- Peščanik - https://pescanik.net -

Šta se dogodilo u Nju Hempširu

Glasač na primarnim izborima u Mančesteru u Nju Hempširu, 9. februara 2016,
foto: Chip Somodevilla/Getty Images

Nekoliko dana pre primarnih izbora meteorolozi su najavljivali snežnu oluju. Veliku oluju. Onda su objavili da će nevreme stići ranije nego što je očekivano i da bi moglo da potraje do kraja narednog dana. Putevi će biti zavejani i klizavi, snažan vetar će nositi sneg i praviti smetove, vidljivost će biti loša. Naravno, ovo je Nju Hempšir, i da bi izlaznost na izbore primetno opala potrebna je mećava istorijskih razmera (mada, s obzirom da je populacija Nju Hempšira jedna od najstarijih u zemlji, sigurno je bilo glasača koji su se zapitali ima li smisla da izlaze po takvom vremenu i rizikuju da završe u jarku pored puta samo da bi glasali). Ali onda je granulo sunce, putevi su raščišćeni, dobro raspoloženi glasači iz mog malog grada su izašli napolje i stali u dugačke redove.

Za vikend, dok smo još čekali mećavu, održane su debate u kojima su demokratski i republikanski kandidati pokušali da nas učvrste u donetim odlukama ili navedu da još jednom razmislimo. Glasači iz moje države su poznati po tome što anketare dovode do ludila predomišljanjem do poslednjeg trenutka, kao ona žena koja je na dan glasanja, s glasačkim listićem u ruci, rekla izveštaču da još nije odlučila čije ime će zaokružiti. „Karli ili Hilari, obe su divne žene“, tako sam zamišljao dilemu u njenoj glavi. Naravno, kao što je Marko Rubio pokazao svojim nastupom u subotnjoj debati, kada je od sebe napravio kompletnog idiota, iznenađenja su uvek moguća. Ovaj senator sa Floride je ponovio isti napad na predsednika Obamu, koristeći iste reči, isti ton glasa i mimiku četiri puta zaredom, uprkos tome što je Kristi doviknuo publici: „Slušajte sad ovo, govor od 25 sekundi naučen napamet!“ Ostali kandidati na sceni nemo su posmatrali Rubia, u neverici, sa sve većim zaprepašćenjem.

Ali taj komični trenutak je ostao u senci zaista gnusnih izjava koje su se mogle čuti sa pozornice te večeri. Verujem da su se mnogi u publici naježili kada je Tramp obećao da kad postane predsednik neće samo ponovo uvesti mučenje simuliranim davljenjem, nego će ga učiniti „još mnogo gorim“. Ideja da ako žele pobedu u ratu protiv terorista Amerikanci moraju postati veći varvari od Isis-a danas je široko prihvaćena, što potvrđuje oduševljenje s kojim su gledaoci dočekali Trampovu izjavu. Uprkos svima koji tvrde suprotno, domaći sadisti su uvereni da mučenje daje rezultate, jer im zamišljanje kako bi bilo činiti takve stvari drugom ljudskom biću pruža veliko lično zadovoljstvo.

Kao i obično, u debati demokratskih kandidata bilo je više supstance i više razmene mišljenja. Hilari je bila oštra, žalila se da je Berni opisuje kao ženu koja se kandiduje samo zato što želi da uđe u istoriju kao prva predsednica SAD, kao zastupnicu interesa establišmenta, i usput se pohvalila da je Henri Kisindžer izjavio da već dugo niko nije bio tako uspešan na mestu šefa Stejt departmenta. Takođe je zagovarala agresivniju spoljnu politiku za kakvu se zalažu lideri obe partije u Vašingtonu, mada nam ni posle 14 godina ratovanja nije donela nijedan uspeh. Čak je pomenula otvoreno pismo grupe takozvanih eksperata za nacionalnu bezbednost i vojna pitanja zabrinutih zbog Sandersove neupućenosti i naivnosti u oblasti spoljne politike. Senator Sanders se složio da sekretarka Klinton ima više iskustva u takvim stvarima, i dodao da samo iskustvo ne čini dobrog predsednika; još važnije je ispravno rasuđivanje, rekao je, kao i sposobnost učenja na učinjenim greškama.

Kao i mnogi politički komenatori pre nje, Hilari je natuknula da je Sanders prosto „neprihvatljiv“ za mesto predsednika zbog izuzetno ambicioznog programa koji uključuje zdravstvenu zaštitu za sve i besplatno studiranje, što previše košta i zato je neizvodljivo, iako mnoge zemlje u svetu već imaju i jedno i drugo; njegov poziv na „političku revoluciju“ je čista utopija u Sjedinjenim Državama. Možda je u pravu, uskoro ćemo videti. Ali bez masovnih protesta kakve predlaže Sanders, naša posustala ekonomija i politički sistem će i dalje biti pod čvrstom kontrolom najbogatijih. „Sa Mičom Mekonelom se ne može pregovarati“, rekao je Sanders u debati u Nju Hempširu. „Dok ne pogleda kroz prozor i vidi mnoštvo ljudi koji mu poručuju, ‘Miče, dosta si zastupao interese klase milijardera. Učini nešto za radne i porodične ljude’.“

Tužno je gledati Trampove plakate u ovdašnjim osiromašnim naseljima koja se nikada nisu oporavila od zatvaranja lokalnih fabrika. Očigledno su u pitanju veoma neobavešteni ljudi koji ne poznaju čak ni istorije sopstvenih porodica. Da li zaista veruju da su se vlasnici fabrika sažalili na njihove pretke i povećali im nadnice samo zato što su bili dobri hrišćani, da su im skratili radno vreme sa dvanaest na osam sati da bi mogli da provode više vremena kod kuće s decom? Da nije bilo radničkog pokreta, štrajkova i nasilja prema štrajkačima u ovim gradovima, koje je decenijama užasavalo javno mnjenje čitave zemlje i konačno primoralo političare da nešto preduzmu, njihovi životi se nikada ne bi promenili nabolje.

Što je važilo onda važi i danas. Radnici ponovo rade bez ograničenog trajanja radnog vremena, za nadnice koje su sve manje, lišeni svih onih prava koja su njihovi preci imali i podrazumevali, bez prava na plaćeni prekovremeni rad, na plaćeni odmor, na bolovanje. Očekivalo bi se da će glasati za političara koji je objasnio ko ih je i kako izigrao i šta treba da preduzmu da bi povratili svoje dostojanstvo. Suprotno zdravom razumu, oni obožavaju Trampa, jer on je branitelj bele rase, čovek koji mrzi iste ljude kao oni. Poverovali su da im je njujorški milijarder prijatelj, zaštitnik koji će ih zaposliti i doneti im sreću tako što će unesrećiti omražene useljenike i pripadnike manjina.

Hilari Klinton, pobednica na primarnim izborima 2008 – iskusna i prihvatljiva kandidatkinja koja ima najširu podršku jer je jednako privlačna centru i liberalnom krilu stranke, kandidatkinja za koju će glasati većina demokrata koje poznajem – ubedljivo je izgubila od Sandersa, sa 60 prema 38 odsto. Ljudi me podržavaju jer znaju da sam sposobna i da mogu uspešno da obavim svaki posao, ponavljala je u govorima i debatama. Ali što je to češće ponavljala, slušaoci su joj sve manje verovali, jer ih je tako podsećala na pogrešne odluke koje je podržavala u svojoj političkoj karijeri, kao što su intervencije u Iraku i Libiji. Podsećala ih je na to kako su se ona i njen muž obogatili zahvaljujući stranim klijentima – među kojima ima prilično sumnjivih ljudi – kojima su činili razne usluge u Vašingtonu, a ovi su zauzvrat davali priloge Fondaciji Klinton, od 54 do 141 miliona dolara. Glasači su konačno izgubili veru u njen integritet. Od Hilari su odustale čak i starije žene u mojoj državi. Sanders je o sebi i svojoj zemlji govorio samo istinu. U političkoj karijeri Hilari Klinton ima previše stvari kojih treba da se stidi i zato ona nije imala taj izbor.

Šta će se dogoditi na primarnim izborima koji slede posle Nju Hempšira, to ni bog ne zna. Amerika je polarizovana zemlja, besni smo i više nego pomalo ludi. Još pamtim šta je jedan srpski monah odgovorio nekom novinaru na pitanje o ratu u Bosni: „Sinko, s vremena na vreme u ljude uđe zlo kome ne mogu da se odupru, nego moraju da ga puste da se izduva, pa se tek onda ponovo opamete“. Sećam se da me je ta izjava šokirala, i mada se možemo sporiti oko detalja, čini mi se da je monah bio u pravu. A to nije prijatna misao i ne čini ništa manje zastrašujućim ove izbore i ne daje nadu u promene nabolje u ovoj zemlji, bez obzira na to ko pobedi.

The New York Review of Books, 11.02.2016.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 16.02.2016.

Srodni linkovi:

Inside Story – Dugi put do biračkog mesta

Slavoj Žižek – Donald Tramp ili nepodnošljiva lakoća vulgarnosti

Paul Krugman – Prevaranti

The Guardian – Game over za Sandersa

Thomas Piketty – Uspon Sandersa

Vladimir Gligorov – Hilari i protivnici

Michael Moore – Podrška Sandersu

The Guardian: Posle Ajove – Berni Sanders može pobijediti

Robert Reich – Trump i revolt anksiozne klase

Charles Simic – Berni, Hilari i budućnost Amerike

George Packer – Populisti

TRAMPOZOIK