- Peščanik - https://pescanik.net -

U paketu

Predsednik vlade Cvetković je zanimljivo ocenio vrednost precene vrednosti Naftne industrije Srbije: „Kad kupujete samo točak, platićete ga više nego što bi bio vrednovan kada kupujete ceo automobil. Procenom vrednosti NIS-a se utvrđuje vrednost točka, a procenom celog aranžmana vrednost automobila.” Konkretniji je bio potpredsednik Đelić: „Nećemo dozvoliti da cena naftnog aranžmana ugrozi ceo paket… Postoje i drugi elementi naših odnosa sa Ruskom Federacijom, koji mogu biti poboljšani u domenu ekonomije i koji će u celokupnom odnosu poboljšati poziciju Srbije.“

Cvetković, verovatno, hoće da kaže da kada se prodaje automobil, dobit se ne obračunava na vrednost svakog dela, dakle ni točka. Jeste li, međutim, platili točak jeftinije ili skuplje, to nije lako utvrditi, jer točak niste ni kupovali, već automobil. Mnogo je važnije da li se NIS i izgradnja gasovoda odnose kao točak i automobil? Jer, da malo zloupotrebim Černiševskog, ako kupujete dela Šekspira i kobasicu, sva je prilika da ćete svaku robu platiti odvojeno. Jer se one ne dopunjuju, bar ne kao robe.

Cvetković, bar po ovim izjavama, prodaje mnogo manji paket od Đelića. Šta je sve sadržano u ovom većem paketu, to nije precizno određeno. On je tako razuđen da verovatno nije uopšte moguće definisati ga. U njega spadaju „elementi naših odnosa sa Ruskom Federacijom“, koji, izgleda da se sugeriše, ne sadrže samo one „u domenu ekonomije“. U svakom slučaju, taj paket ima vrednost koja se ne izražava u nekakvoj ceni, jer se ne sme dozvoliti da cena pojedine imovine, koja se, usput rečeno, prodaje, ugrozi ceo paket.

Sklonost da prodaju pakete je verovatno najbolji razlog da se političari ne bave trgovinom ili trgovci politikom.[1]

Važno je ove izjave staviti na hartiju i zapamtiti, jer je reč o najskadaloznijem poslu do sada.[2] Budući da se radi o ekonomistima, konsultantima, bankarima i trgovcima, koji su trenutno u vladi Srbije, važno je analizirati opravdanja koja daju, a koja teže da, bar kada je reč o Cvetkoviću, sadrže elemente stručnosti.

Dakle, prvo, točak i automobil. Reč je o robi koja se, delimično, dopunjuje. Ako kupujete automobil, morate da kupite točak. Tražnja, dakle, za automobilima je i tražnja za točkovima. Ovo ima važne posledice po kretanje cena automobila i točkova, ali to nije ono što Cvetković kaže.

Cena točka zavisi od tražnje za automobilima, ali proizvođač točkova nema razloga da proizvođaču automobila proda svoje točkove po nižoj ceni samo zato što će biti ugrađeni u automobil i biti prodati kao automobil, a ne kao točkovi. Proizvođač automobila neće obračunati dodatnu dobit na točkove koje sada prodaje sa automobilom, kao što bi inače učinio trgovac koji prodaje točkove. To, međutim, ne znači da će točkovi na automobilu biti jeftiniji od točkova koji se kupuju odvojeno. Jer je potrebno automobil sastaviti i još mnogo toga valja uzeti u obzir.

Dakle, ta tvdnja, sama po sebi, nije tačna, bar ne bezuslovno, a najverovatnije je i lišena smisla (zbog teškoća sa utvrđivanjem cene takozvane povezane robe). No, to nije tema, jer se ne prodaju automobili i točkovi već Naftna industrija Srbije, skladište za gas i sve što je povezano sa izgradnjom gasovoda. I, to je najvažnije, sve se to ne odnosi kao točkovi i automobili. Zašto? Zato što su gas i nafta, bar delimično, supstituti, a ne komplementi. Zašto je ta razlika važna? Zato što cene supstituta teže da se pomeraju u istom pravcu. Dakle, ako je veća cena gasa, veća je i cena nafte.

Zašto je, opet, to važno? Zato što vrednost imovine ili ulaganja zavisi od cene konačnog proizvoda. Dakle, ako prodajete pravo na izgradnju i korišćenje gasovoda zajedno sa Naftnom industrijom Srbije, njihova zajednička cena je, u najmanju ruku, jednaka zbiru njihovih pojedinačnih cena, a lako bi mogla da bude i veća ukoliko je zainteresovanost da se kupi i jedno i drugo posledica povećane tražnje. Dakle, upravo suprotno od onoga što tvrdi predsednik vlade Cvetković.

Stvar sa izjavom Đelića je još gora, jer je reč o čistoj politici. On ne prodaje automobile i točkove, već kupuje odnose. Posle izjave koja je gore navedena, on je čak dodao nešto u smislu „mislim da sam dovoljno rekao“. Cvetković je pokušao da nađe neko opravdanje za rđavu cenu jednog skandaloznog aranžmana, dok Đelić kaže kako cena uopšte nije važna. Važni su ukupni odnosi. Ovo valja shvatiti ovako: ne prodaje Srbija energetske resurse, ona kupuje „odnose sa Ruskom Federacijom“. Tako gledano, to nije, zar ne, ni neki trošak. A šta se uopšte može na takav način kupiti, to je predvidljivo, kako politički tako i komercijalno posmatrano.

 
Peščanik.net, 06.09.2008.

———–    

  1. Ovo je izvorna verzija napisa objavljenog u „Blicu“ u skraćenom obliku. Ono što sledi je dodato za ovaj napis.
  2. O tome sam, pod tim naslovom, pisao u blogu lista „Blic“ odmah čim je najavljen sporazum.

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija