- Peščanik - https://pescanik.net -

Ustavno referendumski juriš

Foto: Predrag Trokicić

Ako je sa referendumom o potvrđivanju Akta o promeni Ustava zakazanim za 16. januar 2022. godine, a i sa ovim aktom, sve u redu i maksimalno dobro, izvinite što smetamo. Ipak, da li je baš tako?

Hoćemo li, pre svega mi iz struke i na funkcijama skupiti kuraži i kazati građanima, makar par dana pre referenduma koji mnogi nazivaju „predizborni probni balon“, „kolaterala“, „pro forma“, „ucena“ i slično punu istinu o višegodišnjoj ustavnoj kampanji?

Na primer, da se izvršno politička vlast davno obavezala prema EU pripremajući pristupne pregovore usvojene 2016. godine, ali je na sprovođenje ovih promena u našoj sredini zadržala apsolutni monopol, odlagala ih i kreirala kako je njoj volja, bez ravnopravnog zajedničkog rada i usaglašavanja u pripremama sa predstavnicima pravosuđa kao treće, stručne grane vlasti čiji se položaj u državi ovim promenama bitno menja.

Tako da mnogi poznavaoci ove oblasti koji poznaju stanje u praksi, pritiske i obesmišljavanja koje je pravosuđe u prethodnoj deceniji trpelo od izvršno političke vlasti, tvrde da su predložene promene delom opravdane, ali delom dodatna enigma, na šta ukazuju dokumenti najviših organa pravosuđa i struke iz 2018. Ta sporna predložena, ili trenutno isključena loša rešenja iz teksta amandmana na Ustav, mogu se pojaviti ponovo kroz nove pravosudne zakone.

Jasno je onda zašto izvršno političkoj vlasti odgovara muk o ovoj temi, a zatim povremeno nedopustivo ubrzanje ili kako neko reče – juriš. Pri tome je ta vlast nedavno, sa svog vrha, priznala da se pojedini važni zakoni donose, menjaju i povlače kao da su krpe, bez adekvatne javne rasprave i neposredno pre primene, uključujući i Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi.

Zbog čega štampa, čak i portali koji se smatraju nezavisnim i u kojima sam u poslednje četiri godine skoro redovno objavljivao blogove i članke, u poslednje vreme odlažu ili čak ne objavljuju tekstove u kojima se povodom izmena zakona i promena Ustava zastupa drugačiji stav i argumentacija?

Zbog toga sam odlučio da tekst „Zakon su Ustav, građani i struka“ koji je 7.12. 2021. ponuđen za objavljivanje jednoj od takvih novina, uz minimalno skraćenje, objavim na Peščaniku, kao svedočanstvo i poziv svim kolegama iz struke da se aktivno uključe u predreferendumsku diskusiju, a medijima da se otvore za različite poglede na ovu izuzetno značajnu temu.

U pravu je Miroslav Mijatović iz Podrinjskog antikorupcijskog tima u izjavi koju je dao jutarnjem programu posle subotnjih protesta i razgovora koje je predsednik Republike vodio sa delom meštana u selu Gornje Nedeljice.

Prvo, kada se čudi zašto struka i institucije ne podsećaju predsednika na odredbe Zakona o predsedniku Republike?

Drugo, kada kaže da javne rasprave o tom zakonu nije bilo i da je on trebalo da bude povučen.

Treće, kada tvrdi da je posle pomenutog razgovora sve ostalo „zakukuljeno i zamumuljeno“.

Odgovor na prvo pitanje zavisi od politike aktuelne vlasti. Da su institucije podržane da obavljaju svoje funkcije na predviđeni način, one bi svima jednako, počev od predsednika Republike, ukazivale na kršenje Ustava i zakona i reagovale kada se ne uvažavaju ljudska i manjinska prava i slobode, sloboda medija ili nezavisnost pravosuđa. Ukoliko se ove funkcije i vrednosti ignorišu ili su ugrožene, slobodno se može reći da su najvažniji oslonci u zaštiti i izgradnji takvih uslova: Ustav, građani i struka. Tek onda stranke i njihovi lideri, ma kako se oni predstavljali, jer prema Ustavu niko nema pravo da uzurpira suverenost građana i položaj i nadležnosti institucija.

Predsednik Republike na osnovu člana 19. Zakona o predsedniku Republike, ima mogućnost da svaki zakon vrati Narodnoj skupštini na ponovno odlučivanje. Ne samo ako zakon nije u saglasnosti sa Ustavom, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, nego i ukoliko pri donošenju zakona nije poštovana procedura koja je propisana za njegovo donošenje ili zakon ne uređuje određenu oblast na odgovarajući način. Predsednik nema ustavnih ovlašćenja da predlaže donošenje ili izmene zakona, to rade poslanici, Vlada i određene institucije.

Već sad je, međutim, izvesno da je predsednik, prema Mijatoviću, ne samo izgovorio neke neistine o slučaju Rio Tinto, kao na primer o procentu otkupljenog zemljišta, nego je prekršio i svoju reč da će već u ponedeljak u Narodnoj skupštini inicirati izmene spornog Zakona o eksproprijaciji povodom koga će, ukoliko ne dođe do dogovora, u celosti biti vraćen prethodni zakon. U nastaloj situaciji, ako se poštuju Ustav i zakon, predsednik jedino ima pravo da se sa obrazloženjem obrati Narodnoj skupštini, a ne Vladi. S druge strane, Vlada i ministri su nadležni i trebalo je da se intenzivno bave ovim pitanjem čitavu deceniju unazad. Sve ostaje na protivrečnim i neodređenim obećanjima.

Ovakve nejasne i netransparentne situacije, koje se u medijima sa nacionalnom frekvencijom predstavljaju polovično, nažalost se ne odnose samo na izmene i dopune Zakona o eksproprijaciji, nego i na druge zakone, posebno one sa značajnim finansijskim obavezama ili sa dalekosežnim sistemskim posledicama, i uglavnom su nedostupne javnosti, iako je reč o javnom interesu. U aktuelnoj Narodnoj skupštini, ukoliko se izuzmu pojedinci iz stranaka nacionalnih manjina, nema opozicije. Nema ni postupaka protiv visoke korupcije. Predsednik Republike bi prema Ustavu morao da izražava državno jedinstvo Republike Srbije i da se u svemu povinuje propisima kojima se uređuje sukob interesa pri vršenju državnih funkcija.

Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji bio je na javnoj raspravi od 27. septembra do 4. oktobra – 7 dana, a usvojen je 26. novembra, pa su bili opravdani zahtevi Nacionalnog konventa za EU da se on povuče iz procedure. Advokatska komora Srbije je 28.11. uputila poziv predsedniku Republike da ne potpiše izmene i dopune ovog zakona, jer je on ušao u proceduru kao hitan, bez navođenja razloga i uz izostanak javne rasprave, navodeći hitnost u postupanju, visinu naknade, uvođenje zastupnika i povezivanje zakona sa privatnim interesima, kao slabosti.

Slična situacija je i sa Zakonom o referendumu i narodnoj inicijativi. Javna rasprava je sprovedena od 8. do 29. jula kroz pisane predloge u elektronskoj formi, a iz izveštaja o njoj proizlazi da najveći broj predloga nije usvojen. Od Venecijanske komisije je zatraženo hitno mišljenje i ono je 24. septembra stiglo kao negativno. Iz teksta je tada isključen stav da na referendumu mogu da se izjašnjavaju i oni koji imaju imovinu na teritoriji održavanja referenduma. Međutim, dodat je izuzetak da se u birački spisak pre glasanja na republičkom referendumu može upisati lice koje ima boravište u inostranstvu, odnosno prema izabranom mestu boravišta u zemlji. Institut „izabranog boravišta“ ne postoji u našem pravnom sistemu, a u stručnoj javnosti se pojavila zabrinutost da bi to pravo moglo biti zloupotrebljeno. Sporno je i to što se pojam punovažnosti (cenzusa) za uspeh referenduma potpuno ukida, a overa svakog potpisa plaća 40 dinara.

Protestanti i deo stručne javnosti tvrde da je licemerno zahtevati 40 dinara za overu potpisa, ali i da ovim zakonom predsednik Republike, koji je ujedno i predsednik političke stranke sa apsolutnom većinom u parlamentu, u budućnosti bez cenzusa o izlaznosti i naknadnim upisom birača može računati na podršku za najrazličitije projekte, uključujući one koji se tiču zemlje, vode, vazduha i imovine građana, ali i iniciranja i potvrđivanja promena Ustava.

U navedenim okolnostima, imajući u vidu da je do najavljenih izbora ostalo nešto više od tri meseca, a povodom odluka Narodne skupštine od 30. novembra o usvajanju Akta o promeni Ustava u delu o pravosuđu, Ustavnog zakona za sprovođenje ovog akta i o zakazivanju referenduma o njegovom potvrđivanju za 16. januar 2022. godine, otvara se i pitanje da li bi navedeni referendum, o kome su se već počele izjašnjavati političke stranke i pojedinci, uglavnom negativno, trebalo odložiti? Podržavamo zahteve da se navedeni zakoni vrate u proceduru, ali bi tako trebalo postupiti i sa nekim drugim zakonima i dokumentima, u kojima je izostala temeljna javna rasprava ili nisu uvaženi argumentovani predlozi građana i struke.

Autor je sudija Apelacionog suda u Novom Sadu i doskorašnji član Visokog saveta sudstva.

Peščanik.net, 25.12.2021.

USTAV SRBIJE