Hipertenzija ili o opasnim banditima
Uoči suđenja ministru kulture Nikoli Selakoviću javnost je dobila uvid u privatnu prepisku jednog visokog državnog službenika. Reč je o izvoru o kome sanjaju istraživački novinari i istoričari.
Uoči suđenja ministru kulture Nikoli Selakoviću javnost je dobila uvid u privatnu prepisku jednog visokog državnog službenika. Reč je o izvoru o kome sanjaju istraživački novinari i istoričari.
Kratko je trajala iluzija da je predstavnik izvršne vlasti pred sudom tretiran kao svaki drugi građanin. Sud je pozvao Vladu Srbije da odlučuje o imunitetu.
Dinamična forma i asimetrična geometrija svrstavaju Generalštab među najreprezentativnije primere kubističko‑ekspresivne arhitekture srednje i zapadne Evrope poznog modernizma.
Lični poraz vladaoca sa projektom Generalštab ima više nivoa. Kao i svaki ishod u kome se velika očekivanja iznenada jalove i raspu se u prah i pepeo. Svoju mučeničku ulogu gubitnika odigrao je nečasno.
Srbija baš nema sreće sa ministrima kulture. Od Branislava Lečića do Nikole Selakovića trasiran je put samouništenja, koji su pojedini ministri poput Vladana Vukosavljevića pojačali do samog kraha.
Rok da Republički zavod obriše Generalštab iz centralnog registra kulturnih dobara istekao je 22. novembra. Sad se od autentičnog tumačenja očekuje da dopuni leks specijalis.
AUDIO – Pod ovim sloganom su studenti održali protest ispred Tužilaštva za organizovani kriminal. U isto vreme režim najavljuje de facto ukidanje TOK-a. Govori Sofija Mandić iz CEPRIS-a.
Prvo se donese zakon kojim se skida zaštita za zgrade Generalštaba, a onda se zakon autentično protumači tako da ne važi ni odluka kojom je čitavo područje proglašeno za kulturno-istorijsku celinu.
Ova vlast nas tretira kao dementnu tetku čiju imovinu treba rasprodati za života, pre nego što pripadne legitimnim naslednicima. Ali se ispostavilo da je tetka žilavija, a naslednici pametniji.
Slučaj Generalštaba pokazuje kako vlast može, kad god joj zatreba, u bilo kojoj oblasti, sve što joj smeta da oglasi nepostojećim i briše iz javnih registara šta poželi.
Bivši predsednik izneo je svoje argumente za uništenje Generalštaba i žalosnu sudbinu blizanačkih zgrada, poklonjenih budzašto čoveku sa pouzdano najgorim ukusom među svetskim moćnicima.
Vest kaže da je, za sada, Rio Tinto digao ruke od kopanja litijuma u Jadru. Ako je vest tačna, onda to jeste – pobeda. Makar i privremena, dok australijska kompanija ne promeni odluku.
Šovinističko ludilo je na delu u odluci o osnivanju Fakulteta srpskih nauka kojom se cepa Filozofski fakultet u Nišu i odvajaju tri departmana kako bi se napravio novi, lojalistički fakultet.
Zakon koji otvara put za rušenje Generalštaba i zgrada u okruženju, na jednoj od najprestižnijih lokacija u Beogradu, donet je po hitnom postupku, bez javne rasprave i procene rizika od korupcije.
Prema projektu porodice američkog predsednika, iznad ulaza u zgradu kasarne VII puka nalaziće se velika neonska tabla na kojoj piše „TRUMP“.
Kada su trikovi ministara i Vlade naišli na prepreku u vidu krivične istrage, u pomoć je pritekla poslanička grupa SNS sa predlogom posebnog zakona.
AUDIO – Europa Nostra, vodeća evropska organizacija posvećena očuvanju kulturnog nasleđa, uvrstila je kompleks Generalštaba na listu 7 najugroženijih lokaliteta kulturnog nasleđa u Evropi za 2025. godinu.
Na mač koji drži Stefan Nemanja na Savskom trgu, umetnik poznat pod pseudonimom Pijanista poprečno je zalepio selotejpom zlatnu letvicu.
Neka predsednika pregleda tim ruskih lekara, koji bi i njemu i Vladimiru Vladimiroviču kazali kako stvari stoje: ako ruski tim bude rekao da pacijentu još uvek nije dobro, u Moskvi ne bi dobio minus.
Kada je Vlada prošle godine skinula zaštitu sa Generalštaba, zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture tvrdili su da je odluka nezakonita. Nisu znali da su prevareni.
Oslobođenje – Moj djed je kao vojno lice radio u Generalštabu, on je k tome ranjen na Sutjesci i izvorna simbolika te zgrade zaslužuje biti sačuvana. Na kraju krajeva, i u ime memorije jednog grada.
Beogradski Generalštab, arhitektonski spomenik u ruševnom stanju od bombardovanja 1999, postavlja pitanja, od kojih se neka zbog straha od reakcija većine ne postavljaju: zašto i ko su sve žrtve.
Ljudi iz službe su prvo tražili da Republički zavod za zaštitu spomenika kulture ne daje svoje saopštenje o Generalštabu u javnost, pa su onda tražili da ga, umesto Vladi, pošaljemo u BIA.
Kako građani treba da se ponašaju kad im upadne BIA, a da to bude u skladu sa zakonom? Nisu dužni da omoguće kršenje zakona pristankom na razgovor bez upućenog poziva i/ili zakonskog osnova.
Zbog čega se sada ovako agresivno i ekspresno uništavaju simboli Beograda i njegovo kulturno nasleđe? Nije zbog modernizacije i progresa. To sve može da se dešava i bez uništavanja.
Uzalud je govoriti o hotelu Jugoslavija, šta je značio dok je bio nov, u šta se pretvorio za vreme rata, čega se sećamo i šta bismo da zaboravimo. Sećam se ponekog mirnog ručka sa rečne strane…
Prostor za život građana se sužava. Oni bi nešto promenili samo kada bi mogli da se oglase preko medija, ali njih više nema. Oslonili bi se na opoziciju, ali i ona je devastirana.
Deo opozicije koji je izašao na izbore učinio je jedino što je mogao: bio je prisutan na društvenim mrežama i pokušavao da plasira svoj politički program za rad na lokalu. U Beogradu je to doprlo do 90.000 ljudi.
VIDEO i transkript 24. tribine u 2. ciklusu Nije Filozofski ćutati na Filozofskom fakultetu u Beogradu: Branislav Dimitrijević, Ksenija Radovanović, Dušan Čavić, Dušan Šaponja i Nenad Makuljević.