- Peščanik - https://pescanik.net -

Ugljaninova četvrta faza

Foto: Lazara Marinković

Nakon ispada pokojnog Muamera Zukorlića, sada se i Sulejman Ugljanin obrušio na LGTBQ+ zajednicu. Uporedio je njene pripadnike sa stokom.

Početkom meseca Ugljanin je u izbornu kampanju ušao prikazujući se kao neprikosnoveni borac za „pravdu svih obespravljenih Bošnjaka“. Obećao je svojim biračima da će nastaviti da insistira na „priznavanju i osudi genocida u Srebrenici i usvajanju rezolucije u parlamentu“. Za genocid nad Bošnjacima optužio je velikosrpsku politiku koja je nanela „najveće zlo svim narodima na Balkanu u proteklom periodu“.

Ugljanin je potpuno u pravu. Devedesetih su u ime velikosrpske politike počinjeni brojni zločini nad bošnjačkim narodom, uključujući i zločin genocida. Zločini se u Srbiji i dan danas negiraju. Velikosrpska politika ponovo živi kroz ideju srpskog sveta. Policajci u Priboju slave uz pesmu koja veliča genocid, a Bošnjaci se i dalje osećaju ugroženo i obespravljeno.

Znamo da se genocid nad Bošnjacima nije desio tek tako. Bilo je neophodno izvršiti pripremu i stvoriti okolnosti koje će kasnije omogućiti i legitimisati genocid. Američki profesor prava Gregory H. Stanton istraživao je te okolnosti i ustanovio nekoliko faza genocida. Prva faza je klasifikacija. Pravi se razlika između nas i njih. Razlika se naglašava kako bi se pokazalo da nismo isti.

Druga faza je simbolizacija. Drugi se obeležavaju kao predmet mržnje. Recimo, lepe se nalepnice sa natpisom „stop bolesti“ ili se na izlogu Prajd Info Centra crta grafit Ratka Mladića.

Treća faza je diskriminacija. Obeleženim drugima negiraju se i uskraćuju prava koja mi uživamo. Zukorlić je aktivno podržavao diskriminaciju i protivio se Zakonu o istopolnim zajednicama. Govorio je kako „određena rešenja imaju ambiciju da menjaju naš tradicionalni kulturni i etički obrazac“ i da je „nasilno prepravljanje našeg idejnog i ideološkog, kulturnog i etičkog modela življenja apsolutno neprihvatljivo“.

Četvrta faza genocida je dehumanizacija. Oni koji se od nas razlikuju prikazuju se kao manje vredni. Uskraćuje im se ljudskost i tako legitimizuje njihovo istrebljenje. U Ruandi su recimo pripadnike plemena Tutsi nazivali bubašvabama.

Na predstavljanju programa svoje partije Ugljanin je rešenje za istopolne zajednice opisao pričom koju je čuo od jednog stočara: „Mi stočari za to znamo jedino kod stoke. Kad neka krava počne da skače na kravu ili bik na bika, mi ih hitno prodamo po nižoj ceni mesarima za meso jer to niko na pijaci neće da kupi. Mnogo jeftinije nego što košta u normalnim uslovima“. Ugljanin se tako nadovezao na Zukorlića i zakoračio u fazu dehumanizacije. LGBTQ+ zajednicu prikazao je kao stoku, kao nenormalnu, manje vrednu i jeftinu robu koju niko ne želi i koje se treba što pre otarasiti.

Biljana Plavšić, bivša potpredsednica Republike Srpske, osuđena na 11 godina zatvora za ratne zločine, govorila je o Bošnjacima onako kako danas Ugljanin govori o pripadnicima LGBTQ+ zajednice. U septembru 1993. godine, Plavšić ovako opisuje bosanske muslimane: „To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima“. Nepune dve godine kasnije u Srebrenici je izvršen genocid.

Sulejman Ugljanin od Srbije zahteva priznanje ovog zločina i pravdu za pripadnike svog naroda. Istovremeno, on nema nikakav problem da obeleži i dehumanizuje drugu potlačenu grupu koja u današnjoj Srbiji trpi slično ugnjetavanje kao i Bošnjaci. Ugljanin svoju borbu za pravdu ugrožene etničke zajednice kojoj pripada ne temelji na načelu moralne jednakosti, već na principu golih etničkih interesa.

Pored toga što je moralno nedopustiv i licemeran, takav je pristup taktički potpuno pogrešan. Bošnjaci su u Srbiji etnička manjina. Gledajući samo sopstvene etničke interese, ako tako nešto uopšte postoji, većinski narod u Srbiji verovatno nema dobrog razloga da izađe u susret Bošnjacima. Bošnjački predstavnici zato bi trebalo da se oslobode etničkih kategorija i potraže saveznike među drugim potlačenim grupama sa kojima će zajednički vršiti pritisak na centre državne moći. Po prirodi stvari, LGBTQ+ zajednica, obespravljeni radnici, Romi, ljudi sa invaliditetom, ponižene žene, Albanci sa juga Srbije, morali bi biti saveznici Ugljaninu i njegovim stranačkim kolegama.

Teško je pretpostaviti da jedan iskusan političar ne zna sve ovo. Isto je tako teško poverovati da svesno radi protiv sopstvenih interesa. U tom slučaju, jedino što možemo zaključiti je da se interesi Sulejmana Ugnjanina razlikuju od interesa bošnjačke manjine u Srbiji. Poput srpskih nacionalističkih elita, očigledno i on profitira od nerazrešenih etničkih sukoba.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 24.03.2022.

LGBTQIA+