Osumnjičeni za ubistvo Čarlija Kirka, Tajler Robinson, mladić star 22 godine, nije ispunio očekivanja američkih vlasti i desničara. Očekivali su, odnosno nadali su se trans osobi ljubičaste kose koja zastupa ekstremno levičarske stavove. U minutima nakon ubistva, republikanski političari, desničarski politički analitičari i influenseri, predvođeni predsednikom SAD-a objavili su rat ekstremnoj levici. Nakon privođenja Robinsona, objava rata je ostala, iako je ubrzo postalo jasno da će biti prilično teško povezati ga sa levičarskim idejama (trude se i dalje). Nensi Mejs, republikanska predstavnica u Kongresu, prvobitno na tviteru objavljuje „Ubili su Čarlija Kirka. Vreme je da se vrati smrtna kazna.“ Optuživala je Demokratsku stranku i zahtevala da preuzmu odgovornost. Nakon privođenja Robinsona, Mejs poziva da se ljudi pomole za njega. Da je zaista uhapšena trans osoba ljubičaste kose, da li bi usledio taj poziv?
Politička afilijacija Tajlera Robinsona nije poznata. Prvobitno je objavljeno da je registrovani republikanac, ali to je ubrzo opovrgnuto. Međutim, njegova politička afilijacija nije važna. Odrastao je u republikanskoj, tačnije MAGA porodici. Od malena je bio okružen religijom i kulturom oružja. Od malena je radikalizovan.
Trulež mozga
Prošle godine Oksfordski rečnik je za izraz godine izabrao „trulež mozga“. Izraz je definisan kao „pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe usled prekomerne izloženosti informacijama pre svega dostupnim onlajn, a trivijalne su ili nepodsticajne“.
Konačnu radikalizaciju Robinson doživljava na internetu. Poruke ispisane na neispaljenim mecima, kao i ona pronađena na čauri ispaljenog metka, upućuju na mladića koji većinu vremena provodi onlajn. Na prvi pogled neke od poruka deluju kao da ih ispisuje antifašista. Internet istraživači i gejmeri su dokazali da to nije tačno. Svaka od poruka ili je povezana sa konkretnom video-igrom, koristi se u gejming zajednici ili je deo mim kulture.
Internet kanali alternativne desnice često ne deklarišu političku afilijaciju već se predstavljaju kao zaštitnici „tradicionalnih vrednosti“. U tome leži njihova snaga. Dovoljno je da osoba na internetu krene od pretraživanja umerenih stavova, ali zahvaljujući algoritmima, ubrzo dolazi do sve ekstremnijih. Od radikalnih američkih onlajn zajednica koje su smatrale Čarlija Kirka za neprijatelja ističu se „grojperi“. Grojperi, predvođeni Nikom Fuentesom, predstavljaju grupu alternativne desnice (alt-right). Odlikuje ih ekstremni hrišćanski nacionalizam, rasizam i antisemitizam. Grojperi su svoj rat protiv Čarlija Kirka započeli još 2019. Te godine, Čarli Kirk je predvodio turneju po koledžima nazvanu „Kulturni rat“. Grojperi su posećivali njegove tribine i trolovali ga, pokušavajući da ga navedu na izražavanje sve ekstremnijih stavova. Naime, oni su smatrali Kirka lažnim konzervativcem, nedovoljno ekstremnim i oportunistom.
Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je Robinson bio grojper. Njegov čin ukazuje na osobu radikalizovanu na internetu, odraslu u kulturi oružja u kojoj je oružano nasilje prihvatljiv način za privlačenje pažnje.
U međuvremenu zvaničnici objavljuju razmenu poruka između Tajlera Robinsona i njegovog cimera, opisanog kao „biološki muškarac u romantičnoj vezi sa Robinsonom“. Interesantno je da i desničari izlaze sa sumnjama u autentičnost poruka, što još jednom ukazuje na dubok razdor u okviru američke desnice. Još interesantnije je da se direktor FBI, agencije koja vodi istragu i koja je pribavila poruke, Keš Patel, od Čarlija Kirka oprostio gejmerskim pozdravom „Vidimo se u Valhali“.
Odjeci i reagovanja
Ubistvo Čarlija Kirka odjeknulo je i u Srbiji. Očekivano, Aleksandar Vučić izjavljuje da je apsolutno isti scenario planiran i za njega. Milica Đurđević Stamenkovski pati. Dragan J. Vučićević koristi priliku kako bi napao „liberalne elite“ i Kirka predstavio kao borca za slobodu: „Čarli Kirk se borio upravo za to – za slobodu, za pravdu, za normalnost, za suštinsko pravo na različitost. Njega su ubili oni koji se predstavljaju kao demokrate, kao antifašisti, a zapravo su najgore nedemokrate, nasilnici i najcrnji fašisti.“ Milorad Dodik pali sveću. A kod Marije Savić Stamenić na TV Prva, gosti (i voditeljka) ponavljaju dominantne, često lažne, narative američkih desničarskih političara i medija.
Svi gosti Marije Savić Stamenić, prateći voditeljku, slažu se da je Čarli Kirk bio perspektivni mladi čovek koji je samo insistirao na debati. On je samo želeo da razgovara. Razgovarao je oštrije, ali je jedan od retkih pozitivnih primera na političkoj sceni SAD-a. Relativizatorka, izvinite, autorka emisije Relativizacija, Ljiljana Smajlović, sve vreme insistira na tome da i jedni i drugi vrše nasilje; obe strane su loše. Ali nekako uvek ispadne da su „drugi“ ti koji započinju. „Drugi“ dehumanizuju protivnika nazivajući ga Hitlerom, pa onda kad „Hitler“ odgovori to je očekivano. Nije dobro, ali je razumljivo i očekivano. U američkom kontekstu, „drugi“ su liberali, demokrate, a u našem, blokaderi i opozicija. Filip Rodić navodi da je Kirk bio glas tihe većine koja po prirodi želi mir i stabilnost (i Vučića?) i koja reaguje samo kada je priterana uza zid. U istoj emisiji Branko Pavlović ističe da se Kirk protivio vojnoj pomoći Ukrajini i da je moguće da su u sve umešane ukrajinske tajne neo-naci službe.
Najdalje odlazi Nikola Tomić. On poredi Kirka sa Martinom Luterom Kingom. Obojica su se zalagali za dijalog, obojica su propagirali nenasilje, obojica su bili i višedimenzionalne ličnosti. Interesantno je da niko ne navodi citate Čarlija Kirka koji bi pokazali to što tvrde. Tomić nastavlja poređenje – obojica su bili zagovornici meritokratije, a ne onoga što je bilo prisutno u SAD-u prethodnih godina, za vreme demokratskih predsednika, što Tomić naziva „anti-belačkim rasizmom“.
Ko u Srbiji ne zna za Čarlija Kirka, sa medija sa nacionalnom frekvencijom, saznao bi da je u pitanju mlad čovek koji je samo želeo da razgovara. Mlad čovek oštrog jezika, ali uvek spreman za debatu. Mlad čovek koji je izgubio život samo zato što je razmišljao drugačije. Naravno, veliki prijatelj i poštovalac srpskog naroda. Ne navode se njegovi stavovi – rasistički, mizogini, anti-imigracioni. Ne navodi se njegova podrška Drugom amandmanu, čak i po cenu ljudskih života. Ne navodi se da je njegova organizacija finansirana od strane krupnog kapitala.
Osumnjičeni za ubistvo Čarlija Kirka radikalizovan je u porodici, društvu, a zatim i u mračnijim predelima interneta. Kod nas je situacija drugačija. Kod nas najopasnija radikalizacija i pretnje stižu direktno sa televizije i od najviših državnih službenika. Funkcioner vladajuće stranke, uživo, na televiziji sa gradskom frekvencijom, najavljuje ubistvo studenta Pavla Cicvarića. Nasilje koje vidimo na ulicama, nasilje nad studentima, građanima i građankama, deo je radikalizacije kojom se služi režim. Nasilje je deo njihovog obrasca ponašanja. Poziv na nasilje dolazi iz njihove kuće. Na američkom primeru jasno se vidi da takvim pozivima odazivaju oni koji već jesu u toj kući, neretko reagujući protiv svojih ukućana.
Peščanik.net, 18.09.2025.
TRAMPOZOIK