Od bojkota do tabloidnog parlamenta
Nije to više ono staro prepucavanje između vlasti i opozicije, nego je sada u skupštinu postavljen mitraljez koji mitraljira u glumce i javne ličnosti i za koga god stigne naređenje da se puca.
Nije to više ono staro prepucavanje između vlasti i opozicije, nego je sada u skupštinu postavljen mitraljez koji mitraljira u glumce i javne ličnosti i za koga god stigne naređenje da se puca.
Bojkot je omogućio da se uloga izbornog opozicionara može naplatiti. Da nije bilo bojkota, SNS ne bi imao razloga da Gordani Čomić ponudi mesto ministarke za ljudska i manjinska prava.
Bez obzira na parlament koga nema, bez obzira na izbore na kojima nisu učestvovali, Vučić i Brnabić igraju se predsednika i kandidata za predsednicu vlade. Igru igraju po svim pravilima rijalitija.
Imali smo više kandidata, rekao je Vučić, ali potpisao sam odluku. Siniša Mali će nam objasniti kako je došlo do ove „kolektivne odluke“: jednoglasno smo prihvatili predlog Aleksandra Vučića.
Novi magazin – Ako glasate za koaliciju unutar koje nema saglasnost o bitnim stvarima, ali joj je cilj da smeni autokratski režim, treba dobro da razmislite za koga ćete glasati na sledećim izborima.
Bez formalnog okvira predstavničkih institucija, opozicija se razliva na sve strane. Koliko god da je bojkot bio opravdan, a bio je mnogo, izgleda da će ga opozicija skupo platiti. To je i dobra i loša vest.
Lakićević je u pravu – bez novih politika nova lica sama po sebi ne znače ništa. Ali u predstavničkoj demokratiji ličnost je uvek važna i ne može se u potpunosti zameniti programom ili ideologijom.
Pokazalo se da Srbija ne može da dobije vladu. Zato što u njoj živi narod koji ne trpi vlast nad sobom. Vlada koja ne postoji može da bude primer kako u budućnosti sastavljati vlade.
Odmah da se izjasnim, po mom mišljenju novih lica u poslednje vreme viđamo – dosta. Ono što, međutim, nismo videli to je – nova politika. A često nismo videli nikakvu politiku.
Ove godine su promene izbornih zakona služile da podstaknu učešće aktera na izborima. Iznenadno proširenje nadležnosti na opštinske uprave pogoršalo je izborne uslove i pobudilo sumnje.
Odgovor predsedniku Etičkog odbora DS-a: Krenuli ste da me kritikujete tvrdnjom da „jedna interesna, beskrupulozna i privilegovana grupa Vučićevih ljudi“ ne postoji, jer to nisu njegovi ljudi…
Izbori u Šapcu ili preciznije bitka za Šabac argument su u prilog bojkotu. DS je nešto sasvim drugo. Zelenovićev pokušaj je bar bio hrabar, ali sve što se događa u DS-u prosto nema smisla.
Demanti predsednika Etičkog odbora DS-a na tekst Vesne Pešić „Bojkot opozicija polaže račune“: Bojkot je bio pročišćenje DS-a da bi se pokazalo kome je stalo samo do interesa i privilegija.
Uveliko je već stigao onaj dan posle u kome se postavlja pitanje: bojkot je završen, a šta sada? Koji su benefiti ili štete bojkota kao osnovnog strateškog opredeljenja Saveza za Srbiju?
Za 12 dana koliko je proteklo od održavanja izbora do ponavljanja izbora na 236 biračkih mesta širom Srbije došlo je do sasvim neočekivane i ničim izazvane eskalacije pandemije korona virusa.
Novi magazin – U Beogradu je bojkot očigledno uspeo. Dominantna stranka tu nema potrebnu podršku, što je neće sprečiti da preuzme vlast u svim gradskim opštinama.
Posle izbora, kada se sa vranjanskim Mađarima iskristalisala paradigma stanja demokratije u Srbiji, postavilo se pitanje ima li svrhe baviti se funkcionerskom kampanjom.
AUDIO – Nemanja Nenadić i Zlatko Minić predstavljaju procenu troškova oglašavanja izbornih lista na TV stanicama, podatke o funkcionerskoj kampanji i prisustvu funkcionera i kandidata u medijima.
Nisam tvrdio da bojkot nema cilj, kako mi Dinić pripisuje, već da je, u biti, cilj teško postići bojkotom (kako od strane samih birača, tako i od političkih aktera u užem smislu) koji nije masovan.
Kolaborantskoj opoziciji je obećano da će preći cenzus. Onda joj je režim poslao poruku: nema glasova za vas. Da bi stiglo razrešenje: ipak ćete biti vlast po milosti gazde od Srbije.
Metnuo sam u ranac polomljeni baget, flašicu vode, duks i potkošulju za presvlačenje ako se oznojim ispod junske novembarske kiše. Bonžitu za vraćanje snage ako je usput izgubim…
Od kad su utihnule i šerpe i aplauzi, i ljudi tonu u sve dublji mûk i tajac. Pogledajte ih kako stisnutih vilica, s maskom na nosu, pod bradom, oko jednog uveta ili ruke, koračaju ulicom bez zvuka.
Možda je Srđan Milošević u pravu i možda su beli listići bolja strategija. Ali sada smo već u situaciji u kojoj to više nije bitno i u kojoj je jedini ispravan izbor podržati bojkot kao znak solidarnosti.
Osim vladajuće, stranke u Srbiji su nešto između nevladine i vladine ili skupštinske organizacije. Stranke na vlasti mogu da prodaju usluge svima koji to mogu da plate…
Sporadični bojkot izbora jeste odbrana ličnog integriteta, ali u politici se mora postići i neki cilj. Lično sam sklon uverenju da je u uslovima opadanja energije za bojkot bolja taktika – beli glas.
Bojkot izbora je protest, to misle svi ozbiljni autori. Ali skoro svi razmatraju bojkot na relaciji autoritarni režim – opozicione stranke. Samo sporadično se razmatra uloga građana u bojkotu.
Samozvana organizacija za zaštitu životinja Levijatan izlazi na ove izbore sa listom „Pokret Levijatan – Živim za Srbiju“. Ulazak njenih predstavnika u skupštinu suštinski bi izmenio političku scenu Srbije.
Ovo selo je poznato po 95,67% glasova za Vučića 2017. Ali uoči ovih izbora, razočarani zbog neispunjenih obećanja, meštani su zapretili da neće dozvoliti ni održavanje izbora u svom mestu.
Oni koji u nedelju budu slavili ulazak u skupštinu treba da imaju punu svest o tome da se to dogodilo samo zato što se vladajuća stranka uplašila sopstvenog pretećeg odraza u ogledalu.
Bojkot je poslednje pristojno, miroljubivo sredstvo da se izvrši pritisak na tekući režim. Kada se to potroši, svaka naredna mera protiv nelegitimnog režima nužno će biti manje pristojna i miroljubiva.
Juče je REM zabranio prikazivanje bojkotaškog spota. U međuvremenu su smišljali kako tu zabranu da sprovedu u delo, a da ne bude baš toliko očigledno. Ali avaj, očigledno je baš-baš.
Bojkot 4 opozicione stranke razotkriva prikrivanje medijske cenzure. Oni koji uđu u skupštinu suočiće se sa protestima. Biće neophodna drugačija ili bar prelazna vlada.