- Peščanik - https://pescanik.net -

Desant na Tivat

Foto: Peščanik

Bila mu je to druga invazija od kad je sebe proizveo u vrhovnog komandanta kopnene vojske, avijacije i mornarice.

Prva operacija je izvedena u Banjskoj a iz te terorističke kalvarije Srbija je dobila zaštićenog ajduka Radojičića, koji nije osvojio Kosovo ali Srbiju jeste.

U sredu (3. juna) odred posebno odabranih lojalista seo je u čarter Er Srbije i poleteo prema Tivtu. Uhvaćeni su pri sletanju.

Tivat je bio desantna prostorija za pretorijanske odrede srpskog firera. Ta formacija regrutovana iz dna polusveta, krenula je u Tivat namerna da neformalno štiti A. Vučića.

To bi značilo da je ovdašnji vojskovođa svoje trupe na teritoriju susedne države uveo preventivno i izrazito podmuklo. Njegova namera je da u Tivat specijalnim letom stigne u petak, na Samit Evropske Unije i Zapadnog Balkana. Tvrdi da inače ne bi ni išao tamo, jer je ljut na sve oko sebe. Dolazi samo zbog Ursule fon der Lajen.

Crnogorci su mu napali porodicu, brata Andreja pre svih. Andrejevu tužbu protiv novinara Vijesti (Mihaila Jovovića, Danila Mihajlovića i Jelene Jovanović) koji su mu „rušili ugled i naneli duševnu bol“, sud je odbacio brilijantnim obrazloženjem sudije Jelene Anđelić iz Osnovnog suda u Podgorici. ( preporučeno za čitanje).

BIA i Ana Brnabić nagovaraju svog monarha da ne ide u Crnu Goru, ako su njegovi kozaci već pohvatani. Tamo je Zvicer. Ali gospodar se ne obazire na upozorenja i odlučio je da putuje. Unapred odbija počasti koje su mu možda namenjene.

A. Vučić je nameran da Crnogorcima koje sretne a na koje je besan, sve što ima kaže u lice.

Njegov uticaj u Crnoj Gori ubrzano se osipa ako ga je i bilo, on svima sve više postaje oduran prizor, nužno zlo koje se pojavljuje. Njegova sentimentalna bljuvotina o razlazu koja glasi: „Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas“, ne ide dalje od priproste uličarske trivijalije. I Andrija Mandić se upadljivo udaljava od njega.

Ima predloga da mu se u Crnoj Gori uskrati gostoprimstvo. Persona non grata, tako nekako. Pre nekoliko dana to je bila ideja blagog preterivanja, posle čartera sa elitom baraba, secikesa, robijaša, kapuljaša i sličnih fizionomija, takva zamisao itekako ima smisla.

Crnogorci su očito imali dobar uvid u profil specijalnih putnika i cilj njihovog upada. Vučić se jedino među kriminalcima oseća sigurno, to je prirodni impuls pripadnosti. Kobre i slični reptili nisu dovoljni ni dovoljno oštri. Očekivalo se da će jezovita rulja, kao garda vrhovnog vođe, proći kroz Crnu Goru kao kroz mladi jastrebački sir. A onda bi se vitezovi rasporedili po logici planiranog zuluma i zlostavljali sve po redu. Njihov gospodar se čuva kao svaki don: svim silama i po svaku cenu. Pre svega strahom od divljačkih formacija. Formulacija o posrednoj zaštiti samo je nasilnička mimikrija.

Nije A. Vučić svojom čarter invazijom ponizio državu više nego što je ona bila osramoćena. Niže od ovoga se ipak još može. Gde god ide, on Srbiju pokazuje kao polje raspada i razoreni feud. Pa i u Crnoj Gori. Šta bi on rekao domaćinima tako glupo uhvaćen u poslu ugrožavanja bezbednosti susedne države? Da su sve to mirni momci, divni porodični ljudi koji su došli da vide lepote Crne Gore, a uljudnim urlicima podrže svog predsednika dok briljira na Samitu. I da mu pruže moralnu i intelektualnu podršku. Poznati su po tome.

Nemajući razumevanja za plemenitu ideju srpskog dahije, crnogorske vlasti su ustanovile da 87 od 90 specijalnih putnika ima status „bezbednosno interesantnih ličnosti“, da mnogi imaju kriminalne i robijaške dosijee u rodoslovu. Doneli su odluku da neželjeni gosti promptno budu vraćeni u Srbiju.

Iz SMIP-a još nije najavljen demarš crnogorskom ambasadoru u Beogradu zbog proterivanja mirnih turista iz Srbije. Ali je ulazak građana Crne Gore u Srbiju otežan. Ima mišljenja da je sve ovo sa invazijom ambiciozna glupost dostojna Vučića. Nimalo bezopasna, jer se taj primerak, tako se misli, potpuno odmetnuo od razuma.

Crnogorci su u najezdi ove hajdučko-kozačke grupacije opravdano videli ugrožavanje Tivta i Crne Gore.

Srpska opozicija smatra da bi Vučić morao da potone od srama (!!!) te mu predlažu da odmah podnese ostavku zbog definitivnog rušenja razorenog ugleda zemlje. I da bude priveden časnom sudiji i osuđen po zakonu.

U svemu tome što se događa u Crnoj Gori, pored ohrabrenja što na sat leta od Beograda radi pravna država i deportuje kriminalnu rulju iz svoje zemlje, postoje bar dva razloga za nemir i strepnju.

Sav taj nepojmljivo opasni, sirovi, slaboumni i dresirani polusvet vratiće se nama.

I maršal čije su to elitne trupe, dolazi na mesto zločina.

Peščanik.net, 04.06.2026.

Srodni link: Svetlana Slapšak – Obedska bara se budi


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)