- Peščanik - https://pescanik.net -

Sneg nas ove godine nije iznenadio

Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Opet je pao sneg u Srbiji, u sred januara, kad mu vreme nije. Podsetio nas je na Velju Ilića i na sveopšte iznenađenje putara snegom. Za Ustavni sud Srbije sneg kao da nije ni pao. Njima je put do kancelarija raščistila ekipa korisnika novčane socijalne pomoći koju je juče uposlio ministar Aleksandar Vulin.

Ima nečeg poetskog u tome da je grupa korisnika novčane socijalne pomoći besplatno angažovana (upućena na ono što se u stvari zove prinudni rad) na čišćenju snega baš na Bulevaru kralja Aleksandra, nekoliko stotina metara od zgrade Ustavnog suda. Pošto su morali vredno da rade da im centri za socijalni rad ne bi ukinuli socijalnu pomoć, možemo samo da se nadamo da su brzo stigli i da očiste oko ulaza zgrade kroz koji svakodnevno prolaze sudije Ustavnog suda.

Pa dobro, kakve sad veze ima Ustavni sud i sneg, neko će se zapitati. Nikakve. Baš u tome je i problem. Ustavni sud sada već petnaesti mesec odlučuje o najmanje četiri inicijative za ocenu ustavnosti sad već čuvene „Vulinove uredbe“, zvanično Uredbe o merama socijalne uključenosti korisnika novčane socijalne pomoći. Ovu uredbu donela je Vlada 20. oktobra 2014. godine. Jedanaest dana nakon toga Komitet pravnika za ljudska prava, Autonomni ženski centar i Regionalni centar za manjine podneli su Inicijativu za ocenu ustavnosti, zakonitosti i saglasnosti sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima nekoliko članova sporne Uredbe. Nakon toga, inicijativu za ocenu ustavnosti podnele su i nevladine organizacije Praxis i Stalna konferencija romskih udruženja građana, ali i opoziciona Demokratska stranka. Na kraju, predlog za ocenu ustavnosti ove Uredbe podneo je i Zaštitnik građana. Pošto je Uredba uvela u naš pravni poredak prinudni rad koji je rezervisan isključivo za najugroženije građane i građanke Srbije, one koji primaju nešto preko 7.700 dinara novčane socijalne pomoći mesečno, i za njih stvorila preduslove za nastanak „neotklonjivih štetnih posledica“ uz inicijativu je podnet i zahtev za obustavljanje primene osporenih članova Uredbe, kao i rešenja koja bi bila zasnovana na ovim odredbama.

Uredba koja uvodi prinudni rad, koji je dobar deo sveta ukinuo još 1930. godine, suštinski odbija potencijalne korisnike od podnošenja zahteva za socijalnu pomoć i deo je sveopšte politike štednje koju sprovodi Vlada. Tu su još i mnoge druge – povećanje poreskih nameta, smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi, veoma osporavano smanjenje penzija ali i izmene Zakona o radu. Najave izmena zakona kojim se reguliše socijalna pomoć i finansijska podrška porodicama sa decom, najnovije su u celom paketu, a otvoreno je pitanje kakve će biti njihove posledice.

Logika koja stoji iza odavno podnetih zahteva za ocenu ustavnosti Uredbe bila je sasvim jasna – Uredba je u očiglednoj koliziji sa Ustavom i stvara neotklonjive štetne posledice po korisnike novčane socijalne pomoći, pa će Ustavni sud u najkraćem mogućem roku, kako i dolikuje „privremenoj meri“, obustaviti primenu i kasnije odlučiti o neustavnosti Uredbe. Rešavanje ovakvog zahteva bi samo po sebi trebalo da bude hitno, jer uključuje pitanja položaja najugroženijih građana i građanki, njihove diskriminacije i nastupanja posledica koje teško mogu biti otklonjene, a to su rad bez naknade, plaćenih doprinosa i pod pretnjom ukidanja socijalne pomoći.

Imajući u vidu postojeću praksu Ustavnog suda u oblasti socijalnih prava kada je ovaj sud u postupku ocene ustavnosti i zakonitosti Zakona o zdravstvenom osiguranju1 obustavio primenu odredbi kojima je overa zdravstvene knjižive bila uslovljena obaveznim izborom lekara, očekivalo se da i u slučaju prinudnog rada imamo isto postupanje suda. Umesto toga, od obraćanja Ustavnom sudu pala su dva snega. Zato je i nadležnom ministru lako da kaže kako novčana socijalna pomoć nije zanimanje nego stanje koje se može i mora promeniti prvenstveno radom. Samo je zaboravio da kaže da je taj rad prinudan. Kada se sve sabere, šta na kraju možemo da očekujemo od Ustavnog suda? Kako stvari stoje – ništa.

U drugim zemljama u kojima su vlasti odlučile da sprovode mere štednje, ustavni sudovi su jasno stali na stranu onih koji su najviše pogođeni ovim merama. A to su po pravilu, uvek oni koji se i najmanje pitaju u društvu – žene, stari, osobe sa invaliditetom, pripadnici manjina. Dakle, oni koji se ne sastaju sa premijerom da razmatraju mere fiskalne konsolidacije dok istovremeno imaju milionska dugovanja prema državi i svojim zaposlenima, već oni koji nemaju pare da plate autobusku kartu pa zbog toga rizikuju da će ih maltretirati komunalna policija ili da im u opštini neće izdati uverenje koje im je potrebno. Nemački Savezni ustavni sud je odavno poznat po svojim takozvanim Existenzminimum odlukama kojima je utvrdio neustavnost smanjenja socijalnih davanja. Letonija je donela Zakon o isplati državnih penzija i državnih naknada za period 2009-2012. koji je uveo smanjenje ovih novčanih davanja. Ustavni sud Letonije je proglasio neustavnim ovo smanjenje i naložio parlamentu da pronađe način da nadoknadi štetu svima onima kojima je neustavno umanjeno neko novčano davanje isplaćeno po ovom zakonu.2 Portugalski Ustavni sud je uvođenje niza mera štednje u Zakonu o državnom budžetu iz 2013. godine proglasio neustavnim.3 Sveukupno, u dobrom delu ne samo Evrope nego i Latinske Amerike na delu je sudski odgovor na mere štednje i smanjenje državnih davanja za najugroženije. Ovi odgovori po pravilu poništavaju odluke vlasti da uvode mere štednje, bilo po osnovu neustavnosti, nesaglasnosti sa odredbama Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ili drugih međunarodnih ugovora koji garantuju ljudska prava.

Za sve to vreme Ustavni sud Srbije, koji se u septembru proslavio odlukom da je smanjenje penzija u skladu sa Ustavom, već 15 meseci odlučuje o ustavnosti prinudnog rada dok mu oni koje treba da zaštiti čiste ulaz ispred zgrade. Sa takvim Ustavnim sudom nije mnogo teško i u ovoj godini biti veći MMF od MMF-a u sprovođenju mera štednje.

Peščanik.net, 06.01.2015.

Srodni linkovi:

Dejan Ilić – Siledžije

Mario Reljanović: Rad oslobađa – nastavak ludila

Mario Reljanović – Evropska socijalna povelja i srpska socijalna tuga

Sofija Mandić – Rad oslobađa


________________

  1. Predmet br. IUz-361/2012 od 22. maja 2013. godine.
  2. Predmet br. 2009-43-01 od 21. decembra 2009. godine.
  3. Predmet br. 187/13 od 5. aprila 2013. godine.