Srbija i Hrvatska ispale su iz četvrtfinala europskog prvenstva u košarci u razmaku od par sati, istoga dana, s istim rezultatom i iz uglavnom istih razloga. I jedna i druga država pozvale su pod nacionalne zastave vrhunske igrače profesionalce, koji u najboljoj ligi na svijetu, američkoj NBA, ili u euroligama igraju vrhunski, iza njih su uspješne sezone, ali se pod zastavama svojih nacija muče i ne sliče na sebe. Trebalo bi se složiti s komentarom fijaska Srbije koji je napisao na ovom portalu Dejan Ilić: tako loše izdanje državne reprezentacije slika je i prilika takve države. Zanimljiva je usporedba s reprezentacijama koje nemaju toliko zvijezda na okupu, a prikazale su odličnu kolektivnu i zdravu igru. Na primjer Finska, Italija, Španjolska, Češka i Estonija.
Kako riba smrdi od glave, u oba su slučaja ishodišta kontaminacije nacionalni sportski savezi pod utjecajem vladajućih korumpiranih nacionalističkih stranaka. Sport je profitabilan biznis, takve stranke žele ga kontrolirati. Napose je za njihove ideologije važan kao instrument populističke politike. Nekadašnji veliki igrači poput Rađe, Vrankovića i Danilovića uprljali su biografije suradnjom s nacionalistima na vlasti. Nije im to trebalo.
Pitanje je za povjesničare više nego za sportske komentatore, kakva je bila ta država SFRJ od šezdeset i neke do kraja 80-ih, iz čije košarkaške reprezentacije je čak desetoro u muzeju najslavnijih svjetske košarke. Tu su igrači, treneri i funkcioneri, sve komponente jednog sistema i jedne škole. Iz te škole i danas izlaze vrhunski pojedinci priznati u svijetu koji izgledaju jadno kad se moraju prilagoditi ovim sadašnjim državama na tom prostoru. Neki su već najavili da za reprezentaciju više neće igrati, srozavaju se, pada im rejting i tržišna cijena.
Frustrirani su kao i svi s ovih prostora koji su nešto talentom i radom postigli, ali da bi im se to priznalo idu vani, a kad postojbini pokušaju pomoći ideje im ne prolaze. Na domaćem terenu ostaju postojano kano klisurine funkcioneri nacionalnih institucija, koji ne daju ostavke i ne znaju što je to obraz i osjećaj stida i srama. Njima nije loše, za takve su te tvorevine i kreirane.
Peščanik.net, 14.09.2022.
Srodni link: Dejan Ilić – Zlatno doba srpske košarke