- Peščanik - https://pescanik.net -

Svetski Dan Roma – ili kako je Selatin stigao do Ženeve

Foto: Armend Nimani

Opet je svetski Dan Roma, kao što je bio prošle i kao što će biti sledeće godine. Šta se promenilo u odnosu na prethodnu? Ponovo slušamo državne funkcionere kako čestitaju njihov dan Romkinjama i Romima, uveravaju ih da će im biti bolje, verovatno će biti održana i neka svečana akademija – i tu se sve završava. Sutra ćemo nastaviti dalje kao da nije bilo svetskog Dana Roma, a ostvarivanje ljudskih prava Romkinja i Roma biće prepušteno slučaju i njihovoj lošoj sreći.

I zaista, između dva svetska dana Roma malo šta je urađeno na unapređenju njihovog položaja. Osim usvajanja nove Strategije za socijalno uključivanje Romkinja i Roma u Republici Srbiji, koja će važiti narednih deset godina, i uvođenja katedre za romski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, u protekloj godini nije bilo većih pomaka. U neformalnim naseljima i romskim mahalama situacija se ne menja godinama – strategije i akcioni planovi tu ne stižu. Jedino što stiže su siromaštvo razmera nepojmljivih većini ne-Roma i nesigurnost stanovanja, uz svakodnevni rizik od prinudnih iseljenja i beskućništva. U divljoj srpskoj tranziciji ka vrlom novom svetu, nema mesta svesti da su siromaštvo i očajni uslovi života u neformalnim romskim naseljima posledica diskriminacije i dugotrajne socijalne isključenosti.

***

U ponedeljak je Grad Beograd prinudno iselio šest romskih domaćinstava na Novom Beogradu i smestio ih u toliko puta pominjana, ali nikad rasformirana Đilasova geto naselja, gde pet ljudi spava u nešto malo više od 14 m2 metalnog kontejnera. Prethodno je Grad nameravao da iseli ove ljude direktno na ulicu, ali im je na kraju dodeljen „alternativni smeštaj“, dok su u zamenu za to stanovnici ovih šest baraka morali da potpišu dokument kojim dobrovoljno pristaju na iseljenje. Naravno, o svemu ovome nigde ni slova u medijima.

Nigde nije bilo reči ni o nedavno završenoj sednici Saveta UN-a za ljudska prava gde je predstavljen izveštaj Specijalne izvestiteljke UN za pravo na adekvatno stanovanje o prošlogodišnjoj poseti Srbiji. Sam izveštaj ne govori isključivo o stanovanju Roma, već o sveobuhvatnoj stambenoj krizi u kojoj se Srbija nalazi, daje preporuke za njeno rešavanje, a specijalna izvestiteljka nudi stručnu podršku vlastima Srbije u rešavanju navedenih problema. Tako se u izveštaju navodi da Srbija treba da obustavi prinudna iseljenja, spreči dalju diskriminaciju Roma i interno raseljenih lica, prestane sa praksom segregacije Roma njihovim useljavanjem u kontejnerska naselja, i unapredi pravni okvir kako bi bio u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava.

Umesto svega toga, u skupštinsku proceduru neposredno pre izbora poslat je Predlog Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada koji je prepun nedorečenosti, loših rešenja i koji u članu 54 čak „legalizuje segregaciju“ stanovnika neformalnih naselja koji će ubuduće biti pogođeni iseljenjima. Dok ovaj zakonski predlog čeka novi saziv parlamenta da ga usvoji, delegacija Srbije na sednici Saveta UN-a za ljudska prava se hvali “direktnom primenom međunarodnog Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u slučaju iseljenja neformalnog naselja Grmeč u Zemunu”.1

Letos je ova opština, pod pritiskom sudskih postupaka koji su pokrenuti, odlučila da obustavi iseljenje Roma sa Kosova dok im se ne pronađe alternativni smeštaj. Pored toga, delegacija Srbije u svom obraćanju navodi da je „situacija onih koji žive u naseljima povezana sa nedostatkom mogućnosti za postizanje održivog povratka u njihova mesta porekla na Kosovu i Metohiji“. Tvrdnja da su problemi sa stanovanjem ovih ljudi povezani sa pitanjem povratka na Kosovo je više nego cinična. Ali na upotrebu rata na Kosovu za razvodnjavanje izveštaja i problema koji su istaknuti u njemu zaista ne vredi trošiti reči.

U međuvremenu, Selatin iz naslova ovog teksta već 17 godina živi u neformalnom naselju u Zemunu i ne pada mu na pamet da se vraća na Kosovo. U svojoj kući u naselju Grmeč on čeka novo iseljenje, ni ne znajući da je nekako ipak stigao do Ženeve. Mnogi će, kao Selatin, stići do Ženeve i Strazbura, ako Srbija nastavi da zanemaruje probleme Romkinja i Roma u ostvarivanju njihovih ljudskih prava i nastavi da ih svodi na strategije, akcione planove i čestitke.

Peščanik.net, 08.04.2016.

Srodni linkovi:

Dubravka Ugrešić – Mali ljudi i ciganska sreća

Boban Stojanović – Zapisano juče (na Svetski dan Roma)

Adi Sinani – Romi u Strazburu

YUROM centar – Dan čoveka


________________

  1. Stalna misija Republike Srbije u Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim organizacijama, 31 sednica Saveta za ljudska prava, dokument ‘Interaktivni dijalog sa Specijalnim izvestiocem za pravo na adekvatno stanovanje’.