- Peščanik - https://pescanik.net -

Vladimir Gligorov, liberalni i nepristrasni posmatrač Balkana

Vladimir Gligorov, foto: Zoran Raš/NM

Kada umre značajan intelektualac koji je, bučno ili tiho, ali bitno uticao na svest društvene elite u nekoj zemlji, onda se u javnom prostoru civilizovanih država povodom njegove smrti oglase i njegovi istomišljenici, ali i najmoćniji protivnici, da se poklone njegovom društvenom doprinosu i odaju počast njegovim makar uzaludnim naporima da naš svet bude nešto bolji. Na primer, kada je 2006. godine umro poznati američki ekonomista Milton Fridman, tadašnji predsednik SAD Džordž Buš je izjavio da je Fridman bio mislilac „čiji je rad pomogao da napreduju ljudsko dostojanstvo i ljudske slobode“.

U Srbiji, u kojoj nažalost kolo vode u svim oblastima javnog rada uglavnom mediokriteti i patriotske larmadžije, vest da je u Beču, u 78. godini života (27. oktobra) umro ekonomski i politički analitičar Vladimir Gligorov prošla je gotovo nezapaženo. Zasad je o odlasku Gligorova istu kratku informaciju prenelo samo dvoje novina i dva portala, a sva ostala silna štampa i mnogobrojni ovdašnji mediji „ni mukajet“ iako su decenijama ipak prenosili njegove ocene i zapažanja, prevashodno u ekonomskoj sferi. Čak i ako je razlog za ovu ignoranciju u tome što je Vlada Gligorov bio jedan od retkih Beograđana sa dosledno i izrazito liberalnim stavovima; čak i ako je problem što je kontinuirano zagovarao reforme i tranziciju u Srbiji (koje se u većini ovde mrze); čak i ako se u Srbiji smatra da se ne treba osvrtati na smrt jednog Makedonca (čiji je otac Kiro Gligorov bio dugogodišnji funkcioner u Titovoj Jugoslaviji), a koji je poslednjih dvadesetak godina proveo u bečkom Institutu za međunarodne ekonomske studije (baveći se uglavnom ekonomijama balkanskih zemalja), itd. – morao bi se naći neko, bar među našim ekonomistima, koji bi se (kompetentnije od jednog novinara) mogao osvrnuti na delo i delovanje Vladimira Gligorova povodom njegove smrti. Kažem „delovanje“, ciljajući na činjenicu da je Vlada bio jedan od 13 osnivača Demokratske stranke (koju je brzo napustio) i da je dao doprinos formulisanju ekonomskog programa LDP-a (koji je oduvek čamio u nekoj stranačkoj fioci). No, nekadašnji i sadašnji lideri tih stranaka sada su zabavljeni drugim stvarima, a oni drugi ophrvani su narodnim brigama.

Kad je reč o privrednim novinarima, o čemu mogu lično da svedočim protekle 54 godine, Vlada Gligorov je bio neka vrsta orijentira u složenom ekonomskom vrtlogu, na domaćem terenu, a naročito na međunarodnom. Na primer, čak i ona naša manja grupa ekonomskih novinara koja je stalno zagovarala „tržište, konkurenciju i privredne slobode“ često nije znala kratko, lapidarno da objasni suštinu neuspele jugoslovenske privredne reforme 1965. godine, ali i bitne grede svih potonjih neuspelih reformi u Srbiji, a Vlada Gligorov je to uspeo u nekoliko rečenica: „Ako se sredstva ne dobijaju kao poklon, onda moraju da se uzimaju zajmovi. A zajmovi moraju da se vrate. Što dalje znači da zemlja mora da ima proizvodnju, mora da ima izvoz, iz čega će se pozajmice vraćati. Dakle, pokazuje se neophodnim da se uspostavi sistem odgovornosti kroz celu privredu, što je praktično liberalno pitanje; ko odgovara za koje troškove – preduzeća, domaćinstva, banke, države i tako redom. Privredna reforma mora da se gleda u tom kontekstu“. (Citat sam uzeo iz knjige Mijata Lakićevića „Ispred vremena“, 2011.)

Novi magazin, 02.11.2022.

Peščanik.net, 03.11.2022.

Srodni linkovi:

Poslednji razgovor sa Mijatom Lakićevićem

Mijat Lakićević – Oproštaj od Vladimira Gligorova

Mario Holzner – In Memoriam Vladimir Gligorov (1945 – 2022)

Poslednji tekst za Peščanik

VLADIMIR GLIGOROV NA PEŠČANIKU