremni smo, eto, i da platimo…
Ako kapital, koji je u srcu i u duši FIFA-e, zaključi da je poželjan muževniji okršaj i tečnija kak se veli igra, sudije će, kao da su članovi nekog svetskog SNS-a, sve suditi kako gazda kaže, a ne onako kako su godinama sudili. FIFA je upriličila silesiju utakmica, i to ne sme da bude dosadno: ako srušeni igrač nije pao baš na loptu, igra ide dalje, kao što život ide dalje baš kad neko umre (dok neko ne umre, niko ne izgovara tu bedastoću): možda je FIFA promenila pravila – po uzoru na našu Vladu koja je zakon dovela u sklad sa živovanjem Tome Nikolića i Brnabić u njihovim omilj. vilama – pa je sve što ja sa zabrinutošću i gnevom gledam zapravo promocija novog zakonopravila, možda je i ona sirotica donela neke Mrdićeve fudbalske zakone?
&
U jednom od svojih službenih pomračenja uma bio sam, pre ne znam koliko godina ili decenija, napisao da bi trebalo raspustiti i UN, i UEFA-u, i FIFA-u, MOK, MMF, što je naišlo na muk domaće i strane javnosti, ali netrpeljivost (staleška netrpeljivost?) prema sportskim funkcionerima nikad me ne napušta, niti popušta, sad je FIFA moju bolesnu podozrivost još podjarila, tja, ovo je sezona u kojoj se opraštam od čitavih profesija: od naših milih tužilaca, dražesnih sudija, od kompletne domaće policije koja je sluškinja organizovanog kriminala, opraštam se od Kokeze, koji je nekad pridonosio kokeziji u našoj eliti, sad moram da im priključim i fudbalske sudije: dotrče oni istinabog do nekoga ko leži na travi dva minuta, ili se trese i grči od bolova: „Majku mu, da ne kumujemo možda i mi, ovim našim novim stilom, da na ovoj svetkovini, gde ćemo odlično zaraditi i dobiti još odličnije preporuke, neko bude povređen mnogo ozbiljnije nego što bi bio igrajući u Ligi šampiona?“ – Uh, samo bi falilo da me FIFA tuži, naša bleda mati bi me ljubazno izručila, ali zar nisu fifinci, fifanci, isto kao i političari, dužni da se bez srdžbe i osvetoljubivosti suoče sa tim kako ih neki poslenik javne reči vidi?
Ipak, više se uzdam u jezičku barijeru i u to da velikaši imaju pametnija posla nego da se sa mnom vuku po švajcarskim sudovima, gde je stožer FIFA-e (ili bi mi bilo suđeno ovde? Brrrrr…).
U slavu istine priznajem, evo, da se sudije vraćaju svojoj etici i praksi, zamysel FIFA-e, ako ga je bilo, propao je, možda je tako i bolje, tribine su sve krcate, utakmice prate milijarde očevidaca, pa neka bude sve čisto: neka ovo bude još jedan moj paranoidni ispad, proistekao iz odbojnosti prema neobuzdanom i nemilosrdnom kapitalu, a članovi FIFA-e, UEFA-e, MOK-a, Fudbalskog saveza Srbije, SNS-a, kad god budu smislili novi marifetluk koji će im prepuniti džepove, džipove, račune u bankama i u kojekakvim misterioznim fondovima, gledaće da to učine sa što manje saučesnika i ako je moguće bez ijednog očevica.
Peščanik.net, 06.07.2026.
NOGOMET / FUDBAL