- Peščanik - https://pescanik.net -

Gangnam Style politika

Grafit: Lush Sux, foto ©Bwag/Wikimedia

Bez premca na prvom mestu u razdoblju između dva broja ovih novina svakako je “istorijski” sastanak, koji je nametnuo i naslov ovog teksta: dva narcisa koji se grle pošto su prethodno atomskim bombama pretili uzajamno i celom svetu. Reč je dakako o sastanku američkog predsednika Trampa i severnokorejskog, po funkciji, Velikog vođe1 Kim Džong-una. Prvi poseduje vojnu, ekonomsku i medijsku moć da sebe nametne svetu, a drugi da preteći nuklearnim bombama i raketama od prvoga prigrabi ostatak globalnog informativnog prostora. Valja još reći da je Gangnam deo Sajgona u kojem živi bogati, samouvereni i razulareni svet o kojem je hip-hop pevač Psy napravio narkotičnu pesmicu Oppan Gangnam Style. Prvi put u istoriji YouTubea ova pesma je 2012. premašila milijardu otvaranja, što je očito san današnjih svetskih političara. Stilu svemoćnih nasilnika i bespoštedne borbe za ovladavanje svetskim ekranom danas malo ko odoleva.

Ne samo ja, nego pre svega ugledni Foreign Affairs sluti da će i samit dvojice političkih silnika posle vrhunca popularnosti ubrzo pasti u zaborav, jer je to sudbina svih iznuđenih lajkova. Kim je, kako piše FA, uspeo da ostvari snove svog oca i dede: da ovlada nuklearnim oružjem i da iz duboke anonimnosti prigrabi svetsku poziciju. Šta god obećavao – on se ni jednog ni drugog neće lako lišiti. S neskrivenim ushićenjem je konstatovao da “čitav svet gleda naš sastanak”. Tramp, osim obećanja denuklearizacije koja je “dugoročan proces”, kao medijski uspeh kod svoje publike može da ubeleži i povratak kući makar nekih od 28.500 američkih vojnika iz Južne Koreje. A onda se iza velikih reči pomalja interes Trampa preduzetnika nekretninama koji je na konferenciji za novinare rekao: “Kim je veoma talentovan, sa 26 godina je uzeo zemlju u svoje ruke. Rekao sam mu: imate prekrasne plaže, na njima bi se mogli izgraditi fantastični hoteli”.

U tom političko-biznis-medijskom haosu desi se da čak i jedan trostruki dobitnik Pulicerove nagrade, Nikolas D. Kristof, omaši pa dok državnici jedan drugome dele komplimente, on piše po klasičnom šablonu omraze o strahotama življenja pod Kimovim režimom logora, torture, nemaštime i “povreda ljudskih prava bez presedana u svetu”. Koliko njemu ne verujem do kraja, ne verujem previše ni našem odbojkaškom treneru Branislavu Morou, koji živi u Pjongjangu i tvrdi sasvim suprotno – kako je život u Kimovoj državi odličan, kako “čitamo da su deca tamo gladna, a deca su na pijedestalu, posebno u odnosu na našu, imaju bolja obdaništa, bolje sve uslove, bazene u okviru obdaništa i ne jedan nego po nekoliko”. Nedostaju samo orkestri Savijera Kugata i Harija Džejmsa pa da počne “Bal na vodi”. Pročitao sam hrpu članaka o ovom susretu i samo je na odličnom sajtu Market mogul pomenuta sintagma “komunistički režim” za Kimovu vladavinu. Komunizam je konačno prestao da bude bauk.

***

Spektakularan sastanak dvojice državnika bacio je u zasenak sumračni skup G7 u Kanadi održan samo tri dana ranije. Predsednik “Inicijative generacije 1989” Majkl Kotakis, jedan od posmatrača skupa, sažeo je ponašanje američkog predsednika na tom skupu kao “nečuveni vitriol”. Okupljenim državnicima koji veruju da su najvažniji na svetu Tramp je stavio do znanja da ga ne zanima njihovo poimanje “zapadnih vrednosti” – emancipatorni kvaliteti demokratije, ljudskih prava, ekonomske otvorenosti… Sve to on zamenjuje novim autoritarnim modelom prinudnog cenjkanja. Da bi im postalo jasno ko je glavni, prvo im je objasnio da nema odstupanja od uvođenja carina na njihov izvoz u Ameriku, da ga NATO sve manje interesuje, da sastav bez Rusije nije kompletan i da ima preča posla, pa je napustio skup pošto je ispričao šta je imao.

Bio je to šamar Evropi kojoj je Amerika već prepustila brigu o NATO organizaciji i antirusku politiku. Sada Amerika zahteva reformu Svetske trgovinske organizacije i ruši 7 decenija građenu trgovinsku ravnotežu u svetu. Dotični Tramp je na kraju skupa siledžijski izvređao domaćina, odmerenog kanadskog premijera Trudoa, nazvavši ga slabićem i lažovom. On smatra da mu se sve može, no biva da bahatost rezultira izolacijom koja ne prija ni najmoćnijima. Amerika kompletira carinski zid oko svog ogromnog dvorišta. Tramp tvrdi da nema ni prijatelje ni neprijatelje. Prve efikasno odbacuje, a druge ubrzano stiče. “Ako neko odgovori na naše mere”, rekao je Evropljanima, “pokajaće se ljuto… naše kompanije, naša poljoprivreda, naši radnici moraju biti zaštićeni”. Sklon sam da se kladim da će on osvojiti i drugi mandat, na očaj ne samo Roberta De Nira i svetskih državnika nego i ostatka sveta.

Žalosno je što su od celokupne digitalizacije, budućnosti koja je počela, 4.0 industrije, državnici vodećih zemalja shvatili samo kako funkcioniše tviter, pa je dotično opskurno sredstvo komuniciranja (280 slovnih znakova od kada je broj udvostručen) postalo platforma za Trampove hatišerife. I ostali ga slede, da li zbog Pavlovljevog refleksa ili zato što svetske agencije savetuju da u komunikaciji sa masama valja stil i dužinu prilagoditi uzrastu do 14 godina, jer je to nivo većine glasača. Tek, na tom G7 vrhu vrhova svetske politike pobedio je francuski predsednik Makron sa 30 poslatih tvitova tokom zasedanja. Jedan je glasio: “Trampu se usprotivio jedinstveni front”. To je pokušaj utehe za poraz. Na Putinu je da sačeka kada će početi da ga mole da mu uklone sankcije. A Kina iz daleka, sa konfučijevskim mirom gleda komediju učesnika nedoraslih svojim ulogama.

***

Na povratku iz Kanade kacelarku Merkel, najozbiljniju političarku na svetskom vrhu, sačekao je aperkat ministra unutrašnjih poslova Zehofera, koji ima nameru da protera sve imigrante koji su u Nemačku ušli posle 2015. Ovo je naravno neizvodljivo, ali dovoljno da obori sadašnju tolerantnu vladu. Zehover u mržnji prema imigrantima, kakvu gaje Višegradska grupa (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) i Italija, vidi svoju šansu. Buja smrtonosni konzervativizam. Ministrov italijanski kolega i potpredsednik vlade Salvini oterao je brod pun imigranata (629 ljudi) što dalje od italijanskih luka i zapalio publiku: “Imigranti žive bolje od nas, imaju besplatnu hranu, besplatne medicinske usluge, besplatan smeštaj u hotelima, besplatan internet. Za njih je sve gratis”. Neposredni rezultati ovog ispada su skokovi na berzi od rekordnih + 3,4 odsto i popularnosti ministra na 2,6 miliona FB sledbenika.

A od počeka godine do 25. maja imamo 638 mrtvih imigranata i 11.551 u poslednje 3 godine. Italija tvrdi da je preplavljena imigrantima, a statistike kažu da ih je najviše u Švedskoj: 23 na 1.000 stanovnika, na Malti 18,3, u Norveškoj 11,4, u Nemačkoj 8,1, a čak je i Srbija sa 4,2 imigranta na 1.000 stanovnika ispred Italije sa 2,4. Italija je kao protočni bojler: ko dospe u nju beži dalje. Podaci su iz 2017, ali razlike nisu mogle postati drastične. Italija je prošle godine primila 189 miliona evra kao podršku EU za prihvat imigranata.2 Lažno moralističko natezanje služi tome da se od EU iskamči još veća suma, a i dobar je mamac za ksenofobne glasače. Dok traje cenjkanje, svakog dana umire 10 imigranata – toliki je trogodišnji prosek.

***

Ima još primera gadosti politike i etičkog truljenja, ali je mene, kao iskrenog pristašu Roma, koji sam zavideo Saši Petroviću ne samo na prekrasnom filmu “Skupljači perja” nego i zbog iskrene uzajamne ljubavi i poštovanja između njega i Roma – oborila s nogu vest o uključenju Roma u mafijaške poslove. Od Vuka Karadžića do Ackovićeve knjige Ašuen Romalen, svugde ćete naći da su Romi skloni sitnoj krađi, ali da nikada, iako disperzirani svuda po svetu, nisu organizovano učestvovali u distribuciji droge, pljačkama banaka ili ne daj bože finansijskim prevarama velikih razmera. U zoru 12. juna u Latini (Italija) uhapšene su 23 osobe romskog klana Da Silva, od kojih su 7 žene na visokim pozicijama u tom klanu. Svet je pre tri godine obišao video sa sahrane Vitoria Santamonike, romskog kralja Rima – njegov klan bio je na pola puta do mafije, specijalizovan za krađe, pomalo umešan u trgovinu drogom i sklon spektaklima. Počivšeg Vitoria je do groblja dovezao šestopreg vranaca, a iz helikoptera su bacane latice ruža na povorku rols rojseva i sličnih automobila. Ne bi to ovaj klan mogao sebi da dozvoli da se nije bavio nezakonitim poslovima. Ali klan Da Silva je nešto sasvim drugo; odlikuje ga savršena organizacija u trgovini drogom, ucenama, nasilju, podmićivanju da bi se dobili javni poslovi, pranju novca i trgovini glasovima na izborima. Preko njih je svaki političar koji ne bira sredstva mogao da kupi koliko mu nedostaje glasova po ceni od 30 evra za glas. To je omiljeni posao mafije u Italiji, jer se pored direktne zarade dotični političar drži u šaci za ustupke kada dođe na vlast. Eto, ni Romi više nisu amoralni u etički podnošljivim razmerama. Biće da svet zaista srlja u propast.

Biznis i finansije, 19.06.2018.

Peščanik.net, 21.06.2018.

TRAMPOZOIK

________________

  1. Severna Koreja ima predsednika narodne skupštine sa ovlašćenjima predsednika države (Kim Jong-nam) i predsednika vlade (Pak Pong-ju). Kim Jong-un je zvanično III Veliki vođa, dakle kao monarh iznad svih vlasti i treći po redu u dinastiji.
  2. U vreme kada je Bosna primala pomoć posle ratnih razaranja izvdena je računica da do krajnjih korisnika stigne samo 38 odsto ukupne sume pomoći.
The following two tabs change content below.
Milutin Mitrović (1931-2020) novinar, 1954. kao urednik Studenta primljen u Udruženje novinara i ostao trajno privržen tom poslu. Studirao prava i italijansku književnost, ali nijedne od tih studija nije završio, pa je zato studirao za svaki tekst. Najveći deo radnog veka proveo u nedeljniku Ekonomska politika, gde je obavljao poslove od saradnika do glavnog urednika i direktora. U toj novini je osnovno pravilo bilo da se čitaocu pruži što više relevantnih informacija, a da se sopstvena mudrovanja ostave za susrete sa prijateljima u bifeu. Tekstovi su mu objavljivani ili prenošeni u kanadskim, američkim, finskim i italijanskim medijima, a trajnije je sarađivao sa švajcarskim časopisom Galatea. Pisao za Biznis i finansije i Peščanik. Fabrika knjiga i Peščanik su mu objavili knjigu „Dnevnik globalne krize“.

Latest posts by Milutin Mitrović (see all)