- Peščanik - https://pescanik.net -

Rekviziteri

Parada za Dan pobede, 09.05.2015, Moskva, foto: AFP/Yuri Kadobnov

Da bi se ocenile nečije reči i dejstva, prvo bi se moralo razjasniti na koja pitanja dotična osoba odgovara i šta je cilj njenog delovanja. Ako se osobi koja govori ili deluje pripišu tuđa pitanja i tuđi ciljevi, lako se može doći do pogrešnog zaključka da taj čovek nije normalan.

I zato, dok slušamo ruske političare, eksperte i medijske delatnike, često nam se čini da su svi oni pobegli iz ludnice. Međutim, dovoljno je malo zaviriti u njihove privatne živote ili pogledati njihove zdravstvene kartone i ustanoviti da to nije tako.

Oni jednostavno odgovaraju na sasvim druga pitanja i slede sasvim drugačije ciljeve od onih koje mi, naivni posmatrači, pretpostavljamo. Evo, na primer ruske diplomate. Mi mislimo da bi oni morali biti odgovorni za to da se sve ostale zemlje sveta što bolje odnose prema Rusiji, da što je moguće više i kvalitetnije s njom trguju, u nju investiraju itd. Jer nama se iz našeg prostodušja čini da u slučajevima kada su odnosi sasvim loši, na scenu treba da stupe vojnici, a ne diplomate.

Mada su oba autora zdrave, neporemećene osobe, ljudi bistrog i visprenog uma, tokom prošle nedelje je dvoje naših diplomata izdalo dva poptuno ludačka saopštenja. Tako je Marija Zaharova, glavni portparol Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije, očitala pravu pravcatu bukvicu Francuskoj. Ova je zemlja pred Marijom Zaharovom kriva jer je počela da bombarduje vojne logore u kojima se vrši obuka bojovnika Islamske države. Kako znamo, Isis je neprijatelj sveg civilizovanog sveta, između ostalog i Rusije, na čijoj je teritoriji svaka delatnost ove države zakonom zabranjena. Pa šta je onda to što je toliko naljutilo Zaharovu? „Htela bih nešto više da saznam o koncepciji samoodbrane u vidu vazdušnih napada na državu koja nikoga nije napala i koja za ovu vrstu intervencije nije dala nikakvu saglasnost“, nepopustljivim tužilačkim tonom zahteva odgovor Zaharova.

Još jednom – polako. Francuska bombarduje Islamsku državu. Ruska diplomatkinja Marija Zaharova je revoltirana zbog „vazdušnih napada na državu koja nikoga nije napala i koja za ovu vrstu intervencije nije dala nikakvu saglasnost“. Znači, Zaharova štiti Isis? Da li ona smatra da je trebalo zatražiti saglasnost Isis-a za vazdušni napad na njene vojne logore koji služe za obuku njenih budućih vojnika? Da nije diplomatkinja Zaharova možda poludela? Ne, nipošto. Prosto diplomatkinju Zaharovu, kao i celu rusku diplomatiju, malo zanima Isis. Njih ne zanimaju ni ljudi, ni interesi Rusije. Jer Francuska je uništavajući baze za obuku budućih vojnika Isis-a, između ostalog radila i u korist Rusije. Ali diplomatkinji Zaharovoj i ruskom ministarstvu inostranih poslova to ne treba. Njima treba da Isis uništi Asad, uz podršku Putina, a ne SAD, uz podršku njenih saveznika među kojima je i Francuska. A još im je važno da istovremeno sa Isis-om, ili po mogućnosti malo ranije, bude uništena i sirijska opozicija. A najvažnije im je bilo da na Generalnoj skupštini UN Putin bude taj koji će izgledati kao spasilac sveta. A onda su mu Francuzi, svojim bombardovanjem Isis-a sve pokvarili.

Drugi ruski diplomata je Sergej Andrejev, ambasador Ruske Federacije u Poljskoj koji se iznenada, iz samo njemu poznatih razloga oglasio „vešću“ da septembra 1939. SSSR nije napao Poljsku i da je, uostalom, Poljska sama kriva za katastrofu koja ju je te godine zadesila. Ovde je nevažno to što naš ambasador u Poljskoj govori apsolutne besmislice. Jer ni sporazum Ribentrop-Molotov, ni ulazak sovjetske armije u Poljsku 17. septembra 1939, ni slanje stotine hiljada Poljaka u Sibir, ni streljanja u Katinu, dakle sve što je nabrojano niko, ama baš niko osim možda par stalnih gostiju u govornim emisijama Vladimira Solovljova, ne osporava. Nevažno je čak i to da je krajnje nepristojno da jedan iole obrazovan čovek tako nešto progovara. Osnovno pitanje leži u nečem sasvim drugom: zašto ambasador, to jest čovek koji je zadužen za unapređivanje odnosa između dve zemlje, izgovara nešto što će sa stoprocentnom verovatnoćom te odnose pokvariti?

Odgovor je jednostavan: mi smo ti koji grešimo. Mi ruskim diplomatama pripisujemo ciljeve koji oni uopšte ne slede. Oni imaju potpuno drugačije zadatke. Oni odgovaraju na sasvim druga pitanja i njihovi odgovori su s tačke gledišta tih pitanja savršeno razumni. Marija Zaharova odgovara na pitanje da li je francusko bombardovanje Isis-a učinilo Putinovu inicijativu za osnivanje koalicije protiv Islamske države, ali u savezu sa Asadom, efektnijom ili ne. Odgovor je ne, nije učinilo, i s te strane je njena „zabrinutost“ potpuno adekvatna. I to je uzrok njene negativne reakcije.

Što se pak ruskog ambasadora u Poljskoj tiče, bilo šta što bi se moglo nazvati unapređenje rusko-poljskih odnosa mu nikada nije ni bilo stavljeno u zadatak. On je, kao i svi zaposleni u ministarstvu inostranih poslova, aktivni sudeonik informativnog rata i njegovu interpretaciju događaja koji su se dogodili pre ravno 76 godina, tako i treba razmatrati.

Ruski političari, diplomate, razni eksperti i medijski pregaoci, svi oni se zapravo bave jednom sasvim drugom profesijom. Oni su rekviziteri. Negde duboko u podrumima ili na tavanima svih pozorišta sveta sede zanatlije koji se bave jednim vrlo važnim poslom: prave gipsane i kartonske mulaže i svakojake rekvizite za scenu. I kada rekviziter, od kartona i lepka pravi voće, uspeh njegovog posla se ne meri hranljivim svojstima tog voća. Važno je da publika poveruje u to da je u činiji na sceni pravo voće.

Ежедневный журнал, 29.09.2015.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 01.10.2015.

Srodni linkovi:

Aleksandar Goljc – Putinova strategija i Pauelova doktrina

Ежедневный журнал – Nedelja bezumlja

Aleksandar Goljc – Novi rat Okeanije

Julija Latinjina – Opet smo namagarčeni

Ежедневный журнал – Rusija se upliće u još jedan rat

Jakob Augstein – Džudo

Ежедневный журнал – Ne poslasmo mi džabe vojsku u Siriju

Seumas Milne – ISIS i mirovni proces

Radio Eho Moskve – Da li ćemo se zaglibiti i u Siriji