- Peščanik - https://pescanik.net -

Vuk, Borko i Boris

Od prvog dana formiranja Cvetkovićeve vlade stručna javnost se žalila na činjenicu da imamo slabog i neupotrebljivog premijera, kao i da se veliki broj odluka izmestio iz kabineta u Nemanjinoj u kabinet na Andrićevom vencu. Korak po korak, Srbija je dobila nešto što liči na predsednički sistem. To je usporilo reforme, državni aparat učinilo dodatno nesposobnim, a ljude iz DS-a bednim ulizicama, pa je tako redovna pojava da se ministri, sudije, tužioci, državni sekretari i ostali činovnici bore za predsednikovu naklonost. Ta naklonost bila je u poslednje četiri godine free jail card (kao u monopolu). Onaj ko je predsednikov miljenik, nije morao da odgovara za sopstvenu korumpiranost, nesposobnost i lenjost, jer je blagoslov predsednika bio neka vrsta apsolutnog oprosta.

Upravo su Vuk Jeremić i Borislav Stefanović prvoklasni primeri tog principa. Mladi, ambiciozni i, naravno, nedokazani u svojim profesijama, oni su postavljeni direktno od strane Tadića, bez rasprave – i u stranci iz koje dolaze (čiji je Tadić takođe predsednik), i u Vladi čiji su činovnici. Zahvaljujući naklonosti svog gimnazijskog profesora psihologije, Jeremić je poslednjih pet-šest godina bio u prilici da radi šta mu je volja. Naš hiperaktivni ministar pravio je skandale od Vašingtona do Brisela. Vređao je koga je stigao. Omiljenje žrtve su mu bile komšije u regionu – Hrvati, pa onda Crnogorci. Sve dok nije ozbiljno izneverio svog šefa, i to u najmanje dva navrata: jednom, prilikom donošenja mišljenja Međunarodnog suda pravde u Hagu o statusu Kosova, a drugi put prilikom donošenja zajedničke rezolucije (EU – Srbija) u UN. I tako je Vuk konačno izgubio naklonost predsednika. To, naravno, ne znači da je smenjen, jer bi Tadić na taj način priznao sopstveni promašaj. Ostavljen je da bude ministar bez ministarstva, koje je nezvanično nasledio venčani kum Vuka Jeremića, izvesni Borislav Stefanović iz Novog Sada. Naravno, kumovi (vidi “presedan” Šešelj vs Drašković) već nekoliko godina ne razgovaraju, zapravo se otvoreno ne podnose i ne propuštaju priliku da pokažu međusobnu mržnju.

Borislav Stefanović je krajem oktobra dobio direktivu od Tadića da se dijalog sa Kosovom mora nastaviti i da se mora doći do rešenja – uverljivih i primenjivih, jer je posle posete Angele Merkel postalo jasno da naša zemlja bez toga neće dobiti regularnu kandidaturu. Stefanović, koji se na početku pregovora ponašao kao Jeremić (osiono i arogantno), naglo je promenio rečnik. Sada Edita Tahiri više nije veštica upitnog morala, već je koleginica pregovarač, ravnopravni sagovornik. Ovih dana Stefanović je kosovskoj delagaciji ponudio veliki broj ustupaka (sve može: sloboda kretanja, katastri, školske diplome). Dakle, Borko je poslušao svog šefa i pokušava da spasi šta se spasiti može. Da li će to biti dovoljno, ostaje da se vidi, jer će Angelina reč ovog puta biti zaista poslednja.

Dok se Borko preznojava u Briselu, Vuk Jeremić i dalje putuje po Evropi gde se, kako prenosi RTS, bori za našu stvar (kandidaturu). Poslednja poseta Strazburu predstavlja petu Jeremićevu destinaciju u poslednjih deset dana.

Tokom posete Evropskom parlamentu, Jeremić se susreo sa teškim pitanjem Jelka Kacina. Dobro obavešteni Kacin pokušao je da se raspita kod Jeremića o poslednjim događajima vezanim za dijalog (pregovore) Srbija – Kosovo. Izvestilac SE za Srbiju pitao je Jeremića: “Pravna služba vašeg Ministarstva je donela negativno mišljenje o zakonitosti i ustavnosti rešenja koje je vaš pregovarački tim postigao sa predstavnicima Prištine u Briselu. U tom svetlu, želim da vas pitam da li ste vi trenutno deo rešenja ili deo problema na putu Srbije ka EU?”

Jeremićev odogovor je bio maestralan. Rekao je da je “nužno poštovati zakone i Ustav Republike Srbije”, dodavši da Evropska unija sama insistira na “vladavini prava i poštovanju pravila”. Tako ispada da ministar spoljnih poslova Srbije vodi samostalnu politiku, i da svoje ministarstvo koristi kao mehanizam za opstrukciju rada zvaničnog državnog pregovarača sa Prištinom. Ispada da je najveći neprijatelj nastavka dijaloga Srbije i Kosova upravo ministar spoljnih poslova Srbije.

Možda opisano ponašanje Borka i Vuka može delovati neverovatno, ali kabinetski tip vođenja države proizveo je baš takvu dinamiku u političkoj sferi. Tadićev dvor je sistem intriga, laži, prevare, muvanja i primtivizma doveo do vrhunca. I tako danas imamo Vuka i Borka koji se o našem trošku igraju sudbinom kandidature i, na koncu, budućnošću ove zemlje. Interesna grupa koju zastupa Jeremić (ima li Srba u ovoj sali) želi da se proces integracija zaustavi i da Srbija ostane van granica modernog sveta, što je već sto godina san vodećih srpskih elita. A vreme nam ističe, jer Srbija ima još samo sedam dana da uveri Nemce da smo dovoljno zreli za kandidaturu. A ko će ih u to bolje uveriti nego Vuk i Borko?

Peščanik.net, 24.11.2011.

KOSOVO