- Peščanik - https://pescanik.net -

Devojka za sve

Stari je običaj i nije loš – u kućama je bila pomoćnica i vredno je poslovala. Popularno su je zvali Katica za sve, i sve je bilo u redu.

Iz siromašnijih porodica su dolazile u Beograd i radile, a u kući su imale svoju devojačku sobu, imale su izlazak u grad. Niko u tu sobu nije smeo da uđe – osim domaćina kada gospođa s decom nekud ode – imale su punu autonomiju kao ličnosti. I cenjene su bile. Kasnije su došla druga vremena i danas toga više nema.

Ne bismo o tome, ali nagoni nas ruski ambasador u Beogradu koji je o Srbiji govorio kao o nekoj “lakoj devojci”. Uistinu nije baš diplomatski, ali tu smo gde smo, a u medijima se digla galama i ruže na pasja preskakala Čepurina, koga je V. Putin lično snabdeo instrumentima za obavljanje te dužnosti na Balkanu. Ako ćemo pravo, preterao je Čepurin i do neke mere je razumljivo reagovanje beogradske štampe, pri čemu ima i u reagovanjima jakih i teških reči – te on je siledžija, te ovo te ono, te hoće guberniju ili da se naše tri Morave ulivaju u Volgu. Te i ono s gasom je ujdurma neka i svakojake još priče tu ima.

Na pamet nam ne pada da branimo ambasadora Čepurina, ali nešto se tu mora bolje objasniti. Lider LDP na primer kaže doslovno: “Srbija nije laka devojka, koliko god da je A. Čepurin siledžija”. I druga reagovanja nisu baš laskava, i zaista ambasador je prekoračio sve i uvredio nas je u jednom trenutku kada se Srbija lomi kom će se carstvu privoleti. Da li Putinovom ili Obaminom, recimo. Ni mi ne treba da preterujemo. Ambasador samo brani interese svoje zemlje i to primerno dobro po zemlju koju zastupa, to je prvo, i dalje, bilo da je reč o Gazpromu ili nečem drugom, ambasador je dosledan. On uostalom dolazi posle A. Konuzina, koji je isto to radio. Dao bi bog da i naše diplomate u Moskvi tako postupaju. Dali smo mu sve, pa i ono malo nafte što imamo, a poklonjenom konju pametan čovek ne gleda u zube. Ambasador je preterao, jer Srbija nije neka laka devojka. Jeste to ružno i Čepurin nije to smeo reći, jer Srbija i kada je sluškinja, ima svoj ponos izražen u Milici devojci koja za sebe kaže i to je svetu poznato:

Nisam vila da zbijam oblake
već đevojka da gledam preda se.

To je naš legendarni ponos koji svi u svetu poštuju, i tu Čepurin nije u ovom trenutku trebalo da udari. Ovo je zaista skandalozno. No, nema reagovanja ni iz Vlade I. Dačića, ni iz samog Starog dvora, gde stoluje vojvoda Toma N, ni iz SANU ili SPC, te nezavisnih intelektualaca koji u svom patriotizmu idu zaista do balčaka – tajac i muk. Sve utihnulo i prede li prede, kao naš mačak Antilopije na sunčanoj strani krova, ćute svi pa i visokopreosvećeni Amfilohije crnogorsko-primorski i skenderijski – to mu je Skadar onaj na Bojani – svi ćute i ni mukajet. Vlada ćuti, a prvi ministar Dačić daje neke izjave koje niko živ ne razume, duboke su kao Zaratustrine, ne onog iz Ničeove filozofske poeme, nego onog iz Azije, pravog. Sećamo se izjave neke ambasadora A. Konuzina, koji je u jednoj prilici pitao sve nas onako – Ima li ovde Srba? Ima Srba, ekselencijo, ali raznih, za sada su u većini oni koji su se već privoleli carstvu ruskome – ili nisu većina, nismo sigurni – i zašto da ne može i Morava da se uliva u Volgu, ako već nismo sigurni u onaj vojvode Tome podzemni kanal prema moru Egejskome. Nismo sigurni, jer Terazije su ovo u gradu, a to su Latini zvali Catena mundi, a ruski se to kaže Vjesy, odnosno srpski Verige. Tu se mi ljuljamo vekovima nazad, vatrom, pa kako nam bude. Da je neki naš ambasador u Moskvi ovako postupio sa Rusijom, bio bi proteran i pod policijskim nadzorom sproveden do granice.

A ima li Srba u srpskoj Vladi, to je tipično retorsko pitanje – biće valjda kad zatreba.

Sa velikima kakva je Rusija nikada se ne zna, ako ih naljutiš, oni će ambasadora sa svim potrebnim papirima pravo u Prištinu. Nije se oglasio ni princ A. na nekoj vulgati od jezika, sa blagim primesama srpskog, ne, svi u ovom slučaju ćute, pa ćuti i SPC, jer Moskva je treći Rim, a zna se da četvrtoga Rima “neće biti”, kako se izrazio davno još prvi čovek ideološke komisije RPC onaj ideolog – zvao se Filotej. Neće Srbija ipak ni na Istok ni na Zapad ni na Sever ni na Jug. Neće Srbija nikuda iz sebe. A Čepurina bi trebalo da poseti neki zvaničnik iz Vlade i da mu to nasamo kaže da se u medijima ne objavljuje. Svi ćute – i vojvoda Toma N. i Gorostas iz Velike Drenove, ali zašto ćuti Gospodar Vučić-Weber, koji odavno ima ulicu u Beogradu, od škole Vojislava Ilića do Dušanovca – to niko ne zna.

O tome ćemo i mi ćutati barem za sada dok se ne vidi na koju će se stranu verige zaljuljati.

Autonomija.info, 03.12.2013.

Peščanik.net, 04.12.2013.


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)