- Peščanik - https://pescanik.net -

Privremeno telo, večni život

Beograd je, nakon rušenja gradonačelnika Dragana Đilasa, dobio Privremeno veće, prelaznu upravu koja se u javnosti često naziva još i organom, ponekad i telom. To telo ima pet članova: Sinišu Malog iz SNS-a, Andreju Mladenovića iz DSS-a, Nikolu Nikodijevića iz SPS-a, Tatjanu Pašić iz DS-a i dvojicu vanvremenskih igrača – Nebojšu Čovića (Miloševićev gradonačelnik Beograda 1994. – 1997.) i Gorana Vesića (bivši član DS-a, funkcioner Crvene zvezde). Glavni ljudi u Privremenom telu su, razume se, Siniša Mali, savetnik vicepremijera, i Nebojša Čović. Sekretar je Goran Vesić, koji je nakon povlačenja u sportski biznis 2003, izronio iz senke tek 2012. sa objavljivanjem manifesta novih demokrata, napisanog kao preporuka za bivšeg partijskog kolegu Đilasa. Andreja Mladenović jedan je od najbližih saradnika Vojislava Koštunicei kao takav vrlo transparentna pojava za bilo kakvu analizu: jasan, limitiran i predvidljiv. Nikola Nikodijević je podmladak SPS-a. Tatjana Pašić je u Privremenom telu bila po nalogu partijske kombinatorike, nerado, u stalnom klinču sa ostalim članovima. Napustila ga je već početkom decembra, kada su krenule smene gradskih funkcionera.

Telo funkcioniše na principima volonterskog rada i međusobnog dogovaranja zasnovanog na tome da u proteklom periodu ništa nije valjalo. Takođe, magistralni program tela, po uzoru na vicepremijerski program, sastoji se u štednji i borbi protiv korupcije. U skladu s tim, usvojen je i najkonzervativniji gradski budžet do sada, srezana su sva davanja, a gradska kultura je ostala bez sredstava za razvojne projekte i programe.

U prvom krugu smenjivanja tokom decembra, bio je pošteđen Sekretarijat za kulturu grada Beograda. Gradska sekretarka za kulturu Katarina Živanović smenjena je, razume se, ali neposredno pred Novu godinu, a na njeno mesto je došao čovek od poverenja Privremenog tela – izvesni Vladan Vukosavljević, član Krunskog saveta, odnosno Savetodavnog tela krune. Tela se privlače, naročito privremena reaguju na magnetnu silu krunskih, što se u kombinacijama na beogradskoj političkoj sceni jasno može uočiti. Vukosavljević je po zanimanju pravnik, što je jedan od najtraženijih profila danas u Srbiji, jer se u sveopštem procesu borbe protiv korupcije sve mora “pokazati i dokazati”, kao što to često ume da naglasi vicepremijer Aleksandar Vučić. Tokom devedesetih godina, Vukosavljević je radio u jednoj od najčuvenijih DB firmi “Univerzal”, odakle su se regrutovali mnogi tajkuni i budući funkcioneri. Glavni zadatak sekretara Vukosavljevića je da, nakon kratke vladavine gradske sekretarke Katarine Živanović koja je došla iz sveta nezavisne beogradske NVO scene, uspostavi takav rad kulturnih institucija Beograda koji bi se, u poređenju sa radom organizma, mogao nazvati kulturnim bazalnim metabolizmom.

Šta bi to trebalo da znači? Pre svega minimalnu potrošnju energije, odnosno novca. Beograd bi trebalo, u pogledu kulturne industrije, da funkcioniše kao grad koji je oduvek imao šta da ponudi svojim građanima, kao i onima koji dolaze u njega tokom leta, turistički ili za doček Nove godine, na primer. Investiranje u doček Nove godine u gradu, kako kaže sekretar Vesić, smanjeno je pet puta u odnosu na 2010. Ostaje dakle samo potrošnja sredstava za hladni pogon, dok je sam program zamišljen kao sadržaj koji se crpi iz drugih, nefinansijskih resursa. Nije teško pogoditi da se ti resursi pronalaze u patriotskom osećanju. Ponekad ta osećanja mogu da proizvedu prilično masovne programe, od mitinga od nekoliko stotina hiljada učesnika do udruženih akcija u demoliranju ambasada i tržnih centara. Beograd ima bogatu istoriju te vrste jeftinih i učinkovitih dinamičnih programa. Poslednjih dana se saznaje da se i za doček Nove 2014. sprema jedan takav program, doduše bez demoliranja i paljenja. Odnosno, demoliraće se samo krhka gradska kultura, koja je od 2001. beležila neznatna napredovanja, dok će se paliti patriotski vatrometi u najluđoj noći.

Odlukom Privremenog tela, novogodišnji gradski program je osmišljen kao jeftini spektakl za široke narodne mase, koje su na nedavnim lokalnim izborima u beogradskoj opštini Voždovac pružile apsolutnu podršku politici Aleksandra Vučića. U znak zahvalnosti, ova partija sada uzvraća koncertom ispred Skupštine Srbije, čija zvezda će biti Svetlana Ceca Ražnatović. “Pevaću besplatno i nastupam isključivo iz ljubavi prema svom narodu”, izjavila je Ceca Ražnatović kada su je pitali za visinu honorara. Siniša Mali je izjavio da ovakav program nema veze sa politikom koja se vodi u gradu, dok je sekretar Goran Vesić, nakon kritike koja je stigla iz tabora demokrata, dao obrazloženje koje može biti indikativno za razumevanje tipa kulture koji je u Beogradu na snazi. Vesić je tom prilikom rekao da je “bivši predsednik Srbije i DS-a Boris Tadić 2008. godine bio počasni gost na koncertu Ražnatovićeve u Končarevu kraj Jagodine i da se ne seća da je DS tada tvrdio da je to uvreda za građane”, te da će “broj ljudi koji će doći pokazati da li je taj koncert poklon Beograđanima ili uvreda za njih”.

Zaista, bilo je to na proslavi seoske slave, koju je jagodinski gradonačelnik Dragan Marković Palma, naslednik partije Željka Ražnatovića Arkana i njegovog klana, osmislio kao melanž narodnjačkog pucanja, vrištanja, kik boksa i neoavangardnog spoja turbofolk scene i visokih političara. Tadić je tom prilikom gostovao kod Palme u Končarevu na Cecinom koncertu, a pet godina kasnije Končarevo je došlo u Beograd. Nema sumnje da će ovaj doček Nove godine biti spektakularan i nezaboravan. Narodne mase će pohrliti na ulice u osvajanje novog osećaja ponosa i pripadnosti nečemu što i pored privremenih organa traje večno. Očekuje se i pojava članova Privremenog tela, koji će mahati sa balkona Skupštine grada, ushićeni masom i dolaskom štedljive 2014. godine.

Novosti, 06.01.2014.

Peščanik.net, 06.01.2014.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)