Stariti s Fibrom
Povodom 20 godina zagrebačke Izdavačke kuće (samo za dobre stripove) Fibra – To mi se dogodilo: ostario sam s Fibrom. I s fibrom, ako visoku temperaturu razumemo kao strast prema stripovima.
Povodom 20 godina zagrebačke Izdavačke kuće (samo za dobre stripove) Fibra – To mi se dogodilo: ostario sam s Fibrom. I s fibrom, ako visoku temperaturu razumemo kao strast prema stripovima.
U uništenoj državi, ustav i zakoni ništa ne vrede, a takvim ih je učinila upravo tekuća vlast. Baš kao što je uništila i živote žitelja Srbije od kojih za uzvrat očekuje ljubav i samo ljubav.
Uz prvi dan škole – Iz nacrta izmena zakona o obrazovanju jasno se vide namere školskih vlasti: pojačati kontrolu, pooštriti kazne za nastavnike i đake, proširiti ovlašćenja do gole samovolje.
Everything Vučić has rigged in the elections so far, he could have rigged for these ones too. What else was he still missing? I’d say he didn’t have N1 and Nova.
Da je rekao da u državi kakva je Srbija ako ste slabiji nemate kud nego da budete uz skute vlasti, ne bi bilo razloga da se Balintu bilo šta prigovori, izuzev da greši kada reč prostitutka koristi kao psovku.
Sve što je Vučić nameštao do sada na izborima, mogao je namestiti i za ove, a ne da se mrcvarimo dve godine. Šta mu je još falilo, a što nije imao do sad? Ja bih rekao, nije imao N1 i Novu.
Da bi se knjiga skenirala za potrebe veštačke inteligencije, ona mora da se raskoriči, uništi. Reklo bi se da knjige jednostavno prelaze iz jednog oblika postojanja u drugi. Ali ko će im imati pristup?
Kako izgleda zapaljeni automobil tužioca iz Valjeva Vukašina Vujičića pored tvrdnje da nema niko jači od države. Da li je tužilac Vujičić, kao tužilac – država? Ako nije, kakva je to država bez pravosuđa?
Ispade Terzić kao Vučić. Red izvinjavanja, red uvreda, red pretnji, red tvrdnji da će biti najbolje za Zvezdu da on ostane. Ide i on na izbore u decembru pa da vidimo koga hoće Zvezdaši… da ne kažem Srbi.
Treba li da se radujemo poseti Zelenskog ili da očajavamo zbog nje? Ta poseta je mogla biti znak da agresor u rusko-ukrajinskom ratu više ne može da računa na „našu“ podršku. Ali nije.
In memoriam: Glen Hansard (1970-2026). U filmu i u životu Hansard je ulični svirač. U filmu i u životu on želi da se dokaže ocu kao muzičar. I sam na ivici siromaštva on pomaže imigrantkinji.
Kada Vučić kaže da više niko neće smeti da udari na Srbe, možda on zapravo ni ne misli na nas, jer nas je kao Srbe otpisao. Kada je rekao niko ne sme da vas bije, u Beogradu je dobio batine Stevan Filipović.
Eh, kako su samo fino moralno ušuškani žitelji Srbije. Mislim, ušuškani spram moralnih briga. Jer, za sve loše u Srbiji kriv je, naravno, Vučić. A za sve dobro zaslužni su, naravno, studenti.
Nas ima više od Vučićevih dobrovoljnih dželata. Ali njih ima dovoljno da odlože izbore, a možda i da ih spreče. Ako je tako odakle može doći efikasan pritisak za održavanje izbora?
Kad Vučić kaže – smejaću im se iz groba, on misli da će se smejati onima koji pobede na izborima, to jest ako izgubi izbore, što je za njega ravno smrti, to jest isto što i da legne u grob.
Odisej Christophera Nolana nije Homerov Odisej. Više je Uliks Jamesa Joycea Homerov Odisej. Više veze sa Homerovim epom ima film braće Coen „O Brother, Where Art Thou?“.
Oni koji su ostali govore o onima koji su morali da odu. Tako bi se ukratko mogli opisati novinari u Srbiji. Da li u Srbiji nema slobode medija kao što nema ni slobode izbora (na izborima)?
Kako stvari stoje, sa srpskim stradanjem ćete se najbrže upoznati ako ste u Njujorku, i to baš na Manhattanu. Ostatak sveta će pričekati, a nama ovde ionako više nije bitno da išta zaista (sa)znamo.
Verujem da je pitanje iz naslova ključno za Srbiju. Ako je odgovor potvrdan, ima nade za nas. Ako nije, doživećemo veliko razaranje iz koga bi mogla nastati neka nova, pristojnija Srbija, samo bez nas.
Vest kaže da je turski predsednik kao domaćin, svojim gostima, predsednicima zemalja članica NATO-a poklonio masivne revolvere Magnum i uz oružje još i adekvatnu bojevu municiju.
Više desetina poslanika iz raznih stranaka u britanskom parlamentu zahtevalo je da se deci u Britaniji zabrani da gledaju ruski crtani film „Maša i medved“. Zvuči kao šala, ali nije.
Nije stvar samo u tome da neko preti da će ubiti Marka Vidojkovića. Nije stvar ni samo u tome što smo skloni da poverujemo da te pretnje niko ne namerava da zaista realizuje.
Šta ako porazimo sami sebe i tako poklonimo pobedu Vučiću? Možda preterujem sa reakcijom. Uostalom, pa šta ako je Nestorovićeva poslanica Pavlović govorila na skupu studenata u Kraljevu?
Ako Ružić zaista vidi sve isto što i mi, pada u vodu laž kojom se opisuje stanje u zemlji: da ovaj režim s Vučićem na čelu drži ljude u neznanju, da ih obmanjuje i da na taj način dobija njihov pristanak.
Bilo je dovoljno par afera da se podignu glasovi unutar stranke da Keir Starmer mora da ide. To ne važi za predsednika stranke kome članovi moraju ostati verni makar s njim padali pravo u provaliju.
Bio je to veličanstven prizor. Studenti iz Srbije, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i Hrvatske, stali su zajedno pod geslo „Nikad više“ i pognuli glave da ožale žrtve genocida u Srebrenici.
Požalio se Vučić da mu N1 i Nova ne daju da govori, a da bi za 10 sekundi istine njihova frustrirana publika promenila mišljenje. Sva je sreća, dodaje s olakšanjem Vučić, te televizije niko ne gleda.
Glasati za ili protiv Vučića je odvojeno od toga koliko je kandidata s druge strane. Ako su rešili da glasaju protiv, ljudi će glasati za jednog od protivkandidata, za studente ili neku opoziciju.
Stigao je završni deo stripa „Životinjski dvorac“. Na kraju prethodnog raspisani su izbori, i sada gledamo ko je na izborima pobedio. Ima li kod nas mesta za srećan kraj kao u priči Dorisona i Delepa?
Možda su redòvi iz državnog paramilitarnog ilegalnog kampa preko puta skupštine zaista samo krenuli na odmor. Radili su bez prestanka teške fizičke poslove, a bez ikakvog rezultata.
Vučić je pozvao Trumpa u Srbiju i ponudio mu za posetu razlog bez ikakvog smisla: dođi Trumpe, čekaju te brojni Srbi. Ako dođeš, obećava Vučić, sačekaće te njih sto hiljada.
Jedna stvar je ako robot radi ono za šta je programiran, na primer da za Vučića pocupkuje u ritmu moravca, a nešto sasvim drugo da bude programiran tako da nikoga ne može da povredi.