- Peščanik - https://pescanik.net -

Pussy Caracal

Kada izraelski vojnik ubije teroristu, to je rutinska stvar. Kada devojka vojnik ubije teroristu, cela zemlja poludi od oduševljenja. U pitanju je devojka poručnik S. iz borbene jedinice Caracal.1 Rusi imaju Pussy Riot, a mi imamo Pussy Caracal, jer karakal je još jedan predator iz familije mačaka, na usijanom limenom krovu. Njena slika kako odlučno stoji na haubi džipa, u borbenoj i grotesknoj pozi, naoružana od glave do pete, sa (anti)terorističkom puškom Tabor uperenom ka nebu – zauzela je naslovne strane svih novina. Ova slika neodoljivo podseća na korice izopačenih talag knjiga2 iz našeg detinjstva. „Napala sam ih misleći na svoje roditelje“, vrištali su naslovi sa prvih strana novina. Malo je falilo pa da S. spomene i babu i dedu, možda pradedu koji je stradao u Šoi.

Dobro je što je terorista ubijen. S. je dobro reagovala i sprečila daleko veću pogibiju na egipatskoj granici. Ona je heroina, prema još nezavršenom vojnom izveštaju. Međutim, odatle do bolesne proslave je dalek put. Insinuacije su dobro raspoređene: nije vojnik taj koji je ubio teroristu, nije udario muškarac na muškarca, već mlada i privlačna devojka maskiranog lica, koja otkriva stasito telo u uniformi, na slici koja sadrži rat i erotiku, krv i seks. Rambo u telu žene u plavobeloj3 proizvodnji, film je već u pripremi.

Posle ženskih odreda koji pucaju u nejevrejsko meso, sada imamo pravu stvar: devojka vojnik koja puca puškom. Izrael je oduševio svet ravnopravnošću svojih muškaraca i žena. Nekada pioniri i pionirke, a sada borci i borkinje. Rahel Saburi je 1953. godine krenula u Patru sa Meirom Har-Cionom i vratila se živa. Netiva Ben Jehuda, plavuša džedaj iz Palmaha, rukovala se sa Davidkom, minobacačem domaće proizvodnje u Cfatu, a sada imamo S. iz Caracala.

Ali naziv te igre je ostao isti. To je i dalje muški militantni mačizam, nasilnički i šovinistički, bez obzira na to što sada u izraelskoj vojsci i ženama pomalo prepuštaju tu igru. S. je maskirana u muškarca, ona oblači uniformu, obuva mušku obuću, drži pušku kojom ubija i zato je junakinja. Kao što su to formulisali obožavatelji Golde Meir, ona je „jedini muškarac u vladi“.

Put ka jednakosti polova u Izraelu je još uvek dug i bolan, diskriminacija je na svom vrhuncu, ali mi imamo S. iz Caracala kao večni dokaz lažne jednakosti. Jednakost polova se ne postiže na bojnom polju, put ka njoj ne vodi kroz puščanu cev i ubijanje terorista, a čak je i oduševljenje mase muški proizvod. Naše muško društvo, sa razlikama u primanjima između muškaraca i žena, gde sve naredbe izdaju muškarci i gde su svi donosioci sudbinskih odluka muškarci, neće postati pravednije i jednakije zato što je S. ubila teroristu.

Međutim, S. nije bila sama u toj borbi. Dan pošto je postala junakinja, pojavilo se i ime njene koleginice koja se zatekla na mestu sukoba, ali se sakrila. Kroz razne nagoveštaje, rečeno nam je da je to zato što je ona žena.

Ova devojka vojnik nije postupila kao muško. Kada je započela pucnjava, ona je baš bila na telefonu i razgovarala sa mamom, očekivano ženski, a onda se sakrila iza točkova terenskog vozila, potpuno nemuški. Ali ona je ovim skrivanjem sprečila da bude ubijena ili oteta. Samo zamislite šta bi se dogodilo da je oteta, možda bi izbio i novi rat za njeno oslobađanje. Njeni roditelji su morali da izađu u javnost i odbrane čast svoje ćerke, da objasne svaki njen taktički korak, a ona sama je napisala osećajno pismo na svojoj FB stranici. Ispalo je da je i ona bila junakinja toga dana, međutim sumnjam da će kao takva biti prepoznata. Uskoro će se slavlje završiti i sve će biti zaboravljeno, vojnici će nastaviti da ubijaju i bivaju ubijani, s vremena na vreme će to učiniti i poneka devojka vojnik i zaslužiti aplauz mase. A jednakost polova – ona će morati da se potraži van bojnog polja.

Haaretz, 27.09.2012.

Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

Peščanik.net, 29.09.2012.

IZRAEL

________________

  1. Ženska borbena jedinica u Izraelskoj vojsci, dobila ime po vrsti divljih mačaka Caracal.
  2. Ove knjige su opisivale zlostavljanja, posebno seksualna, u koncentracionim kampovima. Pojavile su se kao reakcija na kulturu ćutanja o Holokaustu, koja je vladala u izraelskom društvu sve do hvatanja Ajhmana i sudskog procesa šezdesetih godina.
  3. Plavo i belo su boje izraelske zastave.