- Peščanik - https://pescanik.net -

REM kandidati na testu

Foto: Predrag Trokicić

Izbori su sve bliži, makar se održavali i u redovnom terminu, a vlast radi kao pčelica na svim frontovima – pre svega u pokušaju da ugasi, ili makar temeljno onesposobi preostale profesionalne medije. Istovremeno, dok gasi medije metodama Aleksandra Vučića iz 1998. godine (kada je dotični ispekao zanat) isti taj Vučić pokušava da od Evropske unije dobije novac i pohvale za unapređenje stanja u medijima. Tako radikalski, tako pokvareno i od njih očekivano. Međutim, za sada deluje da deo tzv. nezavisnih kandidata za REM učestvuje u ovoj pipirevci direktno, a da EU na nju pristaje indirektno. I to je problem.

Dakle, vlast pokušava da usred jula i preko noći uspostavi novi saziv Regulatornog tela za elektronske medije, sve tvrdeći da će to dovesti do sređivanja stanja u medijima i ravnopravnog tretmana političkih opcija u izbornoj kampanji. Podsetimo ovde da je 2023. godine tokom izborne kampanje Aleksandar Vučić zauzeo 88% medijskog informativnog prostora u pozitivnom svetlu, dok su opozicioni akteri bili zastupljeni ostatak vremena, ali pretežno u negativnom svetlu, bez ikakve reakcije REM. Ovo je, između ostalog, izborni rezultat učinilo spornim (te je tako sporan i sastav Skupštine, šta god ona odlučivala).

REM koji su sada projektovali naprednjaci ne bi mogao da bude bolji od onog iz 2023. – bio bi krivo nasađen sa stanovišta sastava (insistira se na članstvu 8 od ukupno 9 članova), a bila bi sporna i zakonitost mandata četvoro članova koji su podneli ostavke u decembru 2025. godine, a čiji se mandati na današnjoj sednici Skupštine revitalizuju autentičnim skupštinskim tumačenjem.

Oživljavanje REM-a ne može dovesti ni do čega drugog nego do iluzije da će se nešto zakonito desiti na nezakonitim temeljima.

Autentična tumačenja za prekrajanje zakona

Autentičnim tumačenjem koje je trenutno u skupštinskoj proceduri vladajuća većina pokušava da formira REM tvrdeći da je četvoro kandidata za Savet REM-a (Rodoljub Šabić, Mileva Malešević, Ira Prodanov Krajišnik i Dubravka Valić Nedeljković) podnelo ostavke „pre stupanja na dužnost“, te da se zbog toga njihove ostavke ne mogu smatrati punovažnim.

Narodna skupština tvrdi da je potrebno precizirati zakonsku odredbu o prestanku mandata člana Saveta REM-a podnošenjem ostavke. Evo te „neprecizne“ odredbe:

Prestanak mandata člana

Član 18

Mandat člana Saveta prestaje:

1) istekom vremena na koje je član Saveta izabran;

2) smrću člana Saveta;

3) razrešenjem iz razloga predviđenih ovim zakonom;

4) podnošenjem ostavke Narodnoj skupštini u pismenoj formi, u kom slučaju mandat člana Saveta prestaje danom dostavljanja ostavke.

Čak i čitalac koji nije pravnik vidi da ovde nema šta da se precizira, sve je kristalno jasno – ostavka ne samo da je osnov za prestanak mandata, već je zakonodavac (iz ove perspektive – mudro) već precizirao da mandat prestaje u trenutku dostavljanja te ostavke Narodnoj skupštini. Sva je prilika da je u našem slučaju taj trenutak nastupio 19. decembra (ili koji dan kasnije, ako su ostavke predate poštom).

Autentičnim tumačenjem se stoga suštinski i ne preciziraju odredbe o prestanku mandata (kako se to u mišljenju trapavo tvrdi), već vladajuća većina pokušava da nam rastumači kada počinje mandat članova Saveta REM-a. Ni toliko ne može da se pogodi, ni odredba koja se „autentično tumači“. Možda se tumačenje odredbe o početku mandata izbegavalo jer član 11, stav 2 Zakona o elektronskim medijima krajnje jasno propisuje da je član Saveta izabran ako je za njegov izbor glasala većina ukupnog broja narodnih poslanika.

Ovde bi svaka dalja rasprava morala da se završi u normalnoj zemlji.

U Srbiji, čuveni pravni stručnjak Ana Brnabić (koja potpisuje pravnu bravuru zvanu autentično tumačenje), tvrdi da mandat članova Saveta ne počinje izborom kandidata u Narodnoj skupštini za koje je glasala većina poslanika, već njihovim „stupanjem na dužnost“.

Ta ista Ana Brnabić potpisala je 12. novembra 2025. godine skupštinsku Odluku o izboru članova Saveta REM. Dakle, svi mi pri zdravoj pameti i čistoj svesti treba da se napravimo da odluka o izboru nije odluka o izboru, da većina poslanika nije izabrala članove Saveta REM, da je to odluka o pred-izboru, ali da će mandat članovima REM početi da teče stupanjem na funkciju.

Stupanje na funkciju u domaćem pravnom sistemu je, kada postoji namera zakonodavca da razdvoji izbor i stupanje na funkciju, uvek izričito propisana i to tako da je trenutak stupanja na dužnost precizno propisan – recimo to je slučaj sa članom 62 Zakona o sudijama koji propisuje da sudija koji je izabran stupa na funkciju na svečanoj sednici svih sudija u sudu za koji je izabran.

Koliko je pogrešno i apsurdno „tumačenje“ o početku mandata stupanjem na funkciju članova Saveta REM možemo proveriti ako testiramo ovo pravilo na druge oblike prestanka mandata. Tako bi, na primer, članu koji je izabran, a koji odluči (recimo iz protesta zbog medijskog stanja u Srbiji) da nikada ne stupi na dužnost (iako ne znamo ni kada taj trenutak nastupa), mandat nikada i neće početi da teče, pa ga neće biti moguće ni razrešiti zbog neaktivnosti, u skladu sa zakonom. U tom slučaju na njegovo mesto ne bi bilo moguće izabrati nekog drugog člana.

Ovo je naravno apsurdni ishod, ali upravo takav ishod bi bio moguć ako autentično tumačenje bude usvojeno, te bi četvoro članova Saveta REM u narednim mesecima moglo da „ne stupi na dužnost“, šta god to značilo (recimo da je to neprisustvo sednicama), te bi tako REM ostao bez ijednog izabranog člana, Srbija bez reda u medijima, dok bi EU i četvoro članova koji sebe smatraju ljudima od integriteta bili nasankani još jednom naprednjačkom manipulacijom.

Idealno, zar ne?

Druge opasnosti autentičnih tumačenja

Ne treba izgubiti iz vida da su autentična tumačenja već označena kao opasan alat za povredu podele vlasti i obesmišljavanja suvereniteta građana koji se ostvaruje preko izabranih predstavnika u Narodnoj skupštini. U tekstu još iz 2020. godine sudija Dragana Boljević (danas sudija Vrhovnog suda) ispravno karakteriše autentična tumačenja kao nipodaštavanje građana, navodeći da je od 2001. godine do 2012. Skupština usvojila samo jedno autentično tumačenje, dok je taj broj nakon 2012. godine eksplodirao – do danas, usvojeno je čak 21 autentično tumačenje. Najsvežiji primer je „prepravka“ skidanja zaštite sa Generalštaba autentičnim tumačenjem, a ne zaostaje ni briljantni primer korišćenja autentičnog tumačenja za isključivanje pojedinih funkcionera od obaveza nametnutih zakonom (uključujući tu i prijavu imovine), o čemu je temeljno izveštavala Transparentnost, nazivajući ovaj metod bezakonjem.

Dakle, u odlučivanju kako dalje, ne možemo da prenebregnemo činjenicu da vladajuća većina uporno, bezobzirno i siledžijski koristi autentična tumačenja da razgradi i ono malo preostalih pravila. Svemu ovome treba dodati da autentična tumačenja ne mogu biti predmet ocene ustavnosti, da se primenjuju retroaktivno (što Ustav izričito zabranjuje, sem izuzetno, dok ta izuzetnost ovde ne postoji, niti iko i pokušava da je dokaže, baš jer ne postoji), na šta je sve ovih dana upozorila i profesorka Jelena Jerinić.

***

Ovde se ne radi o beskorisnoj pravnoj tlapnji. Radi se o osnovnom postulatu vladavine prava – pravila važe uvek i za sve. Kada nije tako, ona ne važe uopšte.

Pitanje početka i prestanka mandata članovima državnih organa, ako se okrene naglavačke i svede na pitanje šta o tome misli Ana Brnabić – dovešće do uništenja i ostataka institucija koje danas imamo. Ne samo da institucije neće raditi svoj posao, već često nećemo znati da li je neko uopšte član te institucije ili ne. To, ponavljamo, jeste radikalski san o totalnom uništenju demokratije. Pitanje je samo ko u ovom trenutku tom snu može da stane na put.

Očigledno da to sada mogu da urade samo članovi REM-a koji su podneli ostavke. Ako pristanu na igru u kojoj trenutno učestvuju, ulog nije samo REM, već i sva buduća tumačenja o početku i prestanku mandata i „preciziranju“ normi koje su savršeno precizne.

Ako Skupština i usvoji autentično tumačenje o tome da će mandati svih osmoro izabranih u novembru početi tek „stupanjem na funkciju“, i dalje postoji mogućnost da četvoro časnih kandidata sačuvaju svoj integritet i zauzmu principijelni stav – samo izbor svih devet članova Saveta REM, u skladu sa zakonom, može dovesti do zakonite slike medija u Srbiji. Četvoro kandidata su sa tim obrazloženjem u decembru i podneli ostavke – i bili su u pravu.

Peščanik.net, 06.07.2026.

SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Izvršna je direktorka Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS). Bila je angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Članica je Republičke izborne komisije (RIK). Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2023), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvovala je u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena. Autorka je knjige „U krugu negacije, godine parlamentarnog (ne)suočavanja sa lošom prošlošću u Srbiji“ (2023).