- Peščanik - https://pescanik.net -

Državna bezbednost protiv privrede

Foto: Predrag Trokicić

Istina je spora ali dostižna. Polako izbija na videlo zašto je sredinom maja Rusija zabranila uvoz mesa iz četiri srpske kompanije. Karneks, Matijević, Zlatiborac i Big Bul bili su žrtve, blago rečeno, državnog nemara. Jer, prema pouzdanim izvorima, oko 80 odsto propusta koje su utvrdili ruski inspekcijski organi odnose se zapravo na ono što je trebalo da urade – a nisu uradile – razne državne službe.

Ovde se odmah nameće pitanje zašto dotične firme nisu o tome obavestile javnost i tako se bar malo zaštitile od neosnovanih napada kojima su bile izložene? Odgovor je koliko jednostavan toliko i neverovatan: zato što su uhvaćene na prepad. To jest – zato što su prepadnute. Zato što su na sastanku u Vladi Srbije na kome je trebalo da se razgovara o otklanjanju uočenih propusta bile izložene grubim insinuacijama i pretnjama. Na tom sastanku – kome inače nije prisustvovao niko iz nadležnog ministarstva poljoprivrede – glavnu reč je vodio „neki debeovac“ koji je odmah, takoreći s vrata, počeo da oštro napada, pa i vređa, predstavnike pomenutih preduzeća. Pošto se iz dokumentacije kojom su svi raspolagali jasno videlo da zapravo državna administracija snosi najveći deo odgovornosti, jedan od prisutnih se osmelio i pitao dotičnog debeovca zašto tako govori kada je greška pre svega na strani države. Na to je ovaj počeo sa još težim kvalifikacijama, zapretivši na kraju prisutnima da će ih sve pohapsiti.

Posle toga je izašlo ono saopštenje u kojem se oklevetane firme „posipaju pepelom“ i obećavaju da će načinjene propuste u najkraćem roku ispraviti.

Posebnu pažnju ovde zaslužuju komentari na društvenim mrežama i portalima, pošto je vest objavljena. Svi su oni, naime, praktično bez izuzetka, osuli drvlje i kamenje na domaće proizvođaće, kriveći ih da su nešto muvali i pokušali da podvale Rusima. Takođe, u najvećem broju reakcija tvrdilo se da je sporan kvalitet proizvoda, a ne da se radi o nedostacima prateće dokumentacije, na šta su i ruski izvori ukazivali. To pokazuje koliko je domaće javno mnjenje zatrovano kampanjom koju protiv preduzetnika već godinama vodi Vučićeva vlast pa su joj poverovali i oni koji iz dna duše ne podnose Vučića.

Debeovskom rukovođenju (poljo)privredom, kažu upućeni, ovde nije kraj. Sličan sastanak se sprema sa otkupljivačima malina, tzv. hladnjačarima. Od njih će se tražiti da malinu otkupljuju za 150 dinara, tj. za oko 1,3 evra po kilogramu. Što je gotovo duplo više od trenutne cene u Poljskoj koja iznosi 0,7 evra.

Peščanik.net, 26.06.2019.


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)