- Peščanik - https://pescanik.net -

Evroprajd i hibridni rat protiv Srbije

Beograd, 17.09.2022, foto: Peščanik

Podsećam da je Ivica Dačić, čini mi se u vreme izborne kampanje, vrlo vehementno uskliknuo da Srbija neće voditi ni zapadnu ni rusku politiku nego srpsku. To znači da će ona slediti samo svoje interese, a nikako tuđe, bilo zapadne bilo ruske. Možda samostalna i jedinstvena srpska politika može da prija srpskim ušima, bez svesti da je takvu politiku najdoslednije vodio Milošević devedesetih u ratovima za veliku Srbiju. Ta politika je propala u porazu Srbije i gubitku suvereniteta nad Kosovom. I Vučić je na istoj talasnoj dužini. I on vodi srpsku politiku nepopustljivu za strane uticaje, što poručuje i sada iz Njujorka tvrdeći da, kad se u rano jutro susreo sa američkim ambasadorom Kristoferom Hilom, na dan kada je trebalo da se održi šetnja koju je Vučić već bio zabranio, nije s njim o tome pričao. Jer se s njim tako ne može razgovarati, a izgleda da se ipak tako razgovaralo. Baš tada je odmrznuta već zabranjena šetnja, koja se dogodila kao da je operisana i nije ličila na Paradu iz prethodnih godina. Zašto je Vučić zabranio šetnju pa je pod pritiskom odledio, može se razumeti samo u kontekstu rata u Ukrajini.

Prošle godine je policija mirno obezbeđivala Paradu ponosa, nije bilo nikakve zabrane, šetalo se šareno i veselo tri sata, uz miran i zadovoljan razlaz. Ove godine to nije moglo da se ponovi. Ove godine svet se iz temelja promenio u februaru mesecu kada je krenula agresija Rusije na Ukrajinu pod rukovodstvom predsednika Putina. Od tada su se pozicije prema agresiji Rusije zaoštrile toliko da su postojale samo dve suprotstavljene strane. Na jednoj je jedinstveni zapad koji je ustao u odbranu Ukrajine, isporukama oružja, moralnom i političkom podrškom i uvođenjem teških sankcija Rusiji. Na drugoj strani su se našle kolebljive zemlje koje su bile u procepu između dve strane, što je i slučaj Srbije. Ona se našla na teškim mukama, pekla se na žeravici, jer joj je EU potrebna iz ekonomskih razloga i zbog novca, dok s druge strane neguje antizapadno raspoloženje, pa se mentalno i emotivno našla na Putinovoj strani, na kojoj već odavno stoji zbog ruskog spasavanja Kosova; a i inače joj je Rusija bila bliža.

Ratom u Ukrajini Rusi su spustili gvozdenu zavesu prema zapadu, koja Srbiju primorava da se odrekne jedne od dve stolice na kojima pokušava da sedi: to već duže vreme predstavlja srpsku politiku, koja je za posledicu imala zaustavljanje napretka Srbije ka EU. Koliko zbog Kosova i još više zbog autokratskog režima i lične vlasti predsednika Vučića, koji je prisvojio sve državne institucije i doveo do korupcije ogromnih razmera. Većina EU država je priznala Kosovo. Vučić im je prebacivao i u novonastaloj situaciji primenu „dvostrukih aršina“. Zapad unisono brani suverenitet Ukrajine, a ne i teritorijalni integritet Srbije. Poređenje nije adekvatno, ali za Vučića i posle agresije na Ukrajinu i dalje važe ovakva namerno pogrešna poređenja Ukrajine i Srbije. Zato je njegova i naklonost većine Srba pripala Putinu kao „braniocu srpskog Kosova“. Tešnje veze sa Rusijom jesu deo istorije i srpske tradicije, ali ne u tolikoj meri kao što je to danas. To je postignuto desetogodišnjom Vučićevom propagandom rusofilstva i samog Putina kod koga je bio u poseti 19 puta. Zanimljivo je da Srbi više vole Putina nego Rusi. Srbija jeste osudila rusku agresiju na Ukrajinu podrškom Rezoluciji UN, ali je jedina evropska zemlja koja Rusiji nije uvela sankcije.

Pošto Vučić ne može direktno da se suprotstavi EU i SAD, važna kontraofanziva zapadu usledila je uvođenjem na političku i društvenu scenu Srpske pravoslavne crkve, koja je tradicionalno antizapadno orijentisana. SPC je zauzela ogroman prostor u javnosti, čak je dodelila orden ratnom zločincu osuđenom u Tribunalu u Hagu; najviši crkveni orden patrijarh Porfirije dodelio je predsedniku Mađarske, Viktoru Orbanu. Njegove grudi je ukrasio i najviši državni orden Srbije, koji mu je okačio predsednik Vučić. Srbiju i Mađarsku je približilo zajedničko opiranje i odbacivanje liberalne demokratije, saradnjom sa desničarskim i konzervativnim politikama kako onim na zapadu, tako i u odnosu na Putina, koji je postao svetski podržavalac retrogradnih, konzervativnih i profašističkih partija i grupa. Glas SPC se visoko čuje u hvalospevu i propagandi patrijarhalnih „porodičnih vrednosti“ (kako objašnjava Dragica Vujadinović) i javnoj osudi koju je patrijarh Porfirije izrekao na račun LGBT+ populacije koju je nazvao zlom. Javno je podržao zabranu Evroprajda i Parade ponosa zakazane za 17. septembar. Stav prema Paradi ponosa i tobožnjoj propagandi „gej ideologije“ koja navodno ugrožava porodicu i njene vrednosti, zajednički je SPC i ustradesničarskim strankama u Srbiji. Najopasnija je bila podrška masovnim litijama, na kojima su nošene slike svetaca, Putina i likova pobeđenih u Drugom svetskom ratu.

Zatezanje sa Prajdom trajalo je do poslednjeg jutra kada je američki ambasador prelomio Vučića da se održi hibridna šetnja od svega 200 metara, što je već bio kompromisni predlog organizatora Evroprajda. Okupljanje je bilo zakazano ispred Skupštine, dok je prostorom odjekivala ruska himna iz one otrcane kućice koja mesecima stoji ispred parlamenta. Prilično masovna povorka Parade ponosa širila se prema Ustavnom sudu i, pritisnuta ogromnim obezbeđenjem, stigla je do Tašmajdanskog parka i zatim do stadiona gde je održan koncert.

Odgovor zašto nije bilo uobičajene šetnje i zašto je Vučić zabranio Paradu ponosa, našla sam u Politici koju sam tog subotnjeg jutra kupila. Privukao me je veliki naslov na prvoj strani. Pisalo je „Evroprajd je hibridni rat protiv Srbije“. I to je odgovor zašto je šetnja bila zabranjena. Zbog nasrtaja onih liberalnih vrednosti na Srbiju i onih prava i sloboda LGBT manjine koja najviše iritira Rusiju, ultra desne i profašističke stranke i tradicionalističke i konzervativne zemlje. Pod pritiskom SAD šetnja je ipak održana u skučenom izdanju, svedena na „postojeću-nepostojeću“ šetnju. Za razliku od bombastičnog naslova, u tekstu nema ničeg sem prenošenja Vučićevih reči o neviđenim ludostima i glupostima koje je opozicija izgovarala na skupštinskom zasedanju posvećenom Kosovu. Najveći deo teksta se time bavi. Konačno, kada je prešao na šetnju u okviru Evroprajda, rekao je da misli da će se poštovati zakon i odluka MUP-a da zabrani šetnju. „Neću se baviti pokvarenom temom nametnutom srpskom narodu.“ Dodao je da ne može da shvati da neko sebi može da daje pravo da šeta, a da onaj drugi (čitaj litije koje su se spremale ispred Hrama) ne može. Pokvareno nametanje teme srpskom narodu je propagandna šetnja LGBT+ manjine koja ugrožava porodične vrednosti i pravoslavlje, a stiže sa zapada, pa sam zaključila da se mislilo na Evroprajd, što mu i ime kaže, zapravo jeste zapadni hibridni rat protiv Srbije da bi suspendovao narodnu većinu koja podržava Vučića i Putina, Rusiju i Kosovo, kao i pravoslavne vrednosti koje krase oba naroda. Ostaje činjenica da je Vučićeva zabrana šetnje na izvestan način znak svrstavanja povodom ruske agresije. I to u trenutku kad i mnogi istočni prijatelji Rusije vide slabljenje te zemlje koja gubi rat u Ukrajini. A niko se neće svrstavati uz luzera.

Peščanik.net, 20.09.2022.

LGBTQIA+

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)