Orbanov pad i uspon Evrope
Peter Mađar, novi premijer Mađarske, pobedio je na talasu antisistemske energije koja može koristiti i populističkim kandidatima u drugim zemljama. To nije poraz, već evolucija Orbanovog nacionalizma.
Peter Mađar, novi premijer Mađarske, pobedio je na talasu antisistemske energije koja može koristiti i populističkim kandidatima u drugim zemljama. To nije poraz, već evolucija Orbanovog nacionalizma.
Dok radnička klasa koja je Trumpa vratila u Belu kuću živi sve teže zbog visokih cena na benzinskim pumpama i u supermarketima, rat u Iranu donosi veliku dobit Trumpovim donatorima.
Trumpove apologete su ubeđene da on nije poludeli kralj Lear, ostareli monarh koji bunca, već Hamlet koji je izabrao „da uzme na se držanje ludaka“ da bi postigao svoje ciljeve.
Samozvani ministar rata vrši ratne zločine, ljudi u Africi umiru zbog Maskovih rezova USAID-a, farmeri proglašavaju bankrot, ICE hapsi nekažnjeno, šire se male boginje, a mi brinemo o plesnoj dvorani?
Ministarstvo pravde dalo je Trumpu slobodu da uništava dokaze o svojim nedelima. Umesto biblioteke, sagradiće hotel sa pozlaćenim spomenikom sebi i boingom 747 u staklenom lobiju.
Obično se smatra da je Marks srednjoj klasi želeo da vidi leđa, ali se zaboravlja da je mislio da je ta klasa na svom vrhuncu bila najrevolucionarnija snaga koju je istorija ikad videla.
Mada povremeno priznaje da ne zna šta njegovi podređeni rade, Trump nije u stanju da se distancira od bilo kog aspekta svoje administracije. Sve je njegova zasluga i sve je, naravno, divno i sjajno.
Napad na Iran prikazan je Amerikancima kao rat iz kaprica, objavljen u veseloj atmosferi kompleksa na Floridi i najavljen kopiranim i montiranim frazama iz starih, napola zaboravljenih sukoba.
Trampovski intelektualci oblikovali su nova tri stuba američkog društva: otpor prema imigraciji, podrška ekonomskom nacionalizmu i spoljnopolitička doktrina sa Amerikom na prvom mestu.
Nijedna američka administracija nije tako otvoreno veličala ubijanje kao što to danas čini propagandna mašina Bele kuće, uz sramne snimke strahota iranskog rata i priznanja o kršenju pravila ratovanja.
Demokratska politika prešla je na drugačiji vremenski režim. Prošlost i sadašnjost su se nekako urušile jedna u drugu. Tramp se ponaša kao da je sam sebi i otac i sin.
Posle prvog izbora Donalda Trampa za predsednika, umetnici i kritičari širom Amerike poredili su beskrupuloznog skorojevića na čelu države s protagonistom pozorišne farse Alfreda Žarija Kralj Ibi.
Važno je razumeti razloge zbog kojih komentatori izvan Trumpove propagandne mašine duh našeg vremena prikazuju kao krajnje desničarski. Taj način mišljenja nazvan je reakcionarni centrizam.
Naš politički sistem je korumpiran, njime dominira ekstremno pohlepna milijarderska klasa koja kupuje i prodaje političare. Naša zemlja ubrzano tone u autoritarizam pod nestabilnim, narcisoidnim liderom.
Preovlađujući pogled na svet je realizam oslobođen svake iluzije i ideala. U ovom novom post-ideološkom svetu, često se kaže, pale su maske ljudskih prava. Ali ništa od toga nije istina.
Posle tri nedelje brutalnosti u Mineapolisu, jasno je da Trampova administracija želi da svi živimo u neprekidnom strahu od nasilja, od koga niko nije zaista bezbedan. To je naša realnost.
Trampove akcije nisu bez presedana, kao što mnogi tvrde. Samo se događaju u novom kontekstu, koji je iz korena promenio američke odnose prema zapadnoj alijansi i poretku zasnovanom na pravilima.
Postali smo zemlja čija savezna vlada izvodi vojsku i paramilitarne jedinice na ulice da teroriše stanovništvo. Strani posmatrač mogao bi da opiše Ameriku kao zemlju na ivici građanskog rata.
Evropa je pred teškim izborom. NATO joj je i dalje očajnički potreban, ali njena relevantnost na globalnoj sceni zavisiće od njene spremnosti da preživi u svetu bez Atlantskog saveza.
Nedavno globalno istraživanje javnog mnjenja pokazuje da u prvoj godini novog Trampovog mandata sve više ljudi veruje da uticaj Kine raste – i da je to dobra vest za njihovu zemlju i svet.
Od pokušaja puča 2021, do upada u Venecuelu i novih pretnji Kubi, Kolumbiji i Grenlandu, Trampova unutrašnja i spoljna politika potkopava i domaće i međunarodno pravo. Ali to nije sve.
Zbog velike štete koju je Trump napravio u prvoj godini drugog mandata urušavanje američke diplomatije prošlo je gotovo neprimećeno. Ali njen slom će verovatno imati najduže posledice.
Pre pola veka, kao sovjetska učenica trećeg razreda osnovne škole, mesecima sam slušala lekcije posvećene prirodnim resursima. Ruski izraz za ove resurse doslovno znači „korisne iskopine“.
U protekloj godini svi su govorili o Trampu. Ali kad pogledate podatke iz novog istraživanja globalnog javnog mnjenja, jasno vidite široko rasprostranjen osećaj da će naredna decenija biti kineska.
Pomilovanja se nude na prodaju, kompanije se dodvoravaju vlastima finansiranjem groteskne plesne dvorane, dok Trumpova politička porodica očekuje dobru zaradu od prekomorskih vojnih avantura.
Šta god ljudi mislili o Maduru, malo je Venecuelanaca koji podržavaju američku invaziju. Još je Simon Bolivar upozoravao da se Latinska Amerika mora čuvati od nove imperije na severu.
Tramp zaista namerava da osvoji Grenland. Posle zarobljavanja Madura i osvajanja tankera pod ruskom zastavom na otvorenom moru, svi su počeli da veruju u Trampove mahnite pustolovine.
Trampov ilegalni napad na Venecuelu sproveden je bez rezolucije UN-a ili odobrenja Kongresa. Demokrati tvrde da su svesno obmanjivani. Tramp ne zaobilazi međunarodne norme, već ih uništava.
To je priča o hrabrosti, ali i o kršenju zakona. Pitanje je šta danas znači građanska neposlušnost kada vlada pokazuje spremnost da kažnjava i sasvim zakonita neslaganja sa svojim odlukama.
Pretpostavka američke administracije da se Evropa kreće udesno nije pogrešna, ali jeste pogrešno očekivanje da je uspon lidera naklonjenih Trampu dovoljan da očuva dominaciju Amerike u EU.
Kasapljenje Bele kuće uklapa se u širi globalni trend: populistički lideri ekstremne desnice u mnogim zemljama koriste spektakularnu arhitekturu za otelovljenje svoje vizije „pravog naroda“ u kamenu.
Mada ohrabruje prizor velikog broja ljudi koji odbijaju da prihvate Velikog Vođu, teško je biti optimističan. Upadljivo je odsustvo analize demokratskih barona koji su Trumpa doveli u Belu kuću.