- Peščanik - https://pescanik.net -

Da umreš od smeha

Foto: Peščanik

Virus je svuda oko nas, ali ga ovde nema. Verovatno stiže, a kad će ne zna se. Korona je Đekna našeg zdravstva. Jeste opasan, ali je blag, napada stare i one koji su već napadnuti, jake niko ne dira. Nema brige, sve je pod kontrolom. Virus je, u stvari samo vest, a naše su granice zapečaćene. Potraga za ženom koja širi paniku još traje. Zašto žena širi paniku i zašto to čini baš žena – ne zna se.

Ministar zdravlja hrabri bolesnu naciju: nema opasnosti od virusa, opasan je stampedo!

Stampedo? Naravno, kad se krdo razulari, biće pregaženi nedužni, imuni i zdravi. Mir, stoko! Korona je ženskog roda, jedna je od onih što ne bira. Hvata uglavnom starce. Neki ne izdrže njen strastveni nalet, eto, dešava se.

Juče je predsednik održao sastanak sa zdravstvenim radnicima. Videli smo sliku razdraganih ljudi, koji ležerno pričaju o nečemu što im nije jasno. Nije njima virus, nisu oni nama.

I predsednik kao prvi lekar Srbije, i ostali eksperti za infekcije svake vrste, ponašali su se kao komičari. Recimo, kao degustatori vina koji gutaju sve što probaju, umesto da ispljunu. Izgledali su kao grupa s koca i konopca sakupljenih seoskih badavadžija, omamljenih prvom rakijom iz pecarskog kazana.

Neprekidno su se smejali svojim pokušajima da budu smešni. Predsednik je bio najduhovitiji, a ko bi drugi? Na svaku njegovu dosetku, čitav skup je padao od smeha.

Veseli vođa je svoju inspiraciju našao u izjavama eksperata. Jedan je rekao: ma hajte, molim vas, nema veze. To uopšte nije respiratorna infekcija. Nego stomačna. Dijareja, narodski rečeno proliv, i to mu dođe sve. Dakle samo sapun.

Na nečiju primedbu da su svi koji su podlegli umrli od pneumonije, epidemiolog, inače pedijatar je ponovio: samo sapun u šake. Sapun i to je to. Kakve maske, kakvi bakrači! To nije kapljična infekcija.

Onaj što nas je pre nekoliko godina agresivno, skoro silom uterivao narod u vakcinaciju valjda protiv SARS-a, Predrag Kon, potpuno je omalovažio korona virus. Ta stvar nije dostojna stručne analize. Ništa to nije, pa od običnog gripa ih je pomrlo, ihaaaj. Nikada korona neće dostići sezonski grip, kad vam kažem.

Predsednik je izašao nasmejan, sve oko njega činilo mu se smešnim, a svaka ekspertska upadica duhovita.

On je želeo da ide korak dalje od pokušaja da se virus proglasi nekom vrstom dizenterije, bolešću prljavih ruku. Pa je rekao da on ima svoj lek. A to je rakija. Virus jeste svetski, svuda ga ima osim kod nas, tu zaostajemo i za regionom, a sve je to zbog rakije. On je, što se njega tiče, svoje već popio. I ma kako izgledao, dobro mu je.

Hahahahaha! Orilo se u toj prostoriji zdravlja posle svake predsednikove duhovitosti. I kakav sapun treba, mirišljav? – pitao je Vladalac, zacenjen od svoje kultne žovijalnosti.

Ma jok, rekao je doktor, cereći se, običan sapun, ništa naročito.

Dakle, običan, rekao je predsednik i heroj pobede nad virusom, cereći se. Samo obična rakija i običan sapun. Mi imamo lek za sve.

Lelek od smeha!

Epidemiolog je rekao: sada je sever Italije prazan, sva roba je na popustu. Žene, vreme je za šoping!

Hihihihihi!

Predsednik se uozbiljio: nećemo dati da bilo šta ugrozi naš narod. Ubićemo sto virusa za jednog Srbina.

Peščanik.net, 27.02.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)