- Peščanik - https://pescanik.net -

Sudija Dred i njegovo pravo

Foto: Predrag Trokicić

U sudovima se nekada znalo ko je od sudija ekspert za koju oblast u krivičnim suđenjima, pa su tako i deljena suđenja. Ekonomska krivična dela dopadala su sudiji koji je bio ekspert za tu oblast, „štamparke“ (suđenja medijima) sudiji koji je poznavao medijsko pravo,1 suđenja za silovanja su dopadala sudiji ili sutkinji koji/koja je bio/bila senzibilisan/a za ta krivična dela, krivični slučajevi u kojima su bivali optuženi policajci u recimo beogradskom Okružnom sudu išli su samo jednom sudiji, jer je predsednik suda koji deli predmete procenjivao da će on najbolje zaštititi interese vlasti. A interes tadašnje Miloševićeve vlasti je bio da se izriču blaže kazne policajcima umešanim u kriminal i najteža krivična dela. Kazne su često bivale daleko od zakonskog maksimuma (nekad i ispod zakonskog minimuma).

Kao u vreme Miloševića, predmete sudijama raspoređuju predsednici sudova, uprkos tome što su uvedeni kompjuterski sistemi koji dodeljuju predmete po opterećenosti sudija. Pravo na prirodnog sudiju se prosto ne poštuje, jer onda bi predmeti za koje je vlast zainteresovana dopadali različitim sudijama i ne bi bilo moguće uticati na presude. Kompjuterski sistem raspodele predmeta je zamišljen kao garant prava na prirodnog sudiju, odnosno poštovanja principa slučajne raspodele predmeta među sudijama. On je i garant objektivnosti i način sprečavanja korupcije. Ali od pojedinih sudija i advokata se može čuti da se ovaj sistem izigrava tako što recimo kada predsednik suda premešta sudije po odeljenjima ili kada oni napreduju u viši sud, on na sebe preuzima dodelu njihovih predmeta sudijama koji su mu po volji.

Srbija teži Evropskoj uniji, a jedna od preporuka u pregovorima sa EU u vezi sa Poglavljem 23 (pravosuđe i osnovna ljudska prava) odnosi se na pravilnu raspodelu predmeta, odnosno na izradu i usvajanje programa za njihovo ponderisanje. Taj uslov je Srbija po Akcionom planu trebalo da ispuni i počne da primenjuje još tokom trećeg i četvrtog kvartala prošle godine, ali se to do danas nije desilo. To bi značilo da bi predmeti bili slučajno raspoređivani i predmet za koji je vlast zainteresovana ne bi mogao da se dodeli poželjnom sudiji. Zato se sve vlasti tuku da postave svoje ljude na čelna mesta u sudovima i tužilaštvima. Uz poslušnog predsednika/predsednicu suda uvek ima načina da se izigra sistem.

Pogledajmo predmet Savamala, gde je ministar policije tužio nedeljnik NIN za uvredu zbog teksta „Glavni fantom iz Savamale“, u kojem je ministar navodno povezan sa nezakonitim rušenjem 12 objekata u Hercegovačkoj ulici, lokaciji predviđenoj za naprednjački projekat Beograd na vodi. Predmet je u Višem sudu dopao sudiji Slobodanu Keranoviću. Presuđeno je ekspresno – posle samo jednog ročišta na kojem su saslušani svi akteri ovog slučaja. Iz suda su tada tvrdili da je bilo više ročišta u pripremi suđenja. Ipak, javno je bilo samo jedno.

U obrazloženju presude kojom je NIN osuđen da plati 300.000 dinara ministru/građaninu Stefanoviću, bilo je smehotresnih sudijskih opservacija. “Ne može tužilac kao ministar unutrašnjih poslova zbog eventualnog propusta u radu lokalne policijske stanice ili određene policijske uprave biti označen kao lice koje je znalo za nezakonite radnje i pomagalo potencijalnim učiniocima krivičnog dela”, piše u obrazloženju presude. Tu se dodaje i da iz odredbi Zakona o policiji proizlazi da su ovlašćenja ministra unutrašnjih poslova u vezi sa konkretnim događajem „bila sužena, odnosno isti nije bio ovlašćen da izdaje naređenja policijskoj upravi i policijskim stanicama da postupaju ili ne postupaju u konkretnoj situaciji, niti je bio ovlašćen da smenjuje policijske starešine u policijskim stanicama, pa time ne može biti odgovoran ni zbog eventualnog propusta u njihovom radu“.

A slučaj Savamala je sasvim jasan. Policija namerno nije htela da pomogne maltretiranim građanima, jer je bila umešana u ovaj slučaj preko onih koji su bagerima rušili objekte tog 25. aprila prošle godine. I to je pravi razlog zašto policija već devet meseci opstruiše istragu, odnosno ne radi ništa na utvrđivanju odgovornosti za ovo bezakonje.

Zanimljivo je da je i tužba koju je podneo građanin Dragan Marić protiv premijera Aleksandra Vučića, zbog toga što je premijer nekoliko puta obmanuo javnost u Srbiji da su u Savamali srušene “tri ilegalne barake”, a ne legalni zidani objekti – dospela u rad baš sudiji Keranoviću. Marić traži da mu se zbog premijerovih neistina isplati iznos od 20 miliona dinara na ime naknade nematerijalne štete, zbog pretrpljenih duševnih bolova i povrede dostojanstva. Tužbu mu je sudija Keranović vratio na doradu.

Veliku buru izazvalo je i kažnjavanje redakcije Radija 021 iz Novog Sada. Ovaj radio je kažnjen sa ukupno 250.000 dinara, jer je objavio fotografije Darijana Musića koji je ubio svoju devojku Vladislavu Červenko. Kuriozitet u ovom slučaju je to što je portal 021 dobio usmenu saglasnost dopisnice Kurira iz Novog Sada za objavljivanje te fotografije. Pogađate, i u ovaj slučaj kažnjavanja medija je umešan sudija Keranović. Radio 021 je dodatno kažnjen i za istraživački tekst o policajcima koji rade kao privatno obezbeđenje po novosadskim klubovima, a u kojem su se dvojica prepoznala, iako im nisu navedena imena. Kaznila ih je sutkinja Radmila Radić i to sa maksimalnih 400.000 dinara. Ovoj sutkinji je dodeljena i tužba ministra Stefanovića protiv Peščanika.

Koliko je teška situacija sa srpskim sudstvom i koliko je ono u paničnom strahu od izvršne vlasti, iako je i samo nezavisna grana vlasti, najbolje pokazuje slučaj Upravnog suda, koji je nakon četiri godine razmišljanja doneo besmislenu odluku da je konkurs za izbor direktora Agencije iz novembra 2012. bio nezakonit. Znači, posle odlaska direktorke Agencije Tatjane Babić u Ustavni sud na mesto sutkinje, Upravi sud je poništio konkurs za njeno prethodno zvanje i proglasio ga nezakonitim. Eto, tako radi domaće pravosuđe.

Zato sam se zabavljao čitajući rezultate CeSid-ovog istraživanja o stavovima sudija, koje je predstavilo Društvo sudija Srbije u okviru projekta Jačanje nezavisnosti i integriteta sudija u Srbiji. Tu se sudije žale na pritiske političara i medija i vajkaju se kako nisu nezavisni u radu.

Autor je novinar i urednik u beogradskom dnevnom listu Danas. @aroknic

Peščanik.net, 04.02.2017.

REFORMA PRAVOSUĐA

________________

  1. Na primer, suđenje Milovanu Brkiću po tužbi Marka Miloševića dopalo je Marini Govedarici, sestričini tadašnjeg predsednika Vrhovnog suda Srbije – Balše Govedarice, koji je nakon pada Miloševića primljen u Advokatsku komoru Beograda i upisao se kao advokat.