- Peščanik - https://pescanik.net -

Dević i Devići uveoci

Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

Tekst Natalije Dević o emigrantima tako je u domaćim medijima – opravdano, zar ne – stručno raščerečen i detaljno istranžiran da se tu prosto nema šta dodati. Sirota Natalija ostala je sama samcijata, bez ikakve odbrane, a i bez kolumne u prestižnom listu.

Mada, kad se malo bolje pogleda, Natalija nije sama. Kad se njenoj priči doda kulturna dimenzija (Vladimir Kecmanović), pa kad se još obogati ekonomskim interesima (Nenad Popović) i, na kraju, sve to uvije u ustavno-pravnu oblandu (Miša Đurković), onda cela stvar izgleda dosta drugačije. Onda to deluje mnogo ozbiljnije i temeljnije. I, što je najvažnije, kao odbrana „srpskih nacionalnih interesa“.

Natalija Dević je u stvari samo svojim rečima prepričala ono što svakodnevno zagovara – ovim ili onim povodom, na ovaj ili onaj način – veliki deo srpske intelektualne elite.

Tekst Natalije Dević zapravo je ta ideologija ispričana iz vizure „malog čoveka“ i njegovog „običnog života“. On je imao tu manu što je bio samo lični doživljaj jednog problema, imao je isključivo privatnu notu; nije bio zaodenut ni u kakve visoko učene koprene.

A sve ono što je rečeno o kolumni Natalije Dević važi i za tu ideologiju. Pa to ovde nema smisla ponavljati.

Peščanik.net, 29.08.2015.

Srodni linkovi:

Isidora Stakić – Seksizmom protiv “zgroženosti”

Svetlana Slapšak – Ne vređajte krave!

IZBEGLICE, MIGRANTI

The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.