- Peščanik - https://pescanik.net -

Stakleni zid

Foto: Rade Vilimonović

Sigurno ste u nekom filmu videli scenu gde nasilnik maltretira našeg glavnog junaka udarajući ga njegovim rukama po glavi i govoreći „Zašto se udaraš u glavu?“ Izjave Zorane Mihajlović kao predsednice Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost liče na to. U januaru je poručila ženama da brinu o svom reproduktivnom zdravlju, kao da to zavisi samo od njihove dobre volje. U subotu, povodom Međunarodnog dana devojčica i žena u nauci, pozvala je žene da „ne podležu predrasudama“. Zorana Mihajlović pita devojčice i žene Srbije – zašto se diskriminišete?

Predrasude u vezi sa bavljenjem naukom kojima podležu (ili ne) devojčice i žene su mnogobrojne. Neke od njih navodi i Mihajlović. Ona tačno primećuje da je predrasuda da devojčicama i ženama nije mesto u IT sektoru, kao i da se devojčicama i dečacima nameću zanimanja i interesovanja u skladu sa postojećim predrasudama. Nakon toga, ona ipak poruku upućuje samo devojčicama i ženama: „da ne podležu predrasudama, već da se rukovode svojim željama, znanjem i sposobnostima. To je jedini recept za srećan i uspešan život“. Ovo je tipična poruka liberalnog feminizma – sve zavisi od tvog izbora, sama možeš da uspeš ako se dovoljno anagažuješ i budeš uporna. U liberalnom feminizmu, kao i u poruci ženama Zorane Mihajlović, sve je svedeno na lični izbor: sama protiv sistema, sama za sebe. Međutim, za razliku od velikog broja liberalnih feministkinja koje dele takve savete i zalažu se za lično angažovanje, Zorana Mihajlović je deo sistema.

Iskustva žena u nauci ukazuju na to da lično angažovanje jednostavno nije dovoljno. Seli Rajd, prva Amerikanka u svemiru, 2006. godine je govorila o svom iskustvu devojčice i žene u nauci:

„Iz ko zna kog razloga nisam podlegla stereotipu da nauka nije za devojčice. Roditelji su me ohrabrivali. Nikada nisam imala nastavnika/cu ili savetnika/cu koji su mi govorili da je nauka za dečake. Mnoge moje prijateljice jesu.“

Iako kreće od toga da nije sigurna zbog čega tačno nije podlegla stereotipu, Seli Rajd odmah i odgovara na svoje pitanje. Imala je podršku porodice, a na podršku je nailazila i u obrazovnom sistemu. Ona je takođe svesna da je njeno iskustvo izuzetak, a ne pravilo.

Vratimo se sada na poruku Zorane Mihajlović devojčicama i ženama Srbije. Budući deo sistema, ona je u jedinstvenoj prilici da utiče na smanjenje predrasuda sa kojima se devojčice od malih nogu susreću. Pre svega, trebalo bi da se okrene obrazovnom sistemu i da u dogovoru sa ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja radi na razvijanju programa koji bi podsticali devojčice da se opredele za karijeru u nauci. Zatim bi mogla da sa ministarstvom rada, zapošljavanja i socijalnih politika radi na programima koji bi pomogli ženama da nađu zaposlenje u nauci. Konačno, mogla bi da pozove medije da pomognu u promociji devojčica i žena u nauci. Od svega toga, Mihajlović je odlučila da pozove žrtve sistema da istraju i da se bore.

Sve to ukazuje na jednu od dve stvari. Ili je Zorana Mihajlović zastupnica liberalnog feminizma ili nije dovoljno upoznata sa problemom o kome govori. Kao žena koja je uspela u politici, takođe stereotipno muškom polju, lako možemo doći do zaključka da je prva opcija verovatnija. Ljudi koji su se izborili sa predrasudama često zanemaruju pomoć i podršku koju su dobili a ističu sopstveno zalaganje i istrajnost. Međutim, jedan deo izjave Zorane Mihajlović ipak ukazuje na to da je njeno nepoznavanje problematike realniji odgovor. „Moja poruka svim devojčicama i ženama je da stakleni zid ne postoji“, kaže Mihajlović. Predsednica Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost je u pravu – stakleni zid, kao metafora za opisivanje nemogućnosti devojčica i žena da u poslovnoj hijerarhiji napreduju, ne postoji. Metafora kojom se opisuje ta nemogućnost je „stakleni plafon“. Ali, zar je zaista bitno da predsednica Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost bude upoznata sa svim finesama borbe za rodnu ravnopravnost?

Peščanik.net, 14.02.2017.

FEMINIZAM