- Peščanik - https://pescanik.net -

Dr zauvek?

Jake Strangel, In the act

Život u Srbiji poslednje dve godine ozbiljno liči na reprizu naših prethodnih i omraženih života – pre svega kada se radi o nepoštovanju osnovnih ljudskih prava. Kao da to nije dovoljno, i dnevni događaji se intenzivno ponavljaju, toliko da nam se ponekad čini da smo nešto pomešali, sanjali ili da nam se jednostavno vrti u glavi. Takav je slučaj i sa tek objavljenom vešću da je „nezavisna komisija“ Univerziteta Megatrend donela istu odluku kao i prva komisija koja je ocenjivala originalnost doktorske disertacije ministra Nebojše Stefanovića. Odluka se svodi na to da je sa doktorskim radom ministra sve sasvim u redu. Razlika između odluke ove dve komisije bi se mogla svesti na sledeće: prva odluka je doneta u junu, a druga u septembru; prva je pisana na 12 strana, a druga na dve; prva komisija je brojala četiri člana sa Megatend univerziteta, dok druga broji tri člana koji nisu angažovani na Megatrend univerzitetu. U poslednjem se, navodno, ogleda i nezavisnost komisije. Ne preostaje nam ništa drugo nego da ponovo, kao i prošli put, analiziramo osnovne argumente iznete u odluci koja je objavljena na internet prezentaciji Megatrend univerziteta, koju su preneli gotovo svi mediji, a koja je po svoj prilici i konačna kada je u pitanju akademska sudbina ministra Stefanovića.

Komisija za ocenu osnovanosti pokretanja postupka

Obe komisije su zapravo odlučivale o osnovanosti pokretanja postupka za oglašavanje diplome ništavom, a ne o originalnosti samog rada. Da to kažemo vrlo jednostavno, komisije su odgovarale na pitanje – da li o ovome uopšte treba odlučivati, a ne da li je rad originalan ili ne. Obe komisije su na prvo pitanje dale odrečan odgovor i nikada se nisu ni upustile u ocenjivanje originalnosti rada.

O ovome je već bilo reči na Peščaniku, ali je očigledno potrebno da „crtamo“ zbog čega je ovakav pristup ne samo ponovno vređanje inteligencije javnosti, već je i nezakonit. Sa jedne strane, imamo zakon o opštem upravnom postupku koji određuje kako će se državni organ ili ustanova kojoj su poverena javna ovlašćenja ophoditi kada odlučuju o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkih lica. U članu 114. ovaj zakon kaže da će nadležni organ „pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili drugi propis i kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba pokrenuti postupak radi zaštite javnog interesa“, kao i da će „pri pokretanju postupka po službenoj dužnosti organ uzeti u obzir i eventualne predstavke građana i organizacija i upozorenje nadležnih organa“.

Da bi nam bile jasne obaveze Megatrend Univerziteta, potrebno da je pogledamo i član 101. Zakona o visokom obrazovanju koji kaže da će visokoškolska ustanova „oglasiti ništavom diplomu o stečenom naučnom nazivu doktora nauka, ako utvrdi da doktorska disertacija nije originalan naučni, odnosno umetnički rezultat rada kandidata“.

Dakle, iz ova dva zakonska rešenja nesumnjivo sledi:

1. da Megatrend kao Univerzitet vrši javna ovlašćenja i da mora postupati po Zakonu o opštem upravnom postupku.

2. da postoji zakonska obaveza za oglašavanje ništavom diplome ukoliko doktorska disertacija nije originalan naučni rad.

3. da postoji zakonska obaveza da ovo bude učinjeno ako je po sredi zaštita javnog interesa, a pogotovo ako postoji predstavka građana koja na to poziva.

Objavljeni tekstovi nemaju karakter inicijative

Kada znamo da je Megatrend već na prvom koraku pao po drugi put, dolazimo i do druge „omiljene“ teze – „tekstovi kojima se dovodi u pitanje samostalnost predmetnog rada nemaju karakter inicijative za pokretanje postupka za oduzimanje stečenog naučnog stepena“. Iako je Univerzitet, kao što smo prethodno videli, dužan da štiti javni interes i pokrene postupak radi njegove zaštite, još posle odluke prve komisije bilo je jasno da Univerzitet ignoriše javni interes i da u ovoj stvari vidi samo dva interesa – svoj sopstveni i lični interes ministra Stefanovića (koji se svakako sastoji u tome da zadrži akademsko zvanje).

Upravo zbog ovoga, još u junu smo na sajtu Peščanika objavili predstavku kojom kao građani Megatrend univerzitet podsećamo na zakonsku obavezu, a po kojoj je taj univerzitet morao pokrenuti postupak ocene originalnosti rada. Ovoj predstavci iz juna, u kojoj se nalazi pravni osnov i svi javno objavljeni primeri plagiranih delova disertacije, dodali smo i dopunu predstavke kojom smo navodili i druge primere koji su se naknadno pojavljivali u javnosti, sve upravo kako Megatrend ne bi mogao da koristi argument da „ne postupa na osnovu navoda iz medija“. Dakle, teza da inicijativa, odnosno predstavka ne postoji je – samo još jedna neistina.

Tu su i druge neistine, recimo ona da je u javnosti ocenjivana radna verzija doktorata, iako znamo da doktorat u Univerzitetskoj biblioteci ima samo jednu verziju – konačnu, do koje javnost jedino i može da dođe.

Posebnu temu predstavlja sastav „nezavisne komisije“. Ono što znamo jeste da je jedan od članova, Ivan Radosavljević, bio predsednik nadzornog odbora Miloševićeve republičke izborne komisije 1997. godine i član Savezne izborne komisije za izbore 2000. godine. Takoreći, ima istoriju „nepristrasnog“ odlučivanja o spornim pitanjima.

U ovom trenutku sigurno je da građani Srbije i javnost ne mogu otići dalje nego što već jesu – oni ministrima formalno ne mogu poništavati diplome. Ipak, to ne znači da je slučaj Nebojše Stefanovića zatvoren, jer pitanje njegove doktorske disertacije u budućnosti može ponovo biti postavljeno i to zato jer se o njemu zapravo i nije odlučivalo. Znamo da se položaji moći i uticaja lako menjaju, brže nego što nam se nekada čini, dok se to ne odnosi na delove tuđih radova – oni će zauvek ostati ukradeni. Takođe, ima li gore kazne za mladog političara (koji očigledno planira blistavu karijeru) od toga da svi oni kojima je danas makar formalan autoritet, a koje će jednog dana ponovo sretati na ulici, znaju da je običan kradljivac, nesposoban da doktorira poštujući pravila. Da je osoba čiju čestitost štiti čuvar Miloševićevih izbornih krađa. Čini se da je to sramota od koje se ne može pobeći sve i da mu zauvek ispred imena piše dr.

Peščanik.net, 04.10.2014.

PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)