Nema zime za Kosovo
Kosovo iz naslova nije stvarno Kosovo. To je Kosovo iz imaginarija srpskog nacionalizma. Ko se ponadao da će se neko usuditi da zaista bude opozicija srpskom nacionalizmu, zalud se nadao.
O temi bez kraja, neprekidnoj traumi i zlatnoj grani srpske politike, Kosovu.
Kosovo iz naslova nije stvarno Kosovo. To je Kosovo iz imaginarija srpskog nacionalizma. Ko se ponadao da će se neko usuditi da zaista bude opozicija srpskom nacionalizmu, zalud se nadao.
Kosovo 2.0 – Na svega 30 metara nalaze se stanica policije Republike Kosovo i kancelarija paralelnih institucija kojima upravlja Republika Srbija. Zastave dveju država mlitavo vise na vrućini letnjeg dana.
Pošto se našla u situaciji da evropske vrednosti promoviše s Vučićem i Šešeljem, sledeći put Von der Leyen može da uzme četku i da po zidovima širom Srbije ispisuje – kad se vojska na Kosovo vrati.
Borell Lajčak Escobar Hill Stano zaslužili bi Nobelovu nagradu za očuvanje životne sredine, ako to postoji, samo da prestanu da se sastaju s Kurtijem i Vučićem. Neka ih zovu telefonom.
U poređenju sa ratom u Ukrajini i širenjem sukoba na Bliskom istoku, 30 muškaraca i trećerazredni političar u panciru ne deluju naročito bitno. Ali učili smo istoriju nebitnih sukoba na Balkanu.
Ahtisaari je umro tačno 15 godina posle proglašenja nezavisnog Kosova. I tih 15 godina Srbija je potrošila vrteći su u istom onom krugu u kom su se vrteli i Tadić i Koštunica.
Bez uzajamnog priznanja prava na zajedničku državu, Palestinci će zauvek pokušavati da povrate zemlju od Jevreja, dok će Izrael večno strepeti od uništenja u ratu do istrebljenja.
Kako je samo sudija za prethodni postupak teško oštetio epskog heroja Milana Radoičića! Pustio ga je iz pritvora, a zabranio mu je da ide na Kosovo! Junak bi išao, ali sud ne da.
Da na severu Kosovu ima neki zid, i na tom zidu neka slika (Mladićeva, Radoičićeva…) i da Aida Ćorović ode tamo i gađa jajetom zid, da l bi je sud kaznio ili bi joj tek zabranio ulazak na Kosovo.
Kurti je rekao da su u jednim kolima u selu Banjska pronađena dokumenta Radoičića. Mi smo se pitali: koja budala ide u ilegalnu oružanu akciju i sa sobom nosi dokumenta? Nismo poverovali Kurtiju.
Ne da ne slušaju, nego i ne čuju dobro. Kažeš im: ta, manite više to Kosovo, oni razumeju: tamanite. Ne vredi, to sve nepismeno, kažeš im da čitaju između redova, oni razumeju između rovova.
U pevanju uz gusle pomažu i pevači slabijeg kalibra, tematski i značenjski uklopljeni u veliku epsku matricu koju razvija glavni pevač, doduše ne slepi, nego svevideći – Vučić.
Dok Sinod poručuje da na nebu ima mesta za sve, bez obzira na versko i nacionalno poreklo, na zemlji je sve manje mesta za one koji pitaju o ulozi SPC-a u raspirivanju verske i nacionalne mržnje.
Sve je manje vremena za dobar ishod u hroničnoj kosovskoj traumi. Nije ga bilo ni pre nejasnog okršaja u Banjskoj, čije je žrtve Srbija ožalila sa jakom nelagodom.
Policijska akcija protiv pravoslavnih fundamentalista – kako ih vidi Kurti – nije smela da dozvoli da verski objekat postane poprište oružanog sukoba. Zato se sve završilo pregovorima i evakuacijom.
Da bi današnji dan mogao da bude proglašen danom žalosti, događaji na Kosovu bi se morali podvesti pod pojam naročito teške nesreće. To je, prema dostupnim informacijama, nemoguće.
Kako su se napadači iz manastira Banjska, gde su se u jednom trenutku povukli, prebacili na teritoriju Srbije, ako su kosovske snage bile opkolile manastir pre nego što su u njega i ušle?
Kosovo 2.0 – Vlasti u Srbiji vraćaju narativ o terorizmu Albanaca, uz optužbe da su ih prethodnici namerno oslobađali. Sudski spisi svedoče drugačije.
Za četiri meseca stigli smo od priče o miru i normalizaciji do izbijanja rata. Tražiti od Vučića da položi račun za ovo novo kolektivno padanje u ambis, bilo bi besmisleno.
Posle višegodišnjeg nemara i odlaganja vizne liberalizacije, kršenja Kodeksa vizne politike i desetina miliona potrošenih na naknade, većina građana Kosova je iscrpljena.
Početnica za osnovnu pismenost, za razumevanje odnosa, nije ništa novo: problem je samo u tome što je to razumevanje neizgovorivo, neprimenjivo i zapravo nezamislivo.
Istorija Srbije po Vučiću počinje 2000, devedesete se nisu dogodile. Istorija novog sukoba na Kosovu imala je svoj početak juče ujutru u 7. I onda je jedino i samo Kurti kriv za to nasilje.
Deutsche Welle – „Masovna grobnica: Batajnica – 15 km, Meja – 405 km“. Takve poruke pojavile su se u četvrtak 27. aprila u Beogradu, Nišu, Novom Sadu…
Operacija Reka uopšte nije bila operacija. To nije bila vojna aktivnost usmerena prema neprijateljskim vojnicima, niti je imala bilo kakav vojni cilj. Jedina meta bili su albanski civili sa Kosova.
VIDEO – 27. i 28. aprila 1999. ubijeno je 350 albanskih civila, od kojih 36 maloletnika, hiljade ljudi je proterano u Albaniju, a kuće su im spaljene. Posebno su izdvajana i spaljivana lična dokumenta…
Vučić želi da normalizacija odnosa sa Kosovom, koja je bila donekle uspostavljena, mada kilavo, bude vraćena na početno stanje puno tenzija. Ali to ni njemu ni Kurtiju neće biti dozvoljeno.
Tematsko jezgro, duboko društveno angažovano, jesu žene, njihov položaj u Kosovu i, bez razlike, očajanje zbog takvog položaja i takvog društva.
Objašnjavajući nasušnu potrebu za Radoičićem Vučić je stavio na probu svoju duhovitost i to je ispalo prilično tužno: on (Radoičić) nije baš za akademika, ali ume da čuva živote Srba.
I gde je sad sporazum? Bilo je – Vučić i Kurti pišu istoriju, sporazumeli se, mir među Srbima i Albancima. A sad Vučić viče – lagali su me. Hm, je l to znači da se on povlači iz sporazuma?
Biće da nismo razumeli šta znači „normalizacija“ iz tobože prihvaćenog sporazuma. Ima barem pola veka od kako se ovde uvrežilo da je „normalan“ odnos između Srba i Albanaca – rat.
Zločinci iz rata na Kosovu uživaju status heroja, iako su za vreme suđenja svim silama nastojali da krivicu sa sebe prebace na sektor odbrane u kojem se trenutno nisu nalazili.