- Peščanik - https://pescanik.net -

Inflacija, finansije i neoliberalizam I

Inflacija i improvizacija

Kaže se kako je inflacija ubrzana svuda, što bi trebalo da znači da je posledica nekih činilaca koji su van kontrole privredne politike, recimo srpskih vlasti. Pominju se cene hrane i energije, koje se u velikoj meri određuju na svetskom tržištu, bar kada je reč o otvorenim privredama, dakle o privredama koje izvoze i uvoze ovu vrstu robe. Kaže se, takođe, da su povećane teškoće u dolaženju do stranih kredita i ulaganja posledica svetske finansijske krize i da je tako u svim zemljama, recimo u okruženju. Konačno, govori se o kraju neoliberalizma, mada nije baš jasno šta se pod neoliberalizmom podrazumeva, a ni o kakvom je tačno kraju reč. U ovom će napisu biti najpre reči o inflaciji. U sledećem će biti reći o finansijskim kretanjima u Srbiji i u drugim zemljama u njenom okruženju. U trećem će biti govora o neoliberalizmu i o izboru između alternativnih privrednih politika.

Plate i cene

Da bi se možda lakše razumelo da inflacija može da ima različite uzroke, jednostavna upoređenja bi mogla da budu od koristi. Recimo, na grafikonu 1 vide se kretanja realnih plata (znači plata korigovanih za inflaciju), realnog kursa (znači kursa korigovanog za inflaciju) i inflacija (znači brzina promene proseka cena potrošnih dobara) u Sloveniji. Vidi se veoma jasna povezanost između kretanja cena i kursa, posebno pošto je kurs bio fiksiran za evro, a pogotovo sada kada je evro zvaničan novac u Sloveniji. Rast plata ne deluje kao da je posebno povezan sa tim kretanjima, što govori o tome da su plate uglavnom bile u skladu sa rastom produktivnosti i nisu vršile pritisak na cene. Usled toga se i rast cena od sredine prošle godine može smatrati kao da je uzrokovan spoljašnjim činiocima, među koje može da spada i pristupanje zoni evra, ali gde najveću ulogu verovatno imaju cene hrane i energije. Ukoliko je to tačno, tada bi trebalo očekivati smirivanje inflacije u Sloveniji budući da je reč o jednokratnim uzrocima, koji povećavaju nivo cena, ali ne i brzinu kojom se one menjaju.

Drukčiju sliku pruža Hrvatska. Ona ima praktično fiksni kurs, mada kuna teži da ima sezonske oscilacije, a verovatno ima i sklonost da jača u odnosu na evro, pre svega zbog monetarne politike centralne banke, ali to je posebna tema. U svakom slučaju, grafikon 2 se prilično razlikuje od slovenačke slike. Budući da je kurs praktično fiksiran, njegova realna kretanja su prilično usklađena sa kretanjem inflacije.

Grafikon 1
Slovenija: Kurs, potoršačke cene i plate 2004-2007

godina-na-godinu rast u %

Međutim, rast plata varira i to povremeno, može se videti, značajno. To je u velikoj meri karakteristično za prošlu godinu, što bi moglo da se dovede u vezu sa parlamentarnim izborima. Usled toga, ubrzanje inflacije u Hrvatskoj može se pripisati rastu plata, a nije posledica eskternih činilaca kao što je verovatno slučaj u Sloveniji. Inflacija, naravno, ima i efekat da se realne plate smanjuju odnosno da se usporava njihov rast, što se takođe vidi na grafikonu kada se obrati pažnja na kraj prošle i početak ove godine.

Ovde možda ima smisla razjasniti zašto rast plata ima inflatorne posledice. One imaju taj uticaj ukoliko rastu brže od produktivnosti rada. Uprošćeno govoreći, ako se proizvede manje nego što se povećaju naknade, ukupna tražnja će porasti više od ukupne ponude. Jednim će se delom to izraziti u povećanom uvozu, ali će jednim delom to uticati na rast cena domaćih proizvoda i usluga. U tom se smislu može reći da je odluka o tome da se povećaju plate isto što i odluka da se poveća uvoz i ubrza inflacija. Čini se da je ovo bio slučaj u Hrvatskoj.

Grafikon 2
Hrvatska: Kurs, potoršačke cene i plate 2004-2007

godina-na-godinu rast u %

Slične su slike Makedonije i Bugarske. Obe zemlje imaju fiksne kurseve (Bugarska koristi valutni odbor, dakle veoma strog režim fiksnog kursa), tako da su kretanja realnog kursa i inflacije potpuno usklađena. Jasno je, međutim, da se u obema zemljama može videti značajan rast plata, koji se već iskazuje kao ubrzanje inflacije u Bugarskoj, dok to Makedoniji najverovatnije tek sledi. Obe zemlje su, doduše, imale prilično niske plate u dužem vremenskom periodu, a Bugarska je imala i značajan rast u poslednjih čak desetak godina, tako da je ovo prilagođavanje plata verovatno bilo neminovno, ali inflatorne se posledice, po  svemu sudeći, nisu mogle izbeći.

Pre nego što se pređe na Srbiju, zanimljivo je videti šta se događa u Rumuniji, budući da je to jedina zemlja u regiji (Albanija je možda drugi primer, ali pouzdani podaci nedostaju) koja sledi politiku fleksibilnog kursa u skladu sa monetarnom politikom takozvane ciljane inflacije. Cilj je, dakle, stopa inflacije, a ne kontrola plata ili kursa.

Grafikon 3
Makedonija: Kurs, potoršačke cene i plate 2004-2007

godina-na-godinu rast u %

Grafikon 4
Bugarska: Kurs, potoršačke cene i plate 2004-2007

godina-na-godinu rast u %

Kao što se vidi na grafikonu 5, Rumunija se suočava sa ubrzanjem inflacije, ali je ona najverovatnije posledica snažne depresijacije kursa. Ovo je verovatno bilo uzrokovano značajnim rastom plata, negde od sredine 2006. Do tada su inflacije i realne plate bile uglavnom usklađene, doke je rumunski novac težio da realno apresira. Od otprilike kraja 2005, kurs teži da varira, prvo značajno depresira u odnosu na ervo, potom apresira, da bi u poslenje vreme ponovo snažno depresirao. Ovo najnovije kretanje kursa je bar delimično posledica rasta plata. Tek sada se, međutim, ponovo ubrzava inflacija. Jasno je da to dovodi i do pada realnih plata, što je indirektna potvrda da su one vršile inflatorni pritisak. Ipak, valja zapaziti da je rumunska centralna banke uspela da bar donekle stabilizuje cene, mada je stopa inflacije još uvek previsoka, a sada se rast cena i ubrzava.

Grafikon 5
Rumunija: Kurs, potoršačke cene i plate 2004-2007

godina-na-godinu rast u %

Konačno, kako stoji stvar sa Srbijom? Kao što se može videti na grafikonu 6, u Srbiji ništa nije stabilno. Budući da je kurs fleksibilan, bar po tome da teži i da apresira i da depresira, mada ovo drugo ređe u periodu od 2004. do danas, a inflacija se čas ubrzava, čas usporava, dok plate teže da realno rastu, mada povremeno brže, slika koja se dobija jeste da Srbija nema ni jedno sidro koje bi nekako stabilizovalo makroekonomska kretanja. Iz grafikona 6 se može napraviti sledeća interpretacija. Kurs je korišćen kako bi se usporila inflacija, dakle dinar je apresirao u odnosu na evro kako bi se usporio rast cena, a sama inflacija se koristila da bi se usporio rast realnih plata. Rast ovih posledinjih je značajno ubrzan negde od druge polivine 2006, kako zbog usporene inflacije tako i zbog izbora, što sada uzrokuje kako ubrzanje inflacije tako i pritisak na dinar da depresira.

Grafikon 6
Srbija: Kurs, potoršačke cene i plate 2004-2007

godina-na-godinu rast u %

Dok slike makroekonomskih kretanja u drugim zemljama ukazuju i na nesumnjiv uticaj eksternih faktora na ubrzanje inflacije, slika srpske privrede sugeriše da je ubrzanje inflacije gotovo isključivo posledica unutrašnjih činilaca. Pre svega rasta plata, koji u značajnoj meri nadmašuje rast produktivnosti, ali i nedoslednosti monetarne politike, za koju se ne može reći ni da se rukovodi stabilnošću kursa niti stabilnošću cena.

Iz pregleda makroekonomskih kretanja u zemljama u okruženju vidi se prilično jasno da rast cena ima različite uzroke u tim zemljama, ali da je jedino Srbija primer zemlje koja nema nikakvu politiku stabilizacije. Većina drugih zemalja se oslanja na fiksni kurs, a Rumunija (i Albanija, ali je ona ovde izostavljena) se oslanjaju na ciljanu inflaciju. Slovenija je jedina, od zemalja o kojima je ovde reč, koja ima i neku politiku plata. Fiksni kurs i ciljana inflacija verovatno nisu dovoljni, tako da se sve ove zemlje suočavaju sa ozbiljnim inflatornim pritiscima. Srbija je jedina koja nema ni politiku cena, ni politiku plata, a ni politiku kursa. Ako bi se to htelo blagonaklono karakterizovati, moglo bi se reći da srpske vlasti uglavnom improvizuju, pa šta bude.

Peščanik.net, 07.04.2008.

Inflacija, finansije i neoliberalizam II

Inflacija, finansije i neoliberalizam III

RASPRAVA O NEOLIBERALIZMU

The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija