Izlaz iz slepe ulice
Silom protesta, Vučića treba prinuditi na slobodne i poštene izbore. U traženju takvih izbora presecaju se egzistencijalni interesi demonstranata i politički interesi opozicije.
Silom protesta, Vučića treba prinuditi na slobodne i poštene izbore. U traženju takvih izbora presecaju se egzistencijalni interesi demonstranata i politički interesi opozicije.
Kurti mu je nabacio volej, a rodoljubiva opozicija požurila da očisti teren. S jedne strane, Kosovo. A s druge, novi ministar prosvete s idejom da se naprasno završi školska godina.
Istorija Srbije po Vučiću počinje 2000, devedesete se nisu dogodile. Istorija novog sukoba na Kosovu imala je svoj početak juče ujutru u 7. I onda je jedino i samo Kurti kriv za to nasilje.
Ja ću danas ostati kod kuće. I dok tako sedim, razmišljaću o tome kakva to vlast zaustavlja život u čitavoj zemlji da bi okupirala jedan grad i demonstrirala na koliku podršku može da računa.
25. maja litija, 26. maja Vučić, a 27 – protiv nasilja uopšte i nasilja Porfirija i Vučića posebno. Da je Porfiriju do mirnog života dece, mogao se pojaviti već na prvom protestu protiv nasilja.
Svrha skupa od 26. maja je politička u vrlo uskom, ograničenom shvatanju politike: ako se ide na izbore mora se proveriti da li radi novoradikalska izborna mašina za iznudu glasova.
Čitalac i sam može da proveri – i pošto se MUP izvinio, policajci su i na teritorijama izvan ingerencija uprava u Užicu i Kikindi obilazili škole i tražili da razgovaraju sa psihologom.
Neka bude kako se kaže u izvinjenju MUP-a: da je dopis školama u kome se traže spiskovi „sumnjive“ dece poslat iz želje da se eventualno osujete nova masovna ubistva u njima.
Pronađi (budućeg) ubicu – to je nova igra u našim školama, a prema zamisli nekog genija iz policije. Ne znam da li je čitalac manje naivan od mene, ali odmah ću reći – ovo nisam očekivao.
Od sinoć se u Srbiji živi na sreću. Možda će vas stići metak, a možda i neće. Svejedno je da li ste u centru grada ili daleko od njega. Na koliko sreće se može računati u Srbiji?
The timing of this mass shooting leads us to question its connection to the now decade-long rule of the neo-Radicals. That government, beyond a shadow of a doubt, is based on hatred and fear.
Pitanje zašto baš sad navodi nas na vezu sa decenijskom vlašću novoradikala kao nekoj vrsti objašnjenja za ovo masovno ubistvo. Ta vlast stoji na mržnji i strahu – to je van svake sumnje.
Ne zna se ko je veća budala – da l Vučić što razgovara s njima, da l oni što razgovaraju s njim. Neka čitalac sam zaključi, da li bi razgovarao s osobom koja mu kaže „lažovu jedan“.
Objasnićemo to izokola. Čitalac je gledao film o ocu sestara Williams „King Richard“. Seća se, u filmu gledamo kako devojčice Venus i Serena odrastaju u vrhunske igračice tenisa.
Borellu Lajčaku Escobaru Hillu Stanu u stvari nije lako. Recimo, Vučić je juče spokojno priznao da je on taj kompletni idiot iz Savamale. Teško je to što je rekao i prepričati a kamoli razumeti.
I gde je sad sporazum? Bilo je – Vučić i Kurti pišu istoriju, sporazumeli se, mir među Srbima i Albancima. A sad Vučić viče – lagali su me. Hm, je l to znači da se on povlači iz sporazuma?
FBI je uhapsio dvojicu Amerikanaca kineskog porekla. Oni su vodili tajnu kinesku „policijsku stanicu“ usred Njujorka. Naredbe su im stizale od kineskog ministarstva za javnu bezbednost.
Ne može Šapiću da pomogne ni Bruce Lee sa kojim se uporedio prenemažući se pred novinarima. Ipak je bedniji od njega bio Vučić u Raškoj, gde je imao jeftinu predstavu za Srbe sa Kosova.
Iz Vašingtona su procureli poverljivi podaci o oružanim snagama i žrtvama s obe strane fronta u Ukrajini. U Beogradu smo sa snimka čuli kako se namešta dogovor o kartama gradskog prevoza.
Ne disciplinuje Univerzitet Malog, nego Mali disciplinuje Univerzitet. Režim s Vučićem na čelu vidi sve državne resurse kao partijske i koristi ih za regrutaciju i održavanje svoga članstva.
Biće da nismo razumeli šta znači „normalizacija“ iz tobože prihvaćenog sporazuma. Ima barem pola veka od kako se ovde uvrežilo da je „normalan“ odnos između Srba i Albanaca – rat.
Ukrajinske vlasti traže od 250 monaha i par stotina profesora i studenata teologije da napuste Kijevsko-pečersku lavru. Vlasti kažu da je monasima istekao zakup i da je lavra u vlasništvu države.
Ministri prosvete u Srbiji po zakonu ne moraju nikoga da slušaju niti da bilo koga bilo šta pitaju, pa ni učenike. Domaći zakon o obrazovanju kao da je pravljen za kasarne, a ne za naše škole.
Eh, da su Kurti i Vučić potpisali, sad bih mogao da počnem – nije se mastilo iz njihovih potpisa ispod teksta sporazuma iz Brisela i plana njegove primene iz Ohrida ni osušilo…
„Everything Everywhere All at Once“ je porodični film o porodici i za porodicu. Kritičari će reći i da se po složenosti prikazanih svetova nosi s Marvelovim multiverzumima.
Kao Vučić, i žitelji Srbije upiru prstom jedni u druge. Iza svake optužbe za izdaju stoji mržnja prema Albancima. Ne bi ta optužba bila tako teška da nema te strašne mržnje.
Sve zajednice prikazane u seriji su manjkave: zajednica je izneverila pojedinca i on odbija da joj bude privržen. Solidarnost su potisnule transakcije.
Sa zamrznutim sukobom kao priželjkivanom budućnošću, ostajemo u prošlosti. To je Vučićeva politika, i smešna je srpska desnica (tobože opoziciona) kada mu u tome ide naruku.
Njih trojica, četvorica razrešili su teritorijalni spor. Dobar dan – dobar dan. Je l bilo dosta – bilo je. Da se dogovorimo – hajde. Je l može Kosovo da bude država – može. Doviđenja – doviđenja.
Ponedeljak je pao u zaborav. Tamo ga je već u utorak gurnuo lično Vučić. Ali šta je sa ostalima koji su ponedeljak najavljivali kao istorijski dan. Pri tom ne mislim na domaću opoziciju…
Moj je utisak da se sinoć u Briselu ništa nije dogodilo i da su zbog toga svi srećni, i Kurti, i Vučić, i Borell, i Hill, i… ko god.
Dok čekamo ponedeljak i tobože strepimo šta će biti u Briselu, bacimo malo pogled na TV. S novom serijom „The Last of Us“ na HBO-u stigli smo do 6. epizode. Ostalo je da vidimo još tri.