- Peščanik - https://pescanik.net -

Evropa još nije propala

Foto: Peščanik

Ako ste Stiv Benon i skloni da učite, nauk tek održanih izbora za Evropski parlament bi morao biti da ne znate baš mnogo o Evropi. Jeste, Salvini je dobro prošao u Italiji, ali su se demokrati oporavili. Le Pen je dobila više glasova i poslanika od Makrona, ali manje nego pre pet godina. I svakako ne može da pobedi ni na parlamentarnim niti na predsedničkim izborima. Slično je sa Faražom u Britaniji, jer nije povećao podršku, uprkos veoma niskoj izlaznosti. I to je otprilike to. Tu su naravno Orban i Kačinjski i niska izlaznost u malim bivšim socijalističkim zemljama, ali one svakako neće promeniti Evropsku uniju.

Izgubili su konzervativci i socijalisti, a dobili na snazi zeleni i liberali. Uz značajno veću izlaznost, što je verovatno najznačajniji ishod ovih izbora. To će svakako otežati izbor članova Komisije i svih ostalih ključnih položaja u Uniji. Važnije od toga, ishod izbora bi trebalo da podstakne reforme, od kojih zapravo i zavisi opstanak Evropske unije.

Prvi komentari ukazuju na rascepkanost Parlamenta. Ali to bi zapravo trebalo da je očekivano budući da je reč o proporcionalnom izbornom sistemu. U njemu, koalicije se sklapaju posle izbora, a ne pre njih, kao u slučaju većinskog izbornog sistema. Ovo ponekad buni posmatrače britanskih izbora, jer bi Brexit stranka, da je reč o većinskom izbornom sistemu, koji se koristi u Engleskoj, osvojila ubedljivu većinu, recimo u Westminsteru. Dok, zapravo, rezultati, posebno ako se uzme u obzir niska izlaznost, gorove o podršci većine članstvu Ujedinjenog kraljevstva u Evropskoj uniji.

Konačno, ostavivši detalje za kasnije, relativni neuspeh socijalista i konzervativaca ukazuje na probleme sa kojima se suočavaju stranke sa klasnim i nacionalnim programima. Socijalisti nisu dosledni internacionalisti, dok nacionalisti, umereni ili ne, teško međusobno sarađuju. Tako da socijalna Evropa i Evropa nacija, ili obe zajedno, nemaju šta da ponude evropskim reformama. Verovatno mogu da ih zaustave, što je ključni izazov za čitav proevropski pokret.

Peščanik.net, 27.05.2019.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija