- Peščanik - https://pescanik.net -

Smeh pod vešalima

Priština, foto: Milan Bogdanović

NATO bombardovanje i NAŠE suočavanje s prošlošću

Smeh pod vešalima je knjiga o NATO bombardovanju iz ugla ratnog izveštača Slobodne Evrope, sa jakim ličnim stavom da je NATO počinio zločin, i o suočavanju s prošlošću, predočavanjem činjenica – „sve što ste želeli da ne znate o ratu na Kosovu“.

Osim dvojice policajaca, koje izdvaja kao posebno važne i pouzdane izvore, autor pominje Helsinški odbor za ljudska prava i Fond za humanitarno pravo, ali ne i sudove, presude, transkipte i izjave svedoka u postupcima pred MKSJ, Višim sudom u Beogradu i Okružnim sudom u Prištini, koje iscrpno prenosi, a u značajnom obimu sa dramaturškim intervencijama. Taj pristup omogućuje autoru da slaže i preslaže događaje i obogaćuje nerečeno mentalnom igrom „prisilne misli luduju u glavi“. Osim što je potpuno jasno šta autor kaže o bombardovanju kada se u ponoć uživo uključivao u program Slobodne Evrope, sve drugo je skriveno dramaturškim intervencijama. Čitajući knjigu neki su razumeli da je Rade Radovanović izgovorio u mikrofon sve što je čuo u tih 78 dana bombardovanja o zločinima na Kosovu. Drugi su razumeli da je sve što je napisao u knjizi 2021. godine izgovorio kao ratni izveštač Slobodne Evrope, iako je u to vreme bila samo podignuta optužnica protiv Slobodana Miloševića. Ima čitalaca koji imaju u vidu da je Rade Radovanović sa više strana bio upozoren da je na listi za likvidaciju, odmah posle Zorana Đinđića, i da je zbog toga morao ćutati o zločinima. Ima i nas, teških poštovalaca činjenica, datuma nastanka i obelodanjivanja, kojima su zapale za oko „dramaturške intervencije“ i njima stvorena konfuzija – je li rekao u mikrofon ili je u knjizi posložio da deluje kao da je rekao.

Danas niko ne želi da govori o sastancima sa ratnim ministrom za informisanje, Aleksandrom Vučićem. Zaboravilo se da nije bilo novinara koji je imao primedbe na Vučićevu „cenzorsku“ ulogu, i da je cela Srbija bila na strani Slobodana Miloševića – zemlja je bila napadnuta i bio je postignut konsenzus da je nacionalni interes u jedinstvu.

Rade Radovanović piše da se često viđao sa ministrom, koji mu je prenosio pohvale članova Vlade na račun njegovih izveštaja na Slobodnoj Evropi.

Rade Radovanović je profesionalno informisao javnost o NATO bombardovanju. Svake noći je izveštavao o uništavanju imovine i žrtvama – Žeželjev most, Petrohemija, Azotara, zgrada MUP-a, CK, hotel Jugoslavija, pogibija 16 radnika RTS-a… U knjizi piše da je u jednom uključenju pomenuo da su „NATO avioni rutinski bombardovali Prištinu, područje oko aerodroma Slatina“. U knjizi iznosi jasan stav da je NATO na zločin Miloševićevog režima prema Albancima na Kosovu odgovorio zločinima „prema Srbima, ali i prema Albancima“. E, upravo me taj njegov stav uznemirio činjenicom da nije izvestio o bombardovanju albanskih izbeglica u selu Koriša, kada su NATO avioni bacili bombe i ubili 87 ljudi. O tome ga je obavestio, kako sam kaže, policajac Bojan Zlatković, pripadnik VI čete 37. Odreda PJP: „Da znate, ovaj užas ovamo, to je nameštaljka, montirano“. I umesto da je o tome govorio na Slobodnoj Evropi, tada kada ga je policajac obavestio, Rade nas posle 22 godine upoznaje sa tumačenjem Zlatkovića šta se dogodilo u Koriši – da je policija postavila neke grejalice koje kada se aktiviraju razvijaju visoku temperaturu, i da su NATO avioni na to reagovali i bacili termo bombe kojima su ubili 87 ljudi. Samo što se vremenom, bar 15 godina pre „Smeha pod vešalima“ saznalo, i to u postupku protiv Slobodana Miloševića, da je „izviđački avion NATO-a bez pilota preleteo područje blizu Koriše, gde je bio stacioniran veliki broj policajaca i oklopnih vozila. Čim je avion preleteo policajci su doveli veliki broj albanskih civila, i kada su ih premestili na bivše položaje vojske (parking za vojna vozila), policija se povukla, NATO je gađao tu lokaciju“.

Rade Radovanović piše da je znao i za neke zločine srpske policije dok je izveštavao u vreme bombardovanja. Komšija Željko Stanić, student koji je došao sa Kosova na odsustvo i odlučio da se ne vraća u jedinicu, doneo mu je pismo policajca Bojana Zlatkovića u kojem ga obaveštava da su njegovi pretpostavljeni, komandant 37. Odreda PJP i komandir VI čete tog odreda, naredili da se ubiju dva zarobljenika koji su bili ranjeni (FHP je istraživanjem identifikovao ta dva ranjena pripadnika OVK). Slobodan Stojanović, takođe pripadnik 37. Odreda PJP, javio je Radetu Radovanoviću – „koga potajno sluša, kada uhvati Slobdnu Evropu“ – da je u Suvoj Reci bio pokolj: policija je ubila 50 članova familije Berisha.

Iako smo o pomenutim zločinima saznali (mogli saznati) tek u toku suđenja Slobodanu Miloševiću i generalima VJ i MUP RS, knjiga „Smeh pod vešalima“ nas uverava da nam je sve to izveštač Slobodne Evrope iz Beograda rekao još u vreme rata.

Da li mi se dopala knjiga? Kao da je izjednačila NATO bombardovanje i zločine VJ i MUP RS na Kosovu.

Peščanik.net, 23.06.2022.

Srodni link: Latinka Perović – Smeh pod vešalima

KOSOVO