- Peščanik - https://pescanik.net -

Glasnogovornici

A. Vučić u Briselu 27.2.2023, foto: Duška Dimović

Ponedeljak pao u zaborav. Tamo ga je već u utorak gurnuo lično Vučić. Dobro, od njega se to očekuje. Ali, šta je sa ostalima koji su ponedeljak najavljivali kao istorijski dan. Pri tom, ne mislim na domaću opoziciju (i njenu smešnu priču o istorijskoj izdaji), koja bezmalo da izgubi razum pred ponedeljak. Dobro, ne sva opozicija. I ne baš opozicija. To, a) ima li opozicije u Srbiji i b) da li je Srbija podeljeno društvo, nije tema ovog teksta. Zato sasvim kratko – a) gotovo da nema, i b) nije.

Stizala su pisma Vučiću i Kurtiju pre ponedeljka od predsednika najvećih evropskih zemalja, članica EU. To se ovde razumelo pre kao pritisak nego kao podrška da Vučić i Kurti budu pametni i potpišu – dakle potpišu, tako se govorilo – sporazum. A juče saznamo da ništa nije ni trebalo potpisivati. To kaže glasnogovornik EU, Slovak Peter Stano. Tekst sporazuma nigde ne predviđa potpis, objašnjava. Dovoljno je što su Vučić i Kurti rekli da sporazum prihvataju.

Da li to Stano od Kurtija hoće da napravi budalu. Čitalac se seća, lepo je u ponedeljak uveče čuo Kurtija – odmah sam hteo da potpišem sporazum, ali je Vučić odbio, rekao je on. Niko tada nije prišao Kurtiju i šapnuo mu – ništa nije ni trebalo potpisivati, ne izmišljajte. Ili je budalu pak hteo da napravi od Vučića. Jer, pošto se vratio u Srbiju, ovaj se hvalio da ništa nije potpisao.

Ili se zapravo Stano sad nadmudruje s Vučićem. To bi otprilike izgledalo ovako: Vučić – ništa nisam potpisao, a predlog sporazuma sam (samo usmeno) prihvatio kao okvir za dalje razgovore; Stano – ništa nije ni trebalo da potpišeš, ali si rekao da si prihvatio, a to znači da je sporazum punovažan i da treba da ga sprovedeš.

Nije ovde problem razumeti Vučića. On i sam kaže, mogao bih da razgovaram u nedogled. I stvarno, šta mu je teško da razgovara – videli smo to ponovo u utorak, ništa ga ne sputava, on ne misli dok govori, njegove reči nastavljaju se jedna na drugu sasvim neobavezno, prateći slobodne (što treba razumeti, bez svesne kontrole) asocijacije.

Je l ste ponudili predlog? Jeste. Je l sam prihvatio da o predlogu razgovaram? Jesam – tako rezonuje Vučić u svom pijačarskom nadgornjavanju s pregovaračima iz… odakle god da stignu. Stano pak naglašava – ne, ne, prihvatio si sporazum i sad moraš da ga primeniš. Čitalac dalje može i sam – gde sam ga i kad prihvatio, je l ima tu moj potpis, odgovoriće Vučić. A može i da doda – prihvatio sam predlog sporazuma, a ne sam sporazum. A to znači da sam prihvatio da o predlogu razgovaram.

Peter Stano bi naivno da uhvati i drži Vučića za reč. E moj Stano, Vučić je gori od Mečiara. A kakav je Mečiar, Stano bi morao da zna. (Radoznali čitalac, ako već nije, neka obavezno pogleda dokumentarni film Tereze Novotove „Mečiar“ iz 2017, o tranziciji u Slovačkoj, krađi i prisvajanju dobara i nameštanju izbora, ali i o ubistvu novinara, iza koga, veruje se, stoji sam Mečiar, u dva navrata predsednik slovačke vlade.) Stići iz Mečiarove Slovačke i dogovarati se s Vučićem na reč – to je čista autodiskvalifikacija.

Ali, neka bude, neka su Borell, a za njim i Stano, zaista mislili da je za istorijsku odluku, za kraj višedecenijskog spora oko Kosova između Srba i Albanaca dovoljno da dva predsednika usmeno obećaju da će sve raditi baš onako kako stoji u sporazumu i biti privrženi principima iz sporazuma. Evo šta je problem, njih dvojica, Kurti i Vučić, sad treba da se dogovore kako će sporazum zaista da se primeni – oni to zovu implementacijom.

Da li znamo koliko ima vremena da se dogovori implementacija? Da li to stoji negde u sporazumu? Koliko sam ja video, ne stoji. Da li su se negde drugde, na nekom dodatnom papiru, Kurti i Vučić potpisom obavezali da će u nekom roku da dogovore implementaciju? Niko nam ništa nije rekao o tome. Šta nam kaže iskustvo? Oni sad o implementaciji mogu da se dogovaraju u nedogled. Toliko o usmenom prihvatanju sporazuma.

Ali, dobro, neka bude da će se dogovoriti i postaviti rokove. Neka bude da taj dogovor i potpišu. Pitanje: zar su se u EU tek sad dosetili da postave rokove? Nisu, naravno. Uzmimo, na primer, tablice. Je l su se pregovarači Srbije i Kosova dogovorili oko tablica? Jesu. Je l bio postavljen rok za stupanje dogovora na snagu? Jeste. Je l rok probijen? Jeste. Je l dva puta pomeran? Jeste. Je l umalo da izbije rat zbog tablica iako je bio dogovor, iako je dogovor potpisan, iako smo imali rokove? Jeste, umalo smo imali rat zbog tablica.

To da mi ovde ne pamtimo, znali smo od ranije. Znamo i zašto ne pamtimo. Ko bi se još sećao bruke iz devedesetih. Za nas je svaki dan, nulti dan. Mi svakog dana ustajemo kao tabule rase, i uveče spokojno ležemo šta god da se dogodi, jer znamo da ćemo se i sutra probuditi kao tabule rase. (Al eto, ipak ima ljudi koji bi s nekima od nas, recimo s Vučićem, da se dogovaraju usmeno i da se pozivaju na datu reč.) Sada pak vidimo, ima ljudi u EU takođe sklonih zaboravu.

Pustimo Kurtija, on se u pregovorima pojavio relativno nedavno. Ali Vučić – kako sam za sebe voli da kaže – on je konstanta u pregovorima. Hvali se time – svi su se promenili, samo sam ja tu sve vreme. I… ništa. Ne samo da i dalje ostaje u tim pregovorima, nego mu se sad veruje i na datu reč, ako je verovati Stanu. Samo, nije ni Stano sasvim glup. Kad su ga pitali šta misli o izjavama Kurtija i Vučića za domaće medije, pošto su se vratili kući iz Brisela (što se Vučića tiče, iz njegovih izjava jedino se može razumeti da on nigde ništa nije prihvatio izuzev da o svemu može da se razgovara), Stano je spokojno odgovorio – neću to da komentarišem. Taman toliko su važne reči.

Peščanik.net, 03.03.2023.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)