- Peščanik - https://pescanik.net -

Upravljanje rizikom

Dizajn: artori

Mrski neprijatelj nikad ne spava! – bilo je to upozorenje ugravirano na metalnoj pločici, pričvršćenoj pored uređaja za radio-vezu diljem objekata JNA, kako na kopnu tako i na moru. Dobro obučeni vezisti znali su šta to znači, jer ta rečenica bila je nešto kao božja zapovest, načelo koje je nalagalo oprez i brigu o šifarniku. Ogrešenje o tu zapovest sve je moglo koštati mnogo. Nakon određenog perioda, iz bezbednosnih razloga, prelazilo se na nove šifre, dok su se stare morale spaliti. Iz tog vremena je današnjim naslednicama Jugoslavije i njenih sigurnosnih sistema ostalo još ponešto osim sećanja na bolji život. Ostao je mrski neprijatelj koji nikada ne spava i kome se nekako mora stati na kraj. Zato su vojska i policija, bar u Srbiji, koja više ne zna ko joj je sve neprijatelj, usmereni na neprekidno osmatranje i detektovanje opasnosti.

Budući da se nakon raspada Jugoslavije transformisao i sistem potencijalnih neprijatelja, koji su od velikih sila postali susedne države, nekadašnji bratski narodi, tako se menjala i svest o potencijalno opasnim stvarima. Nekada su to bili glomazni sistemi za špijuniranje, a danas gotovo sve može biti označeno kao delo neprijateljske propagande. Olovke i blokčići sa simbolima neke partije i slikama lidera iz predizborne kampanje u susedstvu, preneti preko granice postaju potencijalno opasni predmeti. Generalno, sav štampani materijal je apriori pod sumnjom jer ništa kao tisak ne može uznemiriti miran san građana. Potencijalno opasne destinacije sa kojih se takve stvari uvoze u Srbiju su: Zagreb, Sarajevo, Podgorica, Tirana, Priština, Tetovo. Međutim, ni ostali gradovi nisu manje opasni. Tako su jednog avgustovskog dana carinici na graničnom prelazu Horgoš zaustavili autobus koji je dolazio iz Beča i detaljno pretresli svaki kutak. Podatak koji je nalagao oprez, osim sećanja na onu pločicu iz JNA, bila je činjenica da je autobus saobraćao na liniji Beč – Prizren. Pa gde bi carinik mogao da pronađe nešto ‘subverzivno’ ako ne u albanskom autobusu sa Kosova? Razume se, to nije alarm samo za srbijanske carinike, ni ostali se ne ponašaju bolje kada su Kosovari u pitanju, no u slučaju Srbije postoji još i dodatna stvar na koju upozoravaju svi velikani domaće političke scene, kako u parlamentu tako i pred UN-om i ostalim međunarodnim institucijama. Za njih, mrski neprijatelj zaista nikada ne spava. A ispostaviće se da i Uprava carina, kao i MUP, veoma dobro razumeju ono što im poručuju Ivica Dačić i ostali branitelji Kosova. Naime, carinici su u prtljažniku pomenutog autobusa pronašli paket sa knjigama, i to na albanskom. Iskusnom oku carinika, međutim, nije promakla subverzivna aura tog štampanog materijala. Činjenica da su knjige na albanskom već je delo propagande, a kamoli ono što su državni službenici detektovali na koricama. Bilo je ukupno 25 knjiga i to: osam primeraka enciklopedijskog izdanja ‘Terora okupatorske Srbije nad Albancima 1844-1999’ autora prof. dr Nusreta Pllane, dok je preostalih sedamnaest primeraka bila monografija o Agimu Zeneliju, nekadašnjem pripadniku OVK-a. Carinici su izvrteli knjige među sobom i zaključili jedno: Nije to bez vraga! Čim se pominju reči ‘teror’ i ‘Srbija’, što ne ide jedno s drugim, mora da je to nešto protiv Ustava Srbije. Zato su se obratili predstavnicima MUP-a, koji su oberučke prihvatili zaplenjenu robu. Da, zaključili su oni, to jeste protiv Ustava Srbije.

Prva vest koja je poslata u javnost bila je upravo ta da je na graničnom prelazu Horgoš konfiskovana propagandna literatura protiv Srbije i njenog poretka. Jer činjenica da je Srbija sprovodila teror nad nekim narodom predstavlja prvorazrednu propagandu koja se mora sankcionisati u korenu, dakle u pismu, u tisku. Zato su policajci ušli u autobus i propitali šesnaestoro putnika ko je vlasnik opasnog materijala. Kako se niko nije javljao, odgovornost je morao da snosi vozač, tridesetdevetogodišnji Albanac, protiv kog je pokrenut prekršajni postupak za rušenje poretka države Srbije.

‘Uprava carina je dužna da brine o bezbednosti države Srbije’, izjavio je za medije Rade Knežević, načelnik Odeljenja za upravljanje rizikom Uprave carina. ‘Dovoljno je da pronađemo nešto što potencijalno može da bude opasnost za našu zemlju, mi smo dužni da takav materijal predamo. Nismo mi kompetentni da odlučujemo da li je to upereno protiv nas…’ Ipak, procenu carinika da se radilo o protivustavnoj pošiljci potvrdili su iskusni predstavnici MUP-a, koji su odmah postupili po zakonu i sproveli istragu. O ovom slučaju je obavešteno i Ministarstvo kulture, ali ono je, poslovično nezainteresovano, odgovorilo da ‘ne postoje kriterijumi za zabranu knjiga’. S druge strane, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje vodi doktor Nebojša Stefanović, nije odgovorilo na pitanja novinara o tome ko i na osnovu čega utvrđuje nepodobnost knjiga. Oni svakako znaju kako se to radi i na osnovu čega. Ako ništa drugo, onda je ostalo sećanje na upozorenje iz JNA na neprijateljsko okruženje. A ovoga puta su hteli još da inkriminisane knjige ‘uvezu na Kosovo’.

Nakon nekoliko dana, od povrede Ustava Srbije stiglo se do toga kako su carinici zapravo sprečili šverc nekoliko kilograma neprijavljenih knjiga. Ispostavilo se da knjige ne bi bile problematične da su na vreme prijavljene i sa urednom dozvolom transportovane do Prizrena. U svakom slučaju, knjige su zadržane u MUP-u i sada se nalaze na veštačenju. Albanolozi se smenjuju u kancelarijama Stefanovićevog ministarstva i pokušavaju da procene stepen virulencije krijumčarene robe. Za to vreme, bezbednosni sistemi Srbije ojačavaju se štampanim materijalom. Naime, Vojska Srbije je ovih dana od Udruženja građana Biblijsko društvo Srbije dobila na poklon četiri hiljade Biblija i isto toliko Pravoslavnih molitvenika. ‘Učićemo iz ovih svetih knjiga!’ uskliknuo je ministar vojni Bratislav Gašić. Verovatno je mislio na učenje o ‘odbrani i zaštiti’, čemu ove knjige mogu znatno doprineti, a naročito o prirodi neprijatelja, koji je očigledno prešao u domen metafizike.

Novosti, 01.09.2015.

Peščanik.net, 02.09.2015.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)