- Peščanik - https://pescanik.net -

Vučić za Nobela

Foto: Nebojša Martinović

Ne predlažem to ja. To implicira izraelski poslanik – i još opozicioni – Boaz Toporovsky. Zapravo, Toporovsky kaže tačno ovako: Vučić je sprečio 3. svetski rat. Ni manje ni više. Zamislimo, kaže Toporovsky, neko puca na srpskog dečaka na Kosovu. Dečak kasnije umre u bolnici. Srbija hoće odmazdu i pošalje vojsku na granicu Kosova. NATO odgovori tako što na istu granicu, s druge strane, pošalje svoje jedinice. Od slučajnog metka, gine vojnik NATO-a. NATO napada Srbiju. Rusija napada NATO. Kina koristi priliku i napada Tajvan. Eto 3. svetskog rata. Ne izgleda realno, provocira Toporovsky. E pa desilo se, dečak jeste bio ranjen (nije umro). Sve je, dakle, stvarno, zar ne? Dobro, a Vučić?

Vučić je, ponovimo, sprečio 3. svetski rat. Kako ga je sprečio? Tako što nije poslao vojsku na Kosovo. (Šest haubica nije vojska.) I tako što srpski metak nije (slučajno) usmrtio nekog američkog vojnika. I onda NATO nije napao Srbiju. I onda Rusija nije napala NATO. A i Kina onda nije napala Tajvan. A da je Kina napala Tajvan, a prethodno Rusija NATO, a prethodno metak ubio vojnika, a prethodno Vučić poslao vojsku na Kosovo – imali bismo 3. svetski rat.

U osnovi Toporovskyjevog izmaštanog armagedona stoji – zamislite da je dečak ranjen… Odatle se izvodi sve ostalo. A pošto je dečak zaista ranjen, onda, kaže Toporovsky, mora biti moguće/stvarno i sve ostalo. Jeftin je to trik. I kao fikcija, Toporovskyjeva konstrukcija se ruši kao kula od karata. Ali, Toporovsky se ne predaje. On je učio kako je počeo 1. svetski rat (u Srbiji). Povukao je analogije, domislio šta je zafalilo i zaključio – Vučić je sprečio 3. svetski rat. Tu duboku analizu, zasnovanu na analogijama i izmišljanjima, objavio je The Jerusalem Post. Hitro ju je na srpski preveo i objavio RTS.

Mi sad možemo samo da se stidimo: tamo neki Izraelac jasno je video ono što je nama pred očima a ne vidimo. Neka se RTS zapita: kako to nijedan njihov novinar, analitičar, komentator, saradnik, gost nije shvatio pa rekao ili napisao da smo bili na ivici 3. svetskog rata – i pali bismo u taj ponor da nas Vučić nije uhvatio za kragnu i izvukao. Da sam urednik na RTS-u, ne bih Toporovskyja ni prevodio ni objavio. Jer, objavivši ga, RTS je javno priznao/potvrdio svoju nekompetentnost.

Nije mala stvar sprečiti 3. svetski rat. I to se dogodilo baš kod nas, u Srbiji. I rat, 3. svetski, sprečio je baš Vučić. I ko nam to kaže? RTS? Ne, nego poslanik iz ipak nešto daljeg Izraela. Čovek sve lepo vidi, za razliku od RTS-a. Da je Toporovskyja ovde preveo i objavio neki nezavisni/opozicioni medij, to bi nesumnjivo bio podli napad na javni servis. Pa ko prvi treba da govori o očitim zaslugama Vučića, ako ne RTS? Dobro, nije baš da se na RTS-u ustežu od pohvala Vučiću, ali da im promaknu njegove zasluge za 3. svetski rat, to jest da tog rata ne bude, pa stvarno…

Toporovsky nam je otvorio oči. Mi smo mislili da nemamo sreće s Vučićem, kad ono… Toporovsky mu dođe nešto kao Vučićev Dostojevski. Samo malo manje patetičan od Dostojevskog. Kod ruskog pisca imamo tek dečju suzu, dok Toporovsky bez ustezanja poteže dečji život. Dobro, naravno da je Dostojevski bolji pisac. Toporovsky je ipak amater. Jer, dečji život odavno nije razlog za rat, pogotovo ne svetski. Evo, baš tamo kod Toporovskyja, svuda oko njega, ginu deca, novinarke, civili uopšte, od zalutalih (i namernih) metaka, i niko ni da trepne.

Naravno, Toporovsky se ne pita otkuda ta velika napetost na Kosovu, tako velika da svaki zalutali (ili namerni) metak može izazvati sukob, ako ne baš i 3. svetski rat. I kakva je uloga Vučića u pravljenju i održavanju te napetosti. I gde je bio mirotvorac Vučić tokom devedesetih, odakle nam je stiglo ovakvo Kosovo. Toporovskyja ne zanima nedavna prošlost, on se drži 1. svetskog rata. A da je pogledao šta je bilo pre par decenija, znao bi da je NATO ovde jednom već intervenisao i… ništa. No dobro, sklonimo se sa skliskog terena po kome se Toporovsky srećno valja.

Evo u čemu je stvar. Onomad je Vučić nagrdio jednog nesrećnog Amerikanca da je baraba i albanski plaćenik. Evo, nećemo tim rečima, nego ćemo ovako: da li bi se čitalac začudio da se ispostavi da je za tekst u Jerusalem Postu „neko“ odavde debelo platio?

Za sam kraj, da me čitalac pogrešno ne razume, ne mislim da je Toporovsky nešto mnogo važan. Nije, nebitan je. Problem je negde drugde. Svi ovi predstavnici što stižu u Srbiju iz takozvanog belog sveta i nešto kao razgovaraju s Vučićem o Kosovu, sankcijama, čemu god… jeste, ovi iz EU i SAD, na njih mislim… dakle, svi oni nepodnošljivo liče na Toporovskyija. E, to je problem.

Peščanik.net, 13.01.2023.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)