- Peščanik - https://pescanik.net -

Da li je virus racionalan

Foto: Predrag Trokicić

O podacima o posledicama epidemije po javno zdravlje sam pisao tri puta. Sredinom maja prošle godine i dva puta u februaru ove godine.1 Podaci su neinformativni. Jer je broj obolelih veliki, dok je u odnosu na zaraženost, da tako kažem, broj umrlih mali. Pogotovo je mali u odnosu na stopu umrlih koja je prošle godina značajno povećana, a tako je i u januaru ove godine. Broj umrlih od virusa je oko jedne četvrtine povećanog broja umrlih u prošloj godini (u odnosu na petogodišnji prosek), a oko polovine u prvom mesecu 2021.

Ako dobro razumem, u nekom času u toku ove godine dobiće se detaljni podaci o uzrocima smrti u 2020. Nije realno očekivati da će se značajno promeniti broj umrlih od virusa. U najboljem slučaju, znaćemo da je povećan broj umrlih od starosti i od hroničnih bolesti. To neće biti neinformativni podaci bez obzira na to što se uzrok smrti neće pripisati zaraženosti virusom. Ovo zato što će se moći eliminisati drugi uzroci koji bi mogli da objasne povećan broj umrlih od jedne ili druge bolesti. Jer je jasno da će povećan broj umrlih biti posledica epidemije bez obzira na to što će se smrt pripisati tome što je srce stalo da radi.

Tako da ćemo tada znati, ako se sada dvoumimo oko toga kako da tumačimo podatke. Da li je to dvoumljenje racionalno? Šta je racionalno? Uzmimo, poređenja radi, ponašanje virusa. Njegova efikasnost zavisi od toga da li na najbolji mogući način koristi svoje zarazne sposobnosti i od okolnosti koje utiču na njegovu zaraznost. Koliko se može zaključiti na osnovu onoga što znamo o virusu, on je racionalan (efikasan ako pripisivanje racionalnosti virusu zbunjuje). Dodatnu potvrdu možemo naći u činjenici da je virus utoliko efikasniji ukoliko smo mi, koji smo sredstvo njegovog širenja, manje racionalni.

Mi naravno virusu pomažemo na više načina, ali ovde ima smisla samo pomenuti nepouzdanost podataka. Ako je iskazani broj umrlih mali u odnosu na broj obolelih, to će uticati na pogrešnu ocenu rizičnosti ponašanja. Što će imati za posledicu povećani broj obolelih i veću stopu umrlih. Virus je racionalan jer je sposoban da iskoristi našu iracionalnost.

Konačno, uzmimo jedan poseban primer iracionalnosti. U okolnostima kada je prilično jasno šta valja činiti, takmičarski pristup može da bude iracionalan. Ima, naravno, smisla učiti na tuđem iskustvu. Ali kada je reč o virusnoj epidemiji, jasno je da je potrebno onemogućiti virus da nas koristi za svoje širenje. Tako da je potrebno znati koje okolnosti na to utiču, jer će one zavisiti od, uopšteno rečeno, društvenih karakteristika, recimo, u zemlji ili u pojedinim zajednicama. Primera radi, a na osnovu podataka iz novina, jer statističkih nema ili meni nisu poznate, obolelost među sveštenstvom, a i broj umrlih, čini se da je veća nego u društvu uopšte. A svakako ima i drugih primera da specifični oblici društvenosti pogoduju virusu, pa su neracionalni sa stanovišta očuvanja javnog zdravlja.

Uzmimo sada da se teži prvom mestu u Evropi. Ovo je uglavnom neostvarivo kao takmičenje zato što podaci nisu dovoljno uporedivi, a i da jesu, društvene razlike su velike i rangiranje po jednom ili drugom kriteriju nema smisla. Ovo je tako i u drugim slučajevima, a ne samo kada je reč o poređenju posledica epidemije. Primera radi, kako bi trebalo razumeti sledeće takmičenje: „Kada država i crkva streme istom cilju i kada postave zajedničke ciljeve, Srbija bude prva u Evropi po mnogim pitanjima…“

Iz takmičarskih razloga se može smanjiti informativnost podataka, a to vodi neracionalnom preuzimanju rizika. Što se recimo vidi u povećanoj stopi umrlih prošle godine. To povećanje govori o neracionalnosti ljudi i o racionalnosti virusa.

Peščanik.net, 02.03.2021.

KORONA

________________

  1. U pitanju su sledeći tekstovi iz Novog magazina: Virus u regiji, Umrli i Korona kao uzrok.
The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija