- Peščanik - https://pescanik.net -

Sremuš

Foto: Predrag Trokicić

Ova divlja trava (divlji beli luk, medveđi luk, čemaž) ušla je u Sloveniji u modu pre ne više od dve-tri godine, dok je poznavaocima bila poznata od mnogo ranije. Navala na sremuš bila je u poslednje vreme takva da su se počele dešavati nezgode: prošlog proleća, bračni par je umro u Ljubljani posle trovanja travom koja je ličila na sremuš. Primera radi, đurđevak je nalik sremušu, dok još nema cvetova, i jako je otrovan. Sremuš je dobar i kad procveta – i njegovi beli cvetovi potpuno su različiti od đurđevka. Koristi se u čorbama, pitama, salatama i posebno je dobar pesto od sremuša, mleven sa maslinovim uljem, pinjolima i lešnicima ili bademima i morskom solju. Sudeći po medijima, sremuš je našao svoje mesto u Srbiji, BiH i Hrvatskoj za vreme karantina i anti-virusnog ponašanja: između ostalog, tinktura od sremuša dobra je za iskašljavanje.

Primer popularnosti sremuša govori o tački prenosa – modi, posebno pestu, koji odgovara savremenoj kuhinji. No isto tako govori o poreklu znanja – o starcima, koji su to oduvek znali – sem pesta, naravno. O starcima je dakle reč, njihovoj važnosti za društvo, pamćenje, pamet, o prisutnosti, o neminovnosti… i o lepoti. O tome šta im se sada dešava, u istim ovim krajevima, i kako izgleda, posebno zastrašujuće paralelno u Sloveniji i Srbiji. O tome, kako se nova surovost utemeljuje i kopa sebi uporište. O tome, kako su neljudska čudovišta opet brža od ostalih u stvaranju novog sveta, još goreg od ovoga.

Nova, vrlo desna vlada uzela je vlast u Sloveniji pre mesec dana. U tom kratkom vremenu uspela je da zabrlja nekoliko afera sa nabavkom medicinske opreme, dok se maske još uvek ne mogu dobiti u prodaji; uspela je da napadne intelektualce, novinare, umetnike i sve koji su sačuvali kritički duh; uspela je da se osramoti prostačkim ispadima protiv novinara u inostranstvu; zamenila je sve medicinske stručnjake koji nisu bili potpuno podložni, uglavnom manje stručnim slugama – ne računajući sva druga sramotna zamenjivanja u državi. Starcima je dato vreme za kupovinu hrane do 10 ujutro, ali moraju da pokažu dokument sa datumom rođenja, dakle da su stariji od 65 godina. No najgore je razglasila jedna od vernih lekarki koja se uspela do vodećeg položaja, i to tek pre nekoliko dana: bilo je već poznato da su starački domovi najgora žarišta virusa. Tome su dodati podaci da obolele koji su u najtežem stanju uopšte ne prenose u bolnice, nego ih puštaju da umru bez ikakve lekarske brige, i da podatke o tome koliko je starih ljudi tako pomrlo neće da objave, jer ih navodno nemaju, ali i zbog brige za rođake… Nije li to sasvim slično izjavama iz staračkih domova u Srbiji, gde su se „samoizolovali“ da ne bi morali da se brinu oko staraca i bolnica? Vesti iz Italije o dilemama koga će staviti na mašine sa kiseonikom, gde starci izvesno gube mogućnosti, bar su zvučale stvarno i ukazivale su na pravi problem. Ubilačko zataškavanje bez dilema u Sloveniji i Srbiji pokazuje nešto mnogo gore.

Starci i stručnjaci (posebno stari i veoma iskusni) povezani su sa ovim u osnovi genocidalnim praksama. U Sloveniji je nekoliko mladih i ambicioznih lekara rado prihvatilo da služi vladi. Ona je praktično rasturila nacionalni institut za javno zdravlje, jer joj politički ne odgovara, a protestno pismo 25 epidemiologa služilo je tome da se potpisnici takođe udalje od svake saradnje. Koliko uopšte epidemiologa ima u državi? Posle prvih klovnovskih pojava sumnjivih stručnjaka, u Srbiji su isto tako na ceni uslužni, šta god da su. Svi oni drugi brzo su uklanjani – zato su svi iz „regiona“ sa velikom pažnjom gledali snimak intervjua starog makedonskog medicinskog stručnjaka. Takvi nisu omiljeni. Tramp već smenjuje starca Faučija, vrhunskog stručnjaka, koji daje svoje mišljenje bez obzira na to šta predsednik truća. Jer, valjda, i po žrtvama mora biti America first…

Starost i znanje obično dobro funkcionišu zajedno, ako postoji mudrost vlasti. Drugim rečima, ako vlast ne privileguje samo koristoljubive starce koji se, u ovom „regionu“, već više decenija valjaju po blatu, crkvenom i mrtvenom. Pa kad je već tako, nema druge nego da se traže nove koalicije staraca i ostalih, koji još uvek cene mudrost.

Figurativno, kako sam i započela, jedni znaju šta je otrovno, a drugi njima otkrivaju šta je pesto.

Peščanik.net, 14.04.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)