- Peščanik - https://pescanik.net -

Vlasnici

Zašto se misli da je bolje da vlasništvo u bankama, preduzećima, radnjama bude domaće, a ne strano? Mada mnogi ljudi to misle, nije lako naći neko valjano objašnjenje zašto se veruje da je to tačno. A teško je zapravo zato što nije tačno. Neki misle da je to zato što će se stranac samo interesovati za to da zaradi, valjda za razliku od domaćih preduzetnika. Ukoliko bi to bilo tačno, to bi u stvari bio dobar razlog da se strani preduzetnik smatra boljim od domaćeg. Jer će ovaj drugi proćerdati novac bilo na sopstvenu ili na potrošnju drugih ljudi.

Kaže se, opet, da će stranac da iznese dobit, dok će je, podrazumeva se, naš sugrađanin uložiti u sopstvenoj zemlji. Ovo je, naravno, protivrečno jer da stranac ne želi da ulaže izvan svoje zemlje, njega kod nas ne bi ni bilo. On ili ona je, ipak, trebalo prvo da profit iznese iz sopstvene zemlje pa tek kada ovde zaradi da razmišlja gde će zarađeno da uloži. Tačno je, međutim, da domaći preduzetnik ima niz prednosti nad stranim jer je kod kuće. To je takođe izvor neefikasnosti jer je tako umanjena konkurencija.

Svejedno, tvrdi se, stranci ulažu kod nas zato što tu mogu više da zarade nego kod kuće, što znači da oni dolaze samo da nas eksploatišu. Obično se, međutim, to ne kaže ako neko iz razvijenijeg dela zemlje uloži u manje razvijenu oblast. Motiv je isti – veća zarada, ali to je samo posledica malih mogućnosti ulaganja iz sopstvenih sredstava, tako da je ta potraga za većim profitima pogodna za brži razvoj u manje razvijenim zemljama ili oblastima.

Ali, prigovara se, oni ulažu iz sebičnih razloga, da bi se obogatili, a ne iz brige za javni interes. Te je bolje da je država vlasnik i preduzetnik jer je ona ili bi bar mogla da bude nesebična. To je netačno. Država će samo javnim interesom opravdati oporezivanje jednih da bi se uložilo u druge. To zaista i može da bude opravdano, ali svakako nije nesebično. Usled čega nije ni izvesno da će zaista biti u javnom interesu.

 
Blic, 22.08.2012.

Peščanik.net, 22.08.2012.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija