- Peščanik - https://pescanik.net -

Pokret za Srbiju

Foto: Predrag Trokicić

Koji bi mogao da bude politički smisao stvaranja pokreta za Srbiju, koje je najavljeno? Koliko mogu da vidim, tri su cilja.

Jedan jeste da se učvrsti jednopartijski sistem. Cilj nije toliko da se kooptiraju stranke i grupe koje i inače podržavaju nacionalističku retoriku naprednjaka, već da se izoluju kao „nepatrioti, autošovinisti, samoporicatelji“ i ukratko „izdajnici“ oni koji bi da ponude opozicioni program, pretežno oni koji su liberalniji i u unutrašnjoj i u međunarodnoj politici.

Drugi cilj jeste da se Vučić oslobodi vezanosti za sopstvenu stranku i da preraste, i institucionalno, u narodnog vođu. Pa se ne samo izbegavaju prigovori da vlada kao stranački vođa, a ne kao predsednik i zapravo vladar u ime jedne stranke. Kao vođa pokreta, gospodin Vučić bi mogao da postavi na čelo sopstvene stranke bilo koga ko bi institucionalno bio i dalje podređen vođi pokreta i predsedniku države.

Treći cilj bi morao biti da se pripremi promena ustava kojom bi se omogućilo da gospodin Vučić bude biran za predsednika i posle isteka drugog mandata. Ovo bi bilo opravdano ciljem spašavanja Srbije.

Koliko je to ostvarivo? Kako sada stoje stvari, to je sasvim izgledno. Problem je više u tome hoće li se ruske vlasti saglasiti sa tim planom budući da imaju ne mali uticaj na ne mali broj političara koji bi morali biti deo pokreta za spas Srbije, jer to naravno implicira i politiku prema Kosovu. Tu je naravno i uticaj na javnost.

U osnovi ideja je slična Putinovoj strategiji da koncentriše vlast i ukloni vremensko ograničenje na dužinu vladanja.

Neizvesnosti ne nedostaju. Obično autokratama i njihovim pokretima rast spoljnih rizika pogoduje u lakšoj kontroli unutrašnjih konkurenata. Tako da je sada pravo vreme. Kasnije stvari mogu da se promene u zavisnosti od toga kako se posebno spoljašnje neizvesnosti budu razvijale.

Što se unutrašnjih prepreka tiče, malo je verovatno da će biti značajne. Javnost je uglavnom ubeđena da je Srbija u opasnosti, a opozicione stranke ne znaju kako da se tome suprotstave ni retorički niti politički. Pa će, opet, dosta zavisiti od odluka koje će donositi drugi, na zapadu i na istoku.

Peščanik.net, 26.09.2022.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija