Policija, tužilaštvo i krivično pravosuđe su povodom pada nadstrešnice renovirane Železničke stranice u Novom Sadu, koja je ubila 16 ljudi i teško povredila Jelenu Martinko, definitivno pali na ispitu. Pokazalo se da su studenti i pobunjeni građani odlično predvideli slabu tačku režima – korupciju i organizovani kriminal. Hrabro su, nakon pokušaja aktivista SNS da ih ućutkaju, postavili svoj prvi zahtev: utvrđivanje odgovornosti i objavljivanje svih dokaza u slučaju nezabeležene tragedije na državnom projektu.
Istina je da dvadeset meseci nakon tog događaja, nijedan od tri započeta krivična predmeta nije stigao čak ni do faze potvrđene optužnice. Svi su pod očiglednim uticajem vrha izvršno-političke vlasti, pa su u ovim predmetima već donete mnoge kontroverzne odluke i učinjeni negativni presedani u odnosu na dosadašnju tužilačku i sudsku praksu. Na sve to je više puta argumentovano ukazivano u izveštajima neformalne ekspertske Anketne komisije za ovaj slučaj.
Tužioci i sudije koji učestvuju u tom kontroverznom odlučivanju uglavnom su miljenici vlasti ili vrha pravosuđa, pa im se tolerišu pristrasne profesionalne odluke, odugovlačenje postupka, čak i pokretanje paralelnih ili postupaka po već odbačenim krivičnim prijavama. To će jednog dana biti tema za svestranu raspravu, odluke Etičkog odbora i sankcije. Biće to neophodna satisfakcija onim poslenicima pravosuđa koji se u svakom izbornom postupku ili pravu diskriminišu i etiketiraju kao „blokaderi“ jer su podržali opravdane studentske zahteve.
Na napredak u profesionalnoj karijeri ili izbor za člana Visokog saveta sudstva ili Visokog saveta tužilaštva, uz očigledne nepravilnosti i pomoć izvršno-političke vlasti i Ustavnog suda, mogu da računaju samo kandidati koji se konkretno ne izjašnjavaju ni o jednom društvenom ili pravosudnom pitanju. Na rukovodeće pozicije u pravosuđu mogu da računaju samo oni koji su odavno pokazali lojalnost političkoj vlasti ili su odgovorni za pojedine kontroverzne odluke sa anti-reformskim stavom.
Istovremeno, onaj koji je od prvog dana na najrazličitije nedozvoljene načine uticao na rad policije i pravosudnih organa u ovim predmetima i podsticao, a po potrebi čak i organizovao državnu represiju protiv nezadovoljnih građana i neistomišljenika – predsednik Srbije – najavljuje da će se i pre isteka desetogodišnjeg predsedničkog mandata, ponovo kandidovati za premijera Srbije. Pri tome on sada ne govori o ovim pitanjima, ne iznosi svoj stav povodom argumentovanih kritika, tako da se uopšte ne zna da li će i kada prestati skandalozne kriminalne afere i njihovo sakrivanje, kontaminacija sudskih dokaza i najrazličitije forme opstrukcije rada pravosudnih organa, uključujući i netransparentne izmene sistemskih zakona i nadležnosti.
Ovo se ne odnosi samo na slučaj Nadstrešnica, nego i na brojne druge nerešene nove slučajeve poput Generalštaba, Konjuha, Senjaka, Zvučnog topa, ali i brojne, stranačkom politikom inspirisane optužbe za pripremanje rušenja ustavnog uređenja ili napada na policajce, a bez nespornih i zakonitih dokaza. Jedino što je takozvani i odlazeći predsednik Srbije, koji očigledno ne razume i ne prihvata reč Republika, posle svog stranačkog skupa pred Vidovdan, rekao na ovu temu bilo je da će u narednom periodu pomilovati mnoge ljude: „I naše, kako bi to neko rekao pogrešno, i njihove. Neću moći sve, neću moći one koji su činili najteža krivična dela, ali one koji su iz neznanja, nehata, slučajnosti, počinili neka dela progledaću kroz prste.“ Prošle godine je na taj način, a na osnovu zakona koji je Milošević doneo 90-tih, pomilovao 18 osoba u netransparentnom postupku, bez navođenja razloga i predlagača. Svi već strahuju da će krenuti od već najavljenog pomilovanja ministra Selakovića za „Generalštab“ i drugih lica u predmetima važnim za vlast, a moguće je i u drugim predmetima, čak i onim povodom pada nadstrešnice, što može dodatno da obesmisli vladavinu prava i krivično pravosuđe.
Podsetimo se da je prva istraga u slučaju „Nadstrešnica“ pokrenuta tek 22. novembra 2024. od strane VJT u Novom Sadu i da je trajala 38 dana. Mnogo duže od tog vremena i rokova iz ZKP-a, vanraspravno veće Višeg suda u Novom Sadu držalo je predmet u svom posedu da bi odlučilo da je potrebna dopuna istrage. Isto veće je zadržalo predmet duže od dva meseca kada je odlučivalo o prigovoru branilaca o ispitivanju veštaka, a bili su istekli i zakonski rokovi dužine trajanja pritvora u istrazi.
Okrivljeni bivši ministar Vesić, iako ga ozbiljno terete odbrana, J. Tanasković i priloženi dokazi da je u pogledu ove gradnje imao veća ovlašćenja od uobičajenih, od samog početka istrage za vanraspravno sudsko veće nije „osnovano sumnjiv“. Njemu je, ubrzo po pritvaranju, po žalbi branioca ukinut pritvor i omogućena odbrana sa slobode. Istovremeno, njegova v.f. pomoćnica Dimoski je sve vreme bila osnovano sumnjiva i u kućnom pritvoru, iako su postojali identičan opis dela i dokazi kao i za njenog šefa. Možda zbog toga što je predsednik Republike ubrzo posle Vesićevog lišavanja slobode izjavio da misli da okrivljeni Vesić nije kriv i da ga smatra svojim drugom, a da drugove ne ostavlja na cedilu.
Ipak, nakon okončane dopune istrage, VJT u Novom Sadu je 16. septembra 2025. podiglo optužnicu protiv istih 13 okrivljenih i za ista krivična dela kao iz prve optužnice, uz preciziranje izreke. Prema saopštenju Višeg suda od 24. devcembra 2025, vanraspravno veće je većinom glasova odlučilo da prema troje prvookrivljenih funkcionera (J. Tanasković, G. Vesić i A. Dimoski) i tri inženjera (M. Spremić, M. Gavrilović i D. Todorović) nema mesta optužbi, jer nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su izvršili krivična dela. Postupak je nastavljen isključivo protiv bivšeg direktora AD „Infrastruktura ŽS“ N. Šurlana i šest inženjera.
U konfuznom tekstu tog saopštenja, koje treba da je sublimacija razloga iz obrazloženja rešenja, posebno je naglašeno da je „zajedničko gotovo svim odgovorima na optužnicu je konstatacija da je tužilaštvo samo tehnički sprovelo dopunu istrage […] bez da je nakon toga analizirao rezultate dobijene u dopuni istrage i primenilo to u novoj optužnici“. Iz iznetog je očigledno da se vanraspravni sud bavio ocenom dokaza povodom prigovora branilaca okrivljenih i da je prekoračio granice svojih ovlašćenja. Sporne su i druge analize i zaključci iz javno dostupnih delova te odluke. Ceo ovaj predmet se po žalbi VJT u Novom Sadu od početka ove godine nalazi na odlučivanju u Krivičnom odeljenju Apelacionog suda u Novom Sadu, bez ikakvih informacija o radu na tom predmetu. On je, inače, po pravilima i načinu rada u tom sudu, već davno trebalo da bude rešen kao hitan od strane dežurnog krivičnog veća.
Drugu istragu je februara prošle godine pokrenulo VJT u Beogradu – Odeljenje za suzbijanje korupcije. To je učinilo na osnovu prethodno odbačene krivične prijave, a u okviru akcije „Borba protiv korupcije“ koju je pokrenuo predsednik Republike. To je bila iznenađujuća paralelna istraga za koju mnogi iz profesije tvrde da je namerno iskonstruisana da razvodni i odugovlači postupanje, jer bi početak javnog suđenja razotkrio umešanost vrha vlasti u slučaj. Istraga je pokrenuta protiv osumnjičene menadžerke „Infrastruktura ŽS“ i dva člana komisije za tehnički prijem trafo-stanice marta 2024. Uporno, ali naopako nastojanje da VJT i Viši sud u Beogradu preuzmu kompletnu nadležnost u slučaju „Nadstrešnica“ po pravu prve potvrđene optužnice, nije zaustavljeno ni kada je u fazi istrage vrhovna javna tužiteljka naredila da se spisi tog predmeta odmah dostave TOK-u.
Glavni javni tužilac u Beogradu Nenad Stefanović za ovo protivzakonito postupanje nikad nije odgovarao, iako je njegovu neregularnost utvrdila i nadležna komisija Visokog saveta tužilaštva. Apelacioni sud u Beogradu je dva puta ukinuo rešenje Višeg suda u Beogradu o potvrđivanju ove optužnice – jer u njoj ništa nije jasno, počev od toga koje tužilaštvo je nadležno. Viši sud u Beogradu uporno potvrđuje ovo rešenje, poslednji put u maju ove godine, ali je predmet opet na odlučivanju u Apelacionom sudu. Mogući motiv ovakvog postupanja Višeg suda u Beogradu je kolegijalno-interesna sprega između N. Stefanovića i predsednika ovog suda, sa ciljem da se odlučivanje o ovoj optužnici razvlači u nedogled. Izjava za medije predsednika ovog suda Dragana Miloševića da je u ovom slučaju jedino sporno da li je VJT u Beogradu bilo nadležno da podnese ovu optužnicu, previđa važnu činjenice nastala nakon njenog podnošenja 4. marta 2025. To je da je VJT u Beogradu u toku leta te godine, prema izjavi njihovih čelnika medijima („Sputnjik“), na svoju inicijativu odustalo od te nadležnosti radi ustupanja iste TOK-u.
Treći predmet je finansijska istraga koja se od 1. avgusta 2025. vodi pred Tužilaštvom za organizovani kriminal (TOK) protiv 14 lica među kojima su i bivši ministri Momirović i Vesić, direktori Šurlan i Trivić („Starting“) i menadžerka Katanić, zbog sumnje da su zajedno, u toku realizacije ugovora sa kineskim izvođačem radova, u rekonstrukciji stanice u Novom Sadu i pruge Novi Sad-državna granica, oštetili državu za 115 miliona dolara. Javnost je upoznata sa odlukom direktora policije i Vlade o povlačenju forenzičara iz Udarne grupe TOK-a, ali i sa drugim nezakonitim pritiscima i opstrukcijom rada ovog organa. Po hitnom postupku, bez rasprava, donete su u januaru izmene pravosudnih zakona koje su dovele do smanjenja broja postupajućih tužilaca u TOK-u. Predlagač izmena ovih zakona poslanik Mrdić je otvoreno izneo osnovni razlog njihovog donošenja: „Zato što su hteli da uhapse ministre iz SNS, a i predsednika Vučića.“
Svi navedeni predmeti su već mesecima blokirani, a funkcioneri i provladini mediji se na javnim mestima ponašaju kao da oni ne postoje i da nisu izazvali državni teror i mnoge zloupotrebe prava prema aktivistima i studentima koji uporno zahtevaju odgovornost i raspisivanje vanrednih izbora. Jedina skromna informacija da se nešto radilo prethodnih meseci stigla je uz TOK-a na pitanje TV Insajder. MUP-ova Služba za borbu protiv organizovanog kriminala i Poreska policija im uporno ne dostavlja izveštaj o tome šta su preduzeli. Tužilaštvo je, u međuvremenu, ispitalo dva predstavnika kineskih kompanije i o nesaradnji obavestilo direktora policije. Naredni korak mogao bi biti disciplinski postupak, o čemu u TOK-u tek razmišljaju, jer je on u isključivoj nadležnosti MUP-a.
Ovo je apsolutno nedovoljan rezultat TOK-a nakon 11 meseci istrage i svega što je o ovom slučaju objavljeno u javnosti. Novinari „Insajdera“ su do Naredbe o istrazi u ovom slučaju, došli po zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. TOK sumnja da je mehanizam zloupotreba bio da su „ugovori realizovani bez nadzora i bez sprovedene tekuće kontrole obima i vrednosti radova. Povlašćene firme su dobijale posao direktno, bez javnog konkursa, često i bez dozvole i kapaciteta, uz mogućnost da ih dalje preprodaju drugim firmama. Naknadnim aneksima stvarani su potpuno novi pravni okviri… Jedan deo radova plaćen je više puta pod različitim nazivima, bez stvarne kontrole količine i vrednosti izvedenog posla. Novac je zatim prolazio kroz mrežu podizvođača, fiktivnih faktura i poreskih prevara, sve do ličnih računa i ulaganja u nekretnine.“
Očigledno je da stanje urušenog i blokiranog pravosuđa koje radi na svim tim predmetima odgovara aktuelnom političkom režimu da bi izbegao temu svoje umešanosti i odgovornosti. Tome služe i tako se tretiraju i novootkrivene afere režima poput slučajeva „Generalštab“, „Konjuh“ ili „Senjak“, te najnovije i najapsurdnije javno iznete optužbe da su studenti u blokadi 15. marta 2025. simulirali upotrebu soničnog oružja.
I posle 20 meseci – sve je ostalo isto. Politička vlast, putem svojih poslušnika u pravosuđu, u slučaju „Nadstrešnica“ istrajava na tome da postoji više istraga i optužnica koje se, po potrebi, razvlače, cepkaju ili obesmišljavaju. Po nalogu sa državnog vrha, one nikako ne smeju da stignu do javnosti i suđenja.
Autor je sudija u penziji iz Novog Sada, član Anketne komisije za ispitivanje odgovornosti za urušavanje nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu
Peščanik.net, 02.07.2026.
NADSTREŠNICA