- Peščanik - https://pescanik.net -

Individualna odgovornost

Foto: Predrag Trokicić

Ne mislim da je Brnabić glupa. Ona je beskrupulozna. Dobro, ne samo ona. Ona govori ono što joj se kaže. Ili krišom šapne. Neka čitalac sam izabere najprikladniju sliku za to svojevrsno trbuhozborstvo. Dakle, nije Brnabić jedina beskrupulozna. Po prirodi stvari mora ih biti više, s trbuhozborcem na čelu. Hajde da objasnimo u čemu se sastoji njihova beskrupuloznost na jednom aktuelnom primeru. Tako je, primer se nameće sam od sebe – zaraza virusom korona.

Brnabić kaže – čitalac već zna, ta čaša ga sigurno nije zaobišla – da ne veruje u mere. To jest, preciznije, ona veruje u samo jednu meru: jedino je vakcina, tvrdi ona, efikasna u borbi protiv kovida 19. To je laž. Sama po sebi, recimo to tako, vakcina nije ni efikasna ni neefikasna. Jedna vakcina jednu osobu štiti tek jedno kratko vreme. Ne samo ova konkretna vakcina od kovida 19, nego uopšte, dok god je virus – koji god – aktivan. Vakcina postaje efikasna zaštita tek kao kolektivna mera: kada je u kolektivu visok procenat vakcinisanih.

To je tako iz više razloga. Ako je vakcinacija jedina mera, a procenat vakcinisanih konstantno nizak – jeste, baš kao sada u Srbiji – onda virus ima prostora da se širi i u tom svom širenju da mutira. Kada se kaže prostor, misli se na ljude podložne zarazi. U jednom posebnom smislu, virus se ponaša kao razumno biće s jasnim ciljem – da se što više raširi. Ako u tom širenju naiđe na prepreku, poput vakcine, recimo, on će pokušati da je savlada ili zaobiđe. Zato mutira. Što se više širi, veće su mu šanse za mutaciju.

Dakle, ako ima prostora da se širi i vremena da mutira, virus će pre ili kasnije – a sva je prilika pre nego kasnije – pronaći proverbijalnu rupu u odbrambenom zidu vakcine. Kada se to dogodi, ugroženi su podjednako i vakcinisani i nevakcinisani, što se u izvesnoj meri dogodilo sa varijantom delta virusa korona. Da ne bi bilo nesporazuma, ovde treba jasno reći: nisam ni epidemiolog ni imunolog. Sve što sam napisao, može se naći na mnogim proverenim mestima i u raznim pouzdanim medijima.

Ti razlozi se po pravilu navode kada se hoće objasniti zašto je važno što brže vakcinisati što više ljudi. Pored toga, zašto jedino ima smisla ukidati druge mere tek pošto procenat vakcinisanih osoba bude visok, daleko viši, dakle, od 50 odsto. Pre nego što krenemo dalje, zapamtimo dve stvari: vakcinacija je mera kolektivne zaštite, a ne individualne; kao takva, uspešna je tek kada je znatan deo kolektiva, to jest velika većina njegovih članova primila vakcinu.

Brnabić pak, poput nekog okorelog ignoranta, tvrdi sve suprotno: da je samo vakcina, sama po sebi, dovoljna; da je vakcina stvar ličnog izbora i individualne odgovornosti. I jedno i drugo su gole laži.

U situaciji kakva je sada u Srbiji, a po ugledu na neke druge zemlje – na koje se inače kao na uzorne poziva i sama Brnabić – mora se raditi i na brzoj vakcinaciji i na drugim merama kako bi se istovremeno povećao broj vakcinisanih i što više smanjio broj obolelih, e kako bi se suzio prostor i skratilo vreme za širenje i mutiranje virusa. To jest da se ne bi pojavile pukotine u vakcinacijom podignutom bedemu protiv virusa.

Brnabić pak kaže – ja znam bolje od svih drugih i u Srbiji i širom sveta i zato neću mere, jer u njih ne verujem, hoću samo vakcinu i to kao individualni izbor i odgovornost svakog žitelja Srbije ponaosob. Tako su žitelji Srbije postali zamorci u visoko rizičnom eksperimentu jedne medicinske ignorantkinje. Ta ignorantkinja je donedavno bila spremna da zaključava žitelje Srbije po kućama, iako se pouzdano znalo da zaključavanje i zabrane kretanja nisu adekvatne mere. Merama mnogo blažim od tih postiglo bi se isto.

Donedavno, dakle, Brnabić je kinjila žitelje Srbije bezrazložno oštrim merama, a sada im ugrožava živote tako što ukida sve mere jer u njih ne veruje – izuzev, naravno, vakcina. A već smo videli – vakcina nije dovoljna.

Brnabić je članica stranke koja inače ne drži mnogo do ličnog izbora i individualne odgovornosti – što su inače sinonimi za slobodu. Njena stranka ucenjuje ljude i preti im, recimo, kada treba da izađu na izbore i slobodno glasaju. Čitav državni i stranački aparat – što je u našem konkretnom slučaju jedno te isto – Brnabić i njena stranka koriste da onemoguće ljude da biraju i ponesu odgovornost za svoj izbor. Kada je u pitanju njihova lična moć, ta stranka i Brnabić ne ustežu se od pretnji i prisila. Sasvim je obrnuto kada je reč o životima žitelja Srbije.

Ako hoćete da crknete, crknite – to je (predizborna) poruka Brnabić žiteljima Srbije. I kada im to poručuje, Brnabić još i laže da je vakcina dovoljna mera i da je stvar individualnog izbora. Čitalac bi sad mogao da pita – zašto Brnabić laže i zašto je beskrupulozna? Pitanje nije nezanimljivo, ali je u suštini nebitno. Važno je samo reći da Brnabić laže kada govori da je vakcina sama po sebi dovoljna i jedino efikasna mera, dok su sve ostale mere nebitne i suvišne. Kada to tvrdi, beskrupulozna je jer tako ugrožava živote i vakcinisanih i nevakcinisanih žitelja Srbije.

I jedno i drugo dovoljno je da se po hitnom postupku ona skine s mesta predsednice vlade. Neće se desiti. Niti je ona zaista predsednica vlade, niti su to što govori njeni stavovi i odluke. A nema ni ko drugi da je smeni u ovom trenutku izuzev njenog šaptača lično. Ali, jednog dana kada njen šaptač padne, a pašće, to što je svojim odlukama s mesta predsednice vlade ugrozila živote žitelja Srbije biće dovoljno da se od nje traži da zajedno sa šaptačem položi račun za svoje i njegove odluke i ponese svoju i samo svoju individualnu odgovornost. Pred sudom ili nekakvom komisijom formiranom za te svrhe, svejedno.

Peščanik.net, 08.10.2021.

KORONA

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)