Naslov može da navede na pogrešan zaključak. Ovo neće biti tekst o potrazi za novom Sarom Konor, već o društvu kome jedna Sara Konor nije dovoljna. Takođe, ovo neće biti tekst o veštačkoj inteligenciji kao takvoj, već o influenserkama, društvenim mrežama i promenama u društvu.
„Trad wife“ trend, odnosno trend tradicionalne supruge, dominira društvenim mrežama u SAD-u već deceniju. Nagli uspon doživljava tokom epidemije kovida kad se većina ljudi povukla u domove i prepustila društvenim mrežama. Život se u tom periodu preselio online. Sve što su tradicionalne supruge influenserke promovisale prethodnih godina, postalo je stvarnost za veliki broj ljudi. Pravljenje hleba kod kuće, uređenje doma, rekreiranje recepata poznatih lanaca restorana samo da bi se popunilo vreme i da bismo se možda na trenutak osetili kao da smo izašli negde.
Prvobitni uspon trenda „trad wives“ u vreme prve administracije Donalda Trampa nije iznenađujuć. Taj trend je duboko politički sa ciljem promocije tradicionalnih rodnih uloga uz šta ide izlazak žena iz javne, političke sfere. Promocija tradicionalnih vrednosti za generacije Z i alfa. Tradicionalne vrednosti predstavljene kao estetika kojoj treba težiti. Trenutno je u pokušaju popularizacija trenda „trad girlfriends“, međutim, na društvenim mrežama one više služe za podsmeh i najava su pada trenda „trad wives“. Sa većim interesovanjem medija za ovaj trend, došlo je i više informacija o stvarnim životima tih žena. Najpoznatija među njima, Hana Nilman, dala je pre dve godine intervju Sunday Timesu koji je sasvim sigurno nije prikazao onako kako je želela.
Ove godine imamo pokušaj promene brenda druge najpoznatije „trad wife“, prijateljice Hane Nilman, Nare Smit. Nari Smit je izuzetno važno da ljudi prestanu o njoj da govore kao da je predstavnica „trad wives“. U tu svrhu, posetila je jedan od najpoznatijih podkasta – Call her Daddy. Ograđuje se od brenda na najbanalniji mogući način. Čita definiciju „trad wife“ i navodi kako se njen život ne uklapa ni u jedan od delova definicije. Dakle, ona je žena koja radi, ima sopstvene prihode, nisu joj prioritet briga o mužu, porodici ili kući, delu kućne poslove sa suprugom, samim time ne može biti „trad wife“. Postoji samo jedan problem. Sadržaj koji izbacuje na društvene mreže priča drugu priču. Njen sadržaj, uz naraciju mekim, šaputavim glasom, obično počinje rečima „moj muž/deca su poželeli da jedu/piju X – odlučila sam da od nule pripremim X“. To uključuje čak i koka-kolu i žvakaće gume. Nara Smit je u svojoj prelepoj čistoj kuhinji, obučena u dizajnerske večernje haljine i ponekad drži jedno od svoje četvoro dece. Smit je manekenka i ima dvadeset i četiri godine. Svesno igra na kartu „trad wife“, a njena odbrana od tog trenda podseća na primedbe koje bi uputila bilo koja feministkinja. Ukratko, primedba je sledeća – desničarke koje promovišu tradicionalne vrednosti same ne žive te vrednosti.
Smit poslednjih godinu dana pokušava da promeni svoj brend. Pre godinu dana je gostovala u podkastu Džeja Šetija, problematičnog gurua bogatih i slavnih. U tom nastupu objašnjava da je do svakog dela njenog prisustva na društvenim mrežama, koji se koristi kao dokaz da je „trad wife“, došlo slučajno. Morala je da šapuće jer su deca spavala, obukla je haljinu jer je bilo vruće, bila je trudna i nije imala farmerice koje joj odgovaraju. Kuva zato što voli da kuva. Ali bi primetila da se ljudima dopada i jednostavno bi nastavila u istom tonu. Istu priču priča i godinu dana kasnije. Insistira na tome da kuva zato što uživa u kuvanju, nosi haljine jer voli, u suštini pokušava da se prikaže kao pobornica feminizma izbora. Ona je snažna i uspešna žena u biznisu, koja je sama napravila svoje izbore. Problem nije u tome. Problem je u promociji određenog stila života. Stila života koji ženama u nesigurnim vremenima navodno nudi ljubav, mir, jednostavnost i sigurnost. Ali u tom životu ništa od toga ne postoji, kako objašnjava bivša Mormonka, koja je zaista živela taj život. Možda bi trebalo naglasiti da je suprug Nare Smit pripadnik prominentne Mormonske porodice.
Zašto se Nara Smit sada udaljava od brenda koji joj je doneo popularnost i bogatstvo? Jednu stvar joj treba priznati. Dobra je u čitanju trendova i potražnje na internetu. Očigledno se trend „trad wife“ više ne prodaje toliko dobro. To ne znači da će promocija tog stila života nestati sa interneta niti da će Nara Smit prestati da ga promoviše. Samo taj sadržaj treba upakovati drugačije. Feminizam izbora je savršen izbor. Feminizam izbora nije politički, prihvata status quo, u tom feminizmu lično nije političko. Ništa nije političko. Ženama nije mesto u politici. Osim kada treba da promovišu stil života koji žene izbacuje iz politike.
I konačno stižemo do Sare Konor koja nam je sada neophodna. Ona stoji pred tablom i podučava medijskoj pismenosti. Ona uči ljude kako da prepoznaju šta im se prodaje mekim, šaputavim glasom iz prelepe kuhinje ili ozbiljnijim glasom iz podkasterske fotelje. Ona raskrinkava načine na koje algoritam promoviše pojedine ideje dok druge guši. Ona ukazuje ko kontroliše algoritam i za čije potrebe to radi. Ona se povezuje, u stvarnom svetu, sa drugim ženama i širi svoje i tuđe znanje. Sara Konor koja nam je sada potrebna ne drži pušku. Ona drži olovku. I potrebno nam je mnogo njih.
Peščanik.net, 06.08.2026.
FEMINIZAM