- Peščanik - https://pescanik.net -

Sloboda nas neće osloboditi

Foto: Peščanik

Srbija je, kaže Ana Brnabić, „sve osim podeljenog društva“. Na čemu ona temelji ovu tvrdnju? Na rezultatima izbora. Pošto „ogromna većina“ ljudi glasa za postojeću političku garnituru, nema nikakvog osnova za bilo kakve spekulacije o društvenoj podeljenosti. Za razliku od Srbije, dosledna je premijerka u logičkom izvođenju, Sjedinjene Države očigledan su primer jednog takvog društva. Predsedničke kandidate podržao je približno jednak broj građana SAD-a, koji, za razliku od nas u Srbiji, očigledno nemaju jedinstveno mišljenje o važnim političkim pitanjima.

Ima li premijerkina logika uporište u stvarnosti? Dejan Jović, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, smatra da jedinstvo u vezi sa važnim političkim pitanjima postoji „jedino u sustavima koji ne dopuštaju slobodno izražavanje. Što je manje demokracije i slobode, to je veće jedinstvo i veća jednoglasnost. Naravno – prisilna“. Drugim rečima, sva društva su podeljena (oko važnih političkih pitanja), a rezultati izbora1 govore nam koliko su ona zapravo slobodna i demokratska. Ukoliko sada, na tragu premijerkinih izbornih činjenica, ponovo pokušamo da izvedemo nekakve zaključke, umesto priče o podeljenom društvu nameće se priča o slobodi i demokratiji.

Ne bi nam premijerka zamerila na ovoj promeni fokusa jer i sama smatra da je u ovom trenutku najvažnije da svi demokratski orijentisani ljudi, ne samo u Srbiji, već i na čitavoj planeti, stanu u odbranu slobode. Sloboda govora je, smatra premijerka, ugrožena nezapamćenim presedanom nekih od vodećih američkih medija, koji su aktuelnog američkog predsednika isključili iz programa, onemogućivši mu tako da se obrati i iznese svoje mišljenje. I novi ministar unutrašnjih poslova upozorava da se ovaj vid cenzure, koji „u Srbiji vodi Istinomer“, vrlo lako može preliti van granica SAD-a. „Kao što su cenzurisali Trampa u SAD, tako će zabranjivati i Vučića u Srbiji, a sa njim i sve koji nisu na njihovom spisku podobnih“. Brojni novinari takođe su upregli sve svoje novinarske veštine da nas upozore na katastrofalne posledice gušenja slobode govora. Filip Rodić u Večernjim Novostima tako piše kako glavna uloga medija nije kontrola vlasti, već „prenošenje potpunih i objektivnih informacija“, dodajući kako domaću opoziciju niko nije cenzurisao kada su režim u Srbiji optuživali za izbornu krađu.

Mada ovo troje predanih boraca za slobodu i demokratiju iznose ne potpuno identične stavove o dešavanjima u SAD-u, svi oni dolaze iz istog diskursa i pričaju jednu koherentnu priču o Srbiji pod režimom SNS-a. Kada premijerka na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, koja opoziciji ne daje ni minuta vremena, kaže kako je američka javnost uskraćena za mišljenje jedne strane, ona je zapravo redefinisala i proširila termin „mišljenje“ tako da obuhvata apsolutno sve što izgovorimo. Tako, ukoliko mediji, koji se nalaze ispred jedne od zgrada sramnog Beograda na vodi u kojoj bukti požar, ne objave izjave domaćih zvaničnika da požara nema, oni će napraviti jedan od najvećih novinarskih prekršaja i uskratiti javnost za mišljenje jedne strane. Kada Vulin kaže kako je Istinomer najveći domaći cenzor, on redefiniše značenje samog koncepta cenzure. Cenzura, kao nedopustiva praksa slobodnih demokratskih društava, postaje provera istinitosti izjava funkcionera na vlasti. Kada mediji otkriju da se izrečene cifre obolelih od korona virusa ne poklapaju sa stvarnim, oni cenzurišu i onemogućavaju nosioce vlasti da iskažu svoje mišljenje, koje, kao što smo videli, podrazumeva bilo šta što izlazi iz njihovih usta. Na kraju, kada Rodić kaže da uloga medija nije da kontrolišu vlast, nego da informišu, on redefiniše sam smisao neformalne četvrte grane vlasti, u skladu sa SNS-ovskim razumevanjem podele vlasti. Kao i formalne tri, i četvrta grana vlasti je dužna da jača i štiti režim od potencijalne smene na izborima. S tim u vezi, mediji su dužni da informišu domaću javnost o izmišljenim i stvarnim opozicionim zlodelima koja će se iznositi u vidu mišljenja nosioca vlasti, a čija se verodostojnost ne sme proveravati ukoliko želimo da izbegnemo nedopustive činove cenzure.

To je slika slobodne Srbije pod režimom SNS-a. Nosioci slobode podudaraju se sa nosiocima moći, a granice slobode određene su njihovim interesima. Ukoliko nam se ovakva sloboda dopada, onda je potpuno opravdano braniti je i obrušiti se na postupak američkih cenzora. U tom slučaju čini mi se jedino da bi bilo pošteno reći šta to tačno branimo: slobodu očigledne obmane, slobodu urušavanja demokratskog procesa ili slobodu čiste tiranije onih koji imaju moć. I na kraju, nadam se samo da su oni koji se za to odluče svesni da sloboda koju brane nije ona koja će na izborima verno ocrtati linije razlika i neslaganja.

Peščanik.net, 10.11.2020.

Srodni link: Srđan Milošević – Ideal nepodeljenog društva


________________

  1. Jović govori o rezultatima referenduma, ali princip se može poopštiti na sve glasačke procedure.