- Peščanik - https://pescanik.net -

Borča i zamka za genocid

Foto: Predrag Trokicić

Linčom lokalnog pekara nekoliko desetina srpskih delija proslavilo je u Borči, u prisustvu vlasti, „najradosniji hrišćanski praznik“. Svinjska glava, preostala od mesa koje je pripremljeno za uskršnji ručak, doneta je pred pekaru, a prema nekim informacijama nije izostalo ni pevanje tradicionalne kosmetske himne – „Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji“. Iako se po mišljenju ministra policije nije desilo ništa strašno („Okupljanje je prošlo bez ijednog incidenta, nije puklo nijedno staklo“), njegov šef Aleksandar Vučić je izjavio da mu „smeta to što se dogodilo u Borči“ i podsetio nas, po stoti put, da je svoje stavove „menjao po tom pitanju, i nije me sramota da o tome govorim“.

Ali među partijama koje su osudile ovaj sramni napad nije bilo njegovog SNS-a, njegov ministar policije je osudio „manipulacije u vezi s protestom ispred pekare u vlasništvu Albanca kao ubiranje sitnih političkih poena“, predsednik opštine Palilula (u čijem je sastavu Borča), inače visoki funkcioner SNS-a, nije imao šta da kaže o napadu na svog sugrađanina – a i sam Vučić je praktično istog dana legitimnim metama označio nekoliko nezavisnih srpskih novinara sa Kosova. Okarakterisao ih je kao „medijsku agenturnu mrežu, direktno plaćenu spolja, koja ruši jedinstvo srpskog naroda na Kosovu i Metohiji“. Ako se ima u vidu da se na prostorije informativnog portala KoSSev već pucalo iz automatskog oružja, da im je zapaljen automobil, da je prećeno njegovim novinarima i njihovim porodicama, i to u gradu u kome je izvršena egzekucija nad Oliverom Ivanovićem, predsednik svekolikog srpstva se i ovom izjavom vratio u sramne dane svoje političke mladosti kada je legitimnim metama proglašavao domaće izdajnike među novinarima, od kojih je jedan, baš na „najradosniji hrišćanski praznik“, ubijen u jednom beogradskom haustoru.

Divljanje u Borči Vučić je ocenio kao „unutarstranački sukob u jednoj od onih partija koje ja zovem fašističkim“. Ako su Dveri, na koje je Vučić očigledno aludirao, fašistička stranka zbog Borče, upada u hol RTS-a i zato što je to stranka „čiji članovi tuku žene“, bez ikakve zadrške se može reći da je predsednik Srbije – fašista. Jer on je na čelu stranke koja u svojim redovima ima ratne zločince (Šljivančanin), njegovo ministarstvo odbrane promoviše knjigu ratnog zločinca (Pavković), njegovi ministri iz Haga dočekuju ratnog zločinca (Lazarevića), njegov Jutka je seksualni predator, njegov predsednik opštine Grocka naručuje paljenje kuće lokalnog novinara, njegovi šef poslaničkog kluba, ministri, lokalni funkcioneri i mediji na najbrutalniji način prete i vređaju političke neistomišljenike…

Kao i mnogo puta do sada, Vučić je i ovih dana nastavio sa svojom izbalansiranom politikom: jednom rukom je posipao benzin, a drugom pridržavao vatroglasni šlem na glavi.

I nekoliko opozicionih i tzv. opozicionih partija je najoštrije osudilo nasilje u Borči. Među njima su i one koje se zgražavaju nad svinjskim glavama, a tesno sarađuju sa vlastima koje su, između ostalog, praktično potpuno obustavile suđenja za ratne zločine.

Među onima koji su se oglasili povodom najnovijeg šovinističkog divljanja je i Pokret slobodnih građana. „Smatramo da je ovakvo ugrožavanje bezbednosti nedopustivo u društvu kakvo želimo da Srbija postane“, kaže, između ostalog, pokret na čijem je čelu Sergej Trifunović. A lider PSG-a je samo pre nekoliko dana u intervjuu NIN-u demonstrirao svoj stav o nasilju objašnjavajući kako je došlo do srebreničkog genocida.

Trifunović, po sopstvenom priznanju, malo zna o politici, ali vredno uči od iskusnijih. A ko je iskusniji i pozvaniji da priča o genocidu od Biljane Plavšić?

Evo kako je Trifunović objasnio genocid: „Da li Srebrenica ima prefiks genocid ili masakr, to je frljanje brojevima. Srebrenica se dogodila zahvaljujući Aliji Izetbegoviću tako što je Klinton nazvao Aliju i rekao, hoćeš li međunarodnu intervenciju. Hoću, odgovorio je Alija. Spreman da žrtvuješ? Spreman. Ništa manje nije kriv taj gnom koji je prodao svoj narod, nego ovaj naš gnom koji je poklao taj narod. Koja je razlika? “

Našem glumcu se očigledno najviše sviđa da izgovara scenario koji su pisali ratni zločinci ili njihovi svedoci odbrane. Biljana Plavšić: „Klinton je rekao: Amerika će ući na vašu, muslimansku stranu, u rat; i bombardovaćemo Srbe ako dozvolite da četnici uđu u Srebrenicu. I ne sme biti manje od 5.000 masakriranih, rekao je Aliji Izetbegoviću. Alija je to preneo ratnom predsedništvu, ja sam čitala taj zapisnik. Jedan Hrvat u Hagu mi je dao taj zapisnik, a moj advokat nije mogao da dođe do njega. Kaže: ovo vredi 20.000 maraka. E pa, rekla sam. Ja baš nisam imala za to, a i mislila sam da to nije važno.“

Pre Trifunovića i Biljane Plavšić taj zapisnik su čitali i Zdravko Tolimir (osuđen na doživotnu robiju) koji je rekao da je Srebrenica posledica „dogovora američkog predsednika Klintona i Alije Izetbegovića da se žrtvovanjem 5.000 Bošnjaka izazove intervencija NATO“, i vojni veštak Mladićeve odbrane, Mitar Kovač, koji zna da je „Srebrenica osmišljena sa ciljem medijske pripreme međunarodne javnosti da prihvati etničko čišćenje Srba iz Hrvatske i bosanske Krajine u drugoj polovini 1995“. To je bio „paravan za nastavak genocida nad Srbima koji je počeo još u Drugom svetskom ratu“.

Ne zna se ko se sve pre lidera PSG dokopao ovog slabo čuvanog zapisnika, ali među njima je svakako i nekadašnji dekan Filološkog fakulteta, Radmilo Marojević (izbacio nekolicinu profesora koji su se protivili primeni Miloševićevog zakona o Univerzitetu, među kojima su bili i Ranko Bugarski, Vladeta Janković i Nikola Milošević).

Marojević je kao svedok odbrane Vinka Pandurevića izvršio jezičku analizu dva borbena izveštaja bivšeg komandanta Zvorničke brigade, na osnovu kojih je zaključio ne samo da Pandurević ne može biti zločinac, nego da je u julu 1995. u Srebrenici „Srbima postavljena zamka da počine genocid“. Priznao je da o događajima u Srebrenici vrlo malo zna, ali zato „vrlo dobro zna šta je novi svetski poredak“, i kakav su scenario Srbima 1995. pripremili Klinton i Izetbegović.

Nejasno je zbog čega onda glumac koji se odlučio za scenario „Zamka za genocid“, u intervjuu NIN-u rezignirano konstatuje kako je „predsednik onaj koji je lepio nalepnicu Bulevar Ratka Mladića“ – kada je Mladić, po Trifunovićevom tumačenju, naivni sporedni lik u krvavoj predstavi koju je osmislio demonski um Bila Klintona.

„Ne zna se ko je gori – ovi građanisti ili ti, pogrešni nacionalisti – kaže u istom intervjuu jedan od vođa srpske opozicije – ista kočnica srpske nacije. Ista su govna“. Za sada je jedino jasno da su za Trifunovića Mladić i Karadžić samo „pogrešni nacionalisti“, da su „drugosrbijanci“, kojima je poručio da se „teraju“, pogubni za Srbiju, i da su na kuli stražari srpske nacije za sada samo on i Biljana Plavšić.

Sa vlašću za koju se ispred pekare u Borči nije desilo ni narušavanje javnog reda i mira, i sa opozicijom koja osuđuje verbalni linč, a srebrenički pokolj pravda rečima onih koji su ga učinili, borče ne mogu biti ekscesi – one su neminovne.

Peščanik.net, 30.04.2019.

Srodni linkovi:

Ljubodrag Stojadinović – Sergejev rečnik

Ivan Čolović – Dva humanitarca, Gujon i Đuraj

Nadežda Milenković – Borča, partija, omladina, akcija