- Peščanik - https://pescanik.net -

Škandal normalno.

Foto: Predrag Trokicić

Od vesti iz sveta izdvajamo: u Britaniji pokrenut sudski postupak protiv princa Endruja zbog seksualnog zlostavljanja. U Francuskoj skandal koji je odjeknuo sa obe strane okeana jer je članica književnog žirija za Gonkurovu nagradu favorizovala svog ljubavnika. Austrijski kancelar podneo ostavku jer je državno tužilaštvo otvorilo istragu protiv njega zbog mita i korupcije.

A kod nas? Kod nas ništa. Pa, nemamo princa koji bi mogao pred sud, imamo samo nekrunisane prinčeve koji se ni u ludom ludilu ne smeju izvesti na sud.

A tek da bi književne nagrade mogle izazvati skandal je ludom radovanje. Osim toga, ehej, gde je čak okean, mi ne možemo da dobacimo ni do srpskog sveta, a kamoli do belog sveta. Pa kad crkvene nagrade nisu skandalozne, o pedofiliji da i ne govorim, što bi bilo neko švalerisanje među piscima.

Ostavku kancelara da i ne pominjemo, ona je tako amaterska stvar. Umesto da se predsednik Austrije pojavio pedeset puta zaredom na svim televizijama i objasnio narodu da korupcija i zloupotreba položaja nisu ništa u poređenju sa tonama marihuane, čuj mene, sa krađom bivšeg gradonačelnika Beograda koja će se tek otkriti, umesto svega toga – kancelar je podneo ostavku i pre nego što su mu izglasali nepoverenje. Koje ovde ne bi izglasali ni ludi.

Kakvo bi tek ludilo nastalo da je kancelara ili predsednika Austrije neko opsovao. Tad bi valjda i vanparlamentarna opozicija podnela ostavke.

Ali, tako vam je to sa tim belim svetom. On obeležava čak i Dan mentalnog zdravlja. Koji kod nas prolazi nezapaženo jer nemamo ni šta da slavimo ni kome da čestitamo. Bar ne u glavnokomandujućim strukturama. A ono što nije u državnim strukturama ne treba ni da se pominje, osim po zlu.

Eh, gde su ona stara dobra vremena kad je vlast umela da ljude uvredi rafinirano a ne prostačkim rugalicama kao što su „ološ elita“ (i kako se to uopšte piše, sastavljeno, odvojeno, sa crticom između, bez, velikim ili malim slovom, ćirilicom, latinicom… ili se uopšte ne piše a naročito se ne govori kulturnoj, umetničkoj, obrazovnoj eliti?). Ona vremena kad je premijer Đinđić rekao, na primer, da radikali nisu partija nego – dijagnoza.

E, to je bila uvreda. Nije sadržala „ružne“ reči, ni glagole ni rodbinu, a ipak je pogodila primaoce poruke toliko jako da se i dvadesetak godina kasnije, kad su već odavno promenili i ime i garderobu, svete peticijom za oslobađanje ubice premijera. Koju pokreće osuđeni ratni zločinac. Što je sasvim normalno za ljude koji su alegoriju „pišaću vam po grobovima“ shvatili doslovno.

Peščanik.net, 11.10.2021.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)