Član 11

Svetovnost države
Član 11

Republika Srbija je svetovna država
Crkve i verske zajednice su odvojene od države.
Nijedna religija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna.

Dok Aja zoni iliti Sveti pojas (dva njegova dela) prolazi gradom, Bogorodičino tkanje od kamilje dlake, zlatnom niti i rukom carice Zoje naknadno izvezeno, a diktator u autorskom prilogu izražava ljubav svoju kao i svog naroda (jer dva su jedno) prema Trampu, oduvek odnosno od prvog mandata pa zauvek u doživotnom mandatu koji i sebi želi, razum se i za slamku odnosno za Ustav još hvata.

Bogomoljstvo je u vučimedijima doseglo vrhunac, videli smo i neviđeno – kako udbosauri sa sve hiperdekoltovanom džinglovkom stoje u studiju Pinka i krste se i levom i desnom, kako kome padne na pamet. Ako već prisvajaš „nacionalni dnevnik“, onda blago meni poštuj prvu alineju. Što se druge alineje tiče, diktator opet krši Ustav i prisvaja crkvu dok crkva misli da to radi sa državom i takođe krši Ustav, što bi moglo biti mnogo nezgodno ako se postojeći dokumenti pojave u javnosti, ako se konačno zatraži porez od crkve i ako se obelodane slučajevi pedofilije. U svim slučajevima, ni traga od odvojenosti. U vučimedijima se još uvek izvlači i uvlači crkva u narod i narod u crkvu (akcija poznata i kao vertikala duha), inače jedna od najbednijih stilskih figura devedesetih.

Druga alineja pokriva široko područje, u kojem su najveće potencijalne žrtve nauka, kultura i prosveta. Iz intenzivnog kršenja ovog ustavnog stava može se zaključiti da su upravo to glavni ciljevi diktature, od osnivanja svetosavskog univerziteta; već je uključenje bogoslovije u državni univerzitet bilo kršenje Ustava – a stvaranje državnog crkvenog univerziteta je još veće. I kako je mogućno da niko ne postavi to pitanje, baš nigde, niti da pošalje pritužbu Ustavnom sudu? Odgovor je jasan – dok je Petrova, nema Ustava! Ostaje još jedna zanimljivost povezana sa ovom alinejom: crkva će dopustiti bogohulne proizvode kao što su humanoidni roboti, i neće joj smetati nijedna tehnološka drskost koja donosi novac, sve dok nam je vladike Profitija.

Treća alineja ustavne odredbe najviše se valja po blatu i svako je gazi, od diktatora do zadnjeg ćacija i najsrećnijeg penzionera u državi. Počinje se time što se falsifikuje istorija i što se borci protiv crkvene represije i duhomorstva i njene žrtve, kao što su bili Vuk i Dositej, proglašavaju bogomoljcima i slugama crkve – oni, koji su konačno izvukli prosvetu iz kandži crkve! Obaveza pripadanja veri i crkvi pomoću vučimedija ukucava se u glave, posebno mladih, čime se uništava pojam manjina, čime se poništavaju zakoni koji štite prava žena i dece, čime se ukidaju verske slobode, čime se podrivaju javne ustanove, posebno prosvete i kulture. Država sa državnom religijom već mnogo godina održava ovo kršenje Ustava, i to je jedan od konstitutivnih elemenata diktature. Sloboda vere postaje nasilje vere, u kojem se perverzni oblici zatucanosti i licemerja prepliću. I sa druge strane, otvara se prostor praznoverja, crna ekonomija magije, tržište šarlatanstva. Kako se može biti vernik po državnoj obavezi i gledati Elitu?

Đavo je odneo šalu još davno, kad je država omogućila prvo dobrovoljnu, a onda praktično prinudnu veronauku u školi. Kršenje Ustava je dugotrajno, i postalo je strukturna odlika države. Kako to vide evropske institucije?

Peščanik.net, 23.05.2026.