- Peščanik - https://pescanik.net -

Previše za zatvor, premalo za istoriju

Foto: Brana Grumić

Verovatno je lepo, kako nam je Koštunica i poželeo kad je inaugurisan, živeti u dosadnim vremenima. Ali bogme nije loše ni u ovim zanimljivim vremenima. Tri nedelje otkad je režim poražen na izborima a mi kao onaj medved u crtaću ne znamo koju ćemo pre pastrmku da uhvatimo u letu.

Čelnik poraženog režima, osoba koja ne može da živi bez neke titule pa makar i izmišljene – kao što je nekada bila prvi potpredsednik vlade a danas lider opozicije – neće imati ni tu zadovoljštinu da uđe u istorijske čitanke. Ako i bude pomenut, to će biti u rangu sarajevskog atentata, samo kao povod značajnog istorijskog događaja. Pamtiće se i izučavati studentski presedan, a ne mnogo puta viđen režim. Režim Aleksandra Vučića, gori od Orbanovog, blaži od Putinovog. Tako isti kao i toliki drugi od pamtiveka koji su pokušavali da pokore kulture drugih ali i svog naroda.

Milošević će bar biti upamćen po ratovima, ovaj ni po tome iako je stalno pretio i predviđao rat i kataklizmu kao oni u američkim filmovima što po ulicama klepeću zvonom i uzvikuju: pokajte se, kraj je blizu! Tek ga neće porediti sa Hitlerom iako je isto došao na vlast pobedom na izborima, gradio puteve, preoteo parlament, potčinio sve institucije, proganjao neistomišljenike…

Atrakcija za istoriju biće pokret koji ga je smenio, ne on. Neće istoričari, novinari, sociolozi, psiholozi, antropolozi analizirati kako je vladao već kako je smenjen. Kako je režim koji je u svima nama – naročito u svojima, budio ono najgore, poražen od pokreta koji je probudio najbolje u svakome od nas.

Sve ono što je Vučić postizao silom i mitom, studenti su postigli milom. Uvaženi u svetu, omiljeni kod kuće. Široko i širokogrudo podržani. Podršku nisu umanjile ni opaske „a što niste podržali ili osudili ovo ili onoga“ kao što je ne uzdrmavaju ni zahtevi i kritike upućene i pre nego što je skupštinska većina uopšte zasela.

Jer su te kritike na nivou šta bi bilo da je bilo i šta će biti ako bude ili ne bude. A ni jedno ni drugo nije istinito jer se nije dogodilo niti je sigurno da će se dogoditi. To ne može ni biti analiza. Može eventualno biti „i tata bi, sine“, što jeste sasvim ljudski. Ko ne bi voleo da je sada na mestu onih koji su izvojevali ovakvu pobedu na izborima i koji će dobiti priliku da menjaju i upravljaju. I čija je skraćenica SL-SP postala pandan onoj partizanskoj SF-SN.

Ali, Studentska lista nije pobedila tako što je želela da pobedi. Želja i volja nisu isto. Čak se ni trud ne isplati uvek, pitajte ljude koji pokušavaju da smršaju. Možda bi to bolje objasnio jedan drugi Izraelac, čije savete poraženi režim svakako ne bi mogao da usvoji – Dan Reisinger, inače rodom iz Kanjiže, koji je dizajnirao prvi logotip Ateljea 212. Kada su ga pitali da objasni svoj uspeh u marketingu odgovorio je na iskvarenom maternjem jeziku: „Ako hoćete logic – idite kod drugih, ako hoćete magic, dođite kod mene.“

Peščanik.net, 16.11.2026.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)