- Peščanik - https://pescanik.net -

Svi mogu da slave bojkot

Foto: Peščanik

Dok, sa jedne strane, bojkot opozicija slavi uspeh bojkota oličen u najavi vanrednih parlamentarnih izbora pre samog formiranja vlade, a bez jasnih koraka kako nastaviti dalje, opozicija koja je na izbore izašla optužuje upravo bojkot opoziciju za potpunu dominaciju SNS-a. Na Peščaniku je u nekoliko navrata pisano o imperativu bojkot opozicije da konačno završi sa kampanjom bojkota i pokuša da se organizuje i ozbiljno pripremi za sledeće izbore. Razmotrimo sada postizborno delovanje opozicije koja je na izborima učestvovala.

Opozicija koja je izašla na izbore optužuje bojkot opoziciju za apsolutnu vlast SNS-a. Oni smatraju da je postojanje parlamenta bez opozicije nesuvislo proglašavati pobedom. Šta je tačno nesuvislo u tvrdnji da je opozicija, koja je izbore bojkotovala sa ciljem da Vučiću izbije iz ruke argument bar prividnog demokratskog (ili bolje izbornog) legitimiteta, uspela u tome jer smo dobili parlament bez opozicije? Izborni opozicionari priznaju da je bojkot opozicija uspela u svojoj nameri da ogoli nedemokratski karakter ovog režima, ali samu nameru smatraju nesuvislom, jer cilj političke partije nije da dovodi u pitanje legitimitet režima nego da zauzme važne političke pozicije u okviru zakonodavne i izvršne vlasti. Mada se o tome dosta pričalo za vreme same bojkot kampanje, procenimo još jednom suvislost bojkot namere u svetlu poslednjih političkih zbivanja i formiranja nove vlade.

Očigledno je da je Vučiću stalo do toga da zadrži privid demokratije, naročito jer je prema poslednjem izveštaju Fridom hausa Srbija proglašena hibridnim režimom. Privid se ne može održati ukoliko nema nikoga sem vladajuće koalicije koja ulazi u izbornu trku. Da je Vučiću zaista stalo do privida pluralnosti izbornih aktera pokazuje i njegov pokušaj da smanjenim cenzusom privoli opozicione partije da izađu na izbore. Njegova objava da vlada neće trajati ni cele dve godine samo je potvrda da mu trenutno stanje stvari ne ide na ruku. Koliko opozicija nedostaje poslanicima SNS-a vidimo i kroz njihove nastupe u proteklih par dana u kojima pokušavaju da neuverljivo izmisle protivnika, bez koga nemaju lični identitet.

Ova taktika bojkot opozicije jeste, ili bi morala biti, priprema za naredne izbore. Priprema se sastoji u pokušaju ubeđivanja međunarodnih aktera da izvrše pritisak na režim da popravi izborne uslove. Ako je to bilo upitno pre izbora, nastupi predstavnika SSP-a i Narodne stranke nakon izbora otklonili su svaku sumnju da je legitimitet vlasti rušen za spoljne posmatrače. Mada ta činjenica nije ohrabrujuća za nas građane, jer je očigledno da bojkot opozicija i dalje nema nekakav ozbiljniji plan kako da izvrši veću mobilizaciju birača, ono što je ovde važno jeste da se uspeh bojkota u kontekstu promene sastava parlamenta, može meriti tek na narednim izborima. S tim u vezi, nije nesuvislo reći da opoziciji trenutno odgovara sadašnji sastav parlamenta u kome nema svojih predstavnika, jer je ogoljeno jednopartijski parlament prvi korak ka promeni izbornih uslova i posledično padu režima. To što bojkot opozicija ovo očigledno i dalje ne koristi na pravi način je priča za sebe.

Na kraju, nije li upravo bojkot omogućio izbornim opozicionarima da imaju svoje predstavnike direktno u izvršnoj vlasti, iako nijedna od njihovih lista nije uspela da dobaci do 3% glasova birača. Kako je bojkot izbornim opozicionarima obezbedio mesto u izvršnoj vlasti? Prvo, bojkot je stvorio takvu društveno-političku situaciju u okviru koje se uloga izbornog opozicionara može naplatiti. Da nije bilo bojkota, SNS ne bi imao razloga da Gordani Čomić ponudi mesto ministarke za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Drugo, bojkotom je dvostruko okrnjen legitimitet vlasti. S jedne strane, pokazano je da politička prava, koja spadaju u red ljudskih prava, nisu na najvišem nivou, a sa druge, da ozbiljan društveni dijalog, koliko ga god fingirali različitim pokušajima, zapravo uopšte ne postoji. Mada međunarodne aktere nije previše briga za naše stvarne živote, takva situacija može narušiti stabilnost i okrnjiti stabilokratiju, a to je ono od čega Evropa zapravo strahuje. Upravo iz tog razloga je i formirano ministarstvo koje će biti dodeljeno predstavnici Ujedinjene demokratske Srbije. Drugim rečima, sve i da ne priznaju potencijalne efekte bojkota koji bi se, ukoliko bojkot opozicija promeni dosadašnje ponašanje, mogli videti na narednim izborima, te sve procenjuju u kontekstu sadašnje podele političkih karata, izborni opozicionari bi i sami trebalo da slave bojkot, jer je omogućio njihovim predstavnicima da odlučuju o pitanjima ključnim za demokratizaciju naše države.

Peščanik.net, 28.10.2020.

BOJKOT IZBORA 2020.