Kuća u plamenu
Registrovana kao pogon lake industrije, kuća u Kočanima u Makedoniji radila je kao diskoteka s lažnom dozvolom. Tu laž životom je platilo 59 osoba: uglavnom deca, od 14 do dvadeset i nešto godina.
Registrovana kao pogon lake industrije, kuća u Kočanima u Makedoniji radila je kao diskoteka s lažnom dozvolom. Tu laž životom je platilo 59 osoba: uglavnom deca, od 14 do dvadeset i nešto godina.
At this moment, I do not see a stronger show of solidarity or a more effective anti-regime move than raising money for workers in schools across Serbia. Many have already lined up to donate.
Gle, ministar kulture laže. Malo čudi elaboracija laži. Udario me je, otišao sam kod lekara, lekar je sastavio izveštaj o povredama, s tim sam otišao kod tužioca. Kad na sudu – čovek ga opsovao.
Ne vidim u ovom trenutku jači politički gest, snažnije pokazivanje solidarnosti niti efikasniji antirežimski potez od uplate novca za radnike u školama širom Srbije. Mnogi to već čine.
Junakinje serije, žene iz engleskog grada Korbija, bore se da dokažu posledice zloupotreba i korupcije u sanaciji bivše železare, koje stanovnici plaćaju zdravljem i životom. Ali to nije sve.
Je l’ su se to ljudi s RTS-a iznenadili što Vučić za njih misli da su imbecili? Je l’ oni misle da Vučić za njih misli da su imbecili samo onda kada pokušaju da kako-tako rade svoj posao?
Vučić na Srbiju gleda kao što direktorka gleda na Petu. Ako se neko pita kako će izgledati Srbija ako protesti ne budu imali srećan kraj, neka samo prati događaje u Petoj. Srbija će biti pod ključem.
U političkoj stvarnosti, kada predsednik vlade da ostavku, vlada je u komi. Ali, mi nemamo stvarnost nego košmar. Tako naša vlada u komi podnosi zahteve skupštini i odoše zakoni na glasanje.
Pre skupa podrške Dragoslavu Ljubičiću, on je bio radnik i za njega se tražila pravda. Tražili su studenti pravdu za Ljubičića jer je on izgubio posao u EPS-u zato što je otvoreno podržao studente.
Vučić i njegovi radikali su razvlašćeni. Mogu se praviti da još drže vlast, ali to je njihova iluzija. S jedne strane priznaju da su izgubili moć, ali se ponašaju kao da su i dalje u punoj snazi.
Ako čitalac pamti kako je propao B92, onda mu sve ovo oko SBB-a i Sport kluba, a zapravo N1 i Nove vraća mučne uspomene. Uz sve to, ne plašimo se samo za novinare i urednike, brinemo za sebe.
Juče je vlada Srbije poslala pismo svojim ambasadama u državama EU. U pismu stoji da je vlada ispunila sve zahteve studenata i još se kaže da su studenti baš divni i sve što traže je na mestu.
Direktorka Zavoda za zaštitu prirode trebalo je da Rio Tintu izda uputstva kako da vadi i prerađuje litijum, a da ne uništi Jadar i Mačvu. Izgleda da direktorka svesno nije ispunila svoju obavezu.
Dok populisti, antidemokrati, antiliberali, antiprosvetitelji koračaju u još jednom pokušaju da pregaze Evropu i zapadni svet, Srbija liči na prvu oslobođenu teritoriju. Samo što to nije dovoljno.
Uprkos divnoj snazi studenata, režim se ne povlači. Laže, vara, kreira paralelnu „realnost“. Iz dana u dan potvrđuje da se s njim ništa ne može dogovoriti, iako uporno poziva na dogovor.
Marš su blokade i protesti. A studenti mi izgledaju kao sveci. Kao moralni uzori u domaćem političkom polju spram onih koji su zaista izdali i izopačili sve što se izdati i izopačiti moglo.
Tako malo nam fali da ovi meseci posle 1. novembra postanu istorijski. Videti tekuće događaje kao epohalne podrazumeva određenu perspektivu. Treba iskoračiti iz uzbudljive sadašnjosti.
Iz nezavisnog sindikata nastavnika kažu da je preko 55 odsto škola stalo u ponedeljak. U Beogradu čak preko 80 odsto svih škola, a 90 odsto gimnazija. Ministarka prosvete ima drugačije podatke.
Sada se već mesecima zvanična politika raspirivanja mržnje i proizvoljnog crtanja meta obija o glavu samog režima. Deceniju i više ta ih je politika držala na vlasti, a sada ih ruši iz dana u dan.
Nova švedska serija „The Breakthrough“ pokazuje da treba biti vrlo oprezan s čuvenom sintagmom o banalnosti zla. To što zlo čine „banalni“ ljudi ne umanjuje tragične posledice činjenja zla.
Za razliku od studenata, nastavnici svoju bitku biju sami. Na poziv studenata, svi smo pojurili na Slaviju. Kada su nas nastavnici i vaspitači pozvali proletos ispred skupštine, nije nas bilo nigde.
Predsednik vlade ponovo je pozvao predstavnike sindikata nastavnika na razgovor. Par dana ranije, pretio je otkazima ako nastavnici uđu u obustavu rada. Vlasti se plaše uvoda u generalni štrajk.
Ne nalazimo se u bajkovitom svetu hiljadu i jedne noći. Iako ostaje otvoreno pitanje da li je 17 hiljada lojalista stvar Vučićeve puke mašte ili pak naše ružne i opasne stvarnosti.
Crvenim dlanom Aimée De Jongh započinje svoj crtani roman „Gospodar muva“ po čuvenoj knjizi. Evo još nekih predloga za studentsku lektiru u vreme blokade, od najboljih stripova u 2024.
Nastavnici najavljuju potpunu obustavu rada za 20. januar. Do tad, treba brinuti o studentima i đacima da im u školama i na fakultetima ne bude hladno i da ne budu gladni, ali i da ih „službe“ ne povrede.
Ove nedelje, u našim školama sudarila su se dva sveta i dve vizije društva. S jedne strane imamo prosvetne vlasti, to jest ceo tekući režim. S druge strane imamo nastavnike i đake.
Kakvu poruku ministarstvo prosvete šalje predlogom da se polugodište završi pre vremena, a nastavnici i đaci pošalju kućama ili gde god, samo što dalje od škola kao mogućeg mesta pobune?
Nije pitanje zašto je direktor novosadske gimnazije klečao na stepenicama škole i za šta se molio, mada je zanimljivo razmišljati o tome. Pravo pitanje je kako je ta osoba postala direktor škole.
Olako se prepuštamo fantaziji o neočekivanoj sili koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar. Izgleda kao da se sada od studenata očekuje da urade sve ono za šta mi nismo bili sposobni.
Čak i kada u vezi s padom nadstrešnice uhapse profesora s Građevinskog fakulteta i oglasi se taj fakultet, Univerzitet – ćuti. Univerzitetu su na pameti neke druge stvari. Režim je krenuo da ga pregazi.
Kao koncentrični krugovi, protesti se šire oko novosadske železničke stanice i sad već, zahvaljujući studentima, stižu do Niša i Kragujevca. Ali to nije kap koja će preliti čašu i potopiti Vučića.
Učenici govore da nije bilo potrebno da ih neko izvede da bi pokazali saosećanje i tugu, ali se predsednik vlade ne predaje – pustite vi to, nego recite da li su vas nastavnici izveli ili nisu.