- Peščanik - https://pescanik.net -

Štand jednog pisca

Foto: Peščanik

Iako je Sajam knjiga naizgled daleko, letnji meseci su ključni za raspodelu štandova, odnosno predstavljaju udarničke nedelje onog dela Organizacionog odbora koji je zadužen za donošenje važnih odluka, na osnovu pročitanih prijava koje su im izdavači blagovremeno uputili. Te prijave morale su da sadrže sve podatke o izdavaču, popis izdanja između dva sajma knjiga kao i konkretan zahtev povodom izložbenog prostora koji se od Sajma knjiga traži. Naravno, izdavači ništa ne dobijaju besplatno, već se svaki kvadratni metar zajedno sa pratećom infrastrukturom štanda uredno plaća. Postoje kriterijumi na osnovu kojih izdavači mogu da traže određeni prostor. Ti kriterijumi tiču se kvaliteta izdavačke produkcije kao i broja novih, odnosno ponovljenih izdanja. Novoradikalski Odbor Sajma knjiga, kojim predsedava dr Zoran Avramović, uneo je svojim dolaskom novu klauzulu po kojoj su izdavači dužni da Komisiji za raspodelu štandova dostavljaju i završni račun izdavačke kuće za prethodnu godinu, te podatke o broju zaposlenih i godini osnivanja izdavača. To su nazvali tržišnom prepoznatljivošću izdavača. Međutim, kako na konkursima Ministarstva kulture vrlo često nije bitna takva vrste lične karte da bi se dobili milioni, postoje neki izdavači koji ne moraju da zadovolje nijedan od navedenih kriterijuma, a da pritom dobiju štand kakav god požele. Neki od njih odavno su postali uobičajeni deo sajamskog enterijera, tako da se više niko i ne pita otkud oni tu. Uglavnom je u pitanju tesna sprega sa vladajućim političkim partijama ili njihovim otuđenim delovima moći. Za njih se dosije i ne otvara da bi se utvrdilo šta su uradili između dva sajma knjiga: podrazumeva se da oni imaju svojih 50, 70 ili 100 kvadrata, u zavisnosti od ambicije i raspoloženja. Takav izdavač je i Globosino Aleksandrija, poznatiji kao Štand jednog pisca. Svakako, trebalo bi reći spisateljice, ali to bi narušilo jezičku ideologiju ponosne korisnice 77 sajamskih kvadrata na Vencu Danila Kiša. Reč je, naravno, o spisateljici Ljiljani Habjanović-Đurović, izumiteljki žanra novožitijnog romana, koja je nakon fuzije sa SPS-om, uspela da se poveže i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, od koje je oduvek imala veći štand. Ovde, razume se, nije važna ni sama spisateljica Habjanović-Đurović, već princip po kome jedan takav štand opstaje decenijama, što posredno ima veze i sa novonastalom situacijom ekspanzije izdavačke kuće Velika Srbija, u vlasništvu lidera radikala Vojislava Šešelja i njegovih najbližih saradnika.

Svako ko je nakon napisa u medijima o širenju Velike Srbije na račun dve manje izdavačke kuće E-book i Karpos, otišao na sajt Sajma knjiga, mogao je da ustanovi kako se na tlocrtu Hale 1 to pomeranje ne vidi. Zapravo, sve do objavljivanja ovog teksta stajao je stari raspored štandova, gotovo identičan sa prošlogodišnjim, kada su se obe izdavačke kuće sa svojih 25 i 19 kvadrata nalazile između izdavačke kuće Jasen i združenih malih izdavača, s druge strane: Red Boxa, Gradca, Komika i Besne kobile. Šta se to dogodilo u međuvremenu pa su E-book i Karpos, umesto zvaničnog obaveštenja da je sve u redu sa njihovim štandovima dobili ponudu da uzmu ili ostave štandove na drugom, manje atraktivnom mestu? Reč je svakako o političkoj intervenciji, koja je izvršena sa vrha Srpske napredne stranke i to preko predsednika Odbora sajma knjiga (ukoliko nije preko njega; on je svakako tu vrstu političke intervencije morao makar telefonski da odobri). Kako to izgleda, pokušaću da objasnim na primeru iz vremena kada sam i sam sedeo u Odboru Sajma knjiga.

Radilo se o pokušaju svođenja ogromnog Štanda jednog pisca na razumnu meru i njegovog pomeranje iz prstena Hale 1. Ljiljana Habjanović-Đurović je u to vreme, kao verovatno i danas, reciklirala svoje stare naslove, od Ženskog rodoslova i Ana Marija me nije volela, sve do Petkane i Svih žalosnih radost. Tek ponekad bi objavila neki novi naslov, ali je njen štand ostajao netaknut. S druge strane, mnogi mali izdavači, među kojima Karpos, Fedon i Orion Art, bili su prinuđeni da izlažu na galeriji ili u tadašnjoj Hali XIV, odnosno današnjoj Hali IV. Bilo je više nego razumno da se ta slika promeni i da Habjanović-Đurović nastavi da se druži sa svojim čitaocima na nekom drugom, primerenijem mestu. S tom odlukom se složila većina članova Odbora Sajma knjiga, pa smo tako nešto i učinili. Međutim, takvo stanje nije potrajalo duže od nedelju dana, jer je spisateljica povukla svoje tradicionalne veze, koje će se ispostaviti kao presudne u opstanku njenog štanda. Svakako bi se ta linija mogla povući od Mirjane Marković u Moskvi, preko Milutina Mrkonjića i Ivice Dačića, sve do Aleksandra Antića, koji je tada bio koalicioni partner Demokratske stranke u gradu. Tako je alarm iz Moskve vratio Štand jednog pisca a Ljiljana Habjanović-Đurović je nastavila da uživa u svojih 77 kvadrata, zakupljujući usput prostor za bilborde i plakate duž prilaza sajamskim halama.

Vojislav Šešelj, osuđen u Hagu po tri tačke optužnice za progon, deportaciju i druga nečovečna dela, i 2017. je imao svoj štand na Sajmu knjiga; nije morao da poseže za moskovskom vezom (novinar Vremena Dragan Todorović je izvrsno opisao Šešeljev prošlogodišnji nastup). Bilo je dovoljno da okrene Andrićev venac i da se tlocrt štandova u Hali 1 izmeni preko noći. Svi znaju šta Šešelj objavljuje i potpuno je iluzorno suprotstavljati recimo autorku Vjericu Radetu jednom Tomasu Bernhardu, čija je biografija najavljena u katalogu Karposa. Činjenica je da ovakva ekspanzija nije ideja samog dr Avramovića: on je samo provodnik više političke volje i svako isticanje kako je to delo nekakvih SNS kulturnih krugova puko je zamagljivanje istine. Ponekad kvadratura Štanda jednog pisca može ozbiljno narušiti koalicione sporazume, kao što je to bilo između SPS i DS ranijih godina. Danas je Šešelj persona grata, ne samo na Sajmu knjiga nego u čitavoj zemlji. Kada bi se pratio tok novca kojim se on finansira, kao i njegovo izdavaštvo, jasno bi se moglo utvrditi za čiju firmu on radi. Slična je situacija i sa Veselinom Šljivančaninom, kao i ostalim ratnim zločincima koji su sada na slobodi i rado pišu, objavljuju i promovišu svoja dela, ne samo na Sajmu knjiga. Tome u prilog ide i nedavna presuda Prekršajnog suda u Rumi, koji je osudio osmoro aktivista i aktivistkinja Inicijative mladih za ljudska prava zbog kršenja Zakona o javnom redu i miru (prekid Šljivančaninove tribine) na novčane kazne od po 50.000 dinara. U tom smislu, Karpos i E-book su u nezavidnom položaju, budući da im na štandove nije ušao Vojislav Šešelj, već Vučićeva paradržava čiji je Šešelj eksponent.

Peščanik.net, 10.08.2018.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)